Testiraju oni svu djecu, odnosno bilo bi bolje reći da ih nadziru, a standardizirane testove provode tamo gdje primijete moguća odstupanja. Ne rade to odgajateljice (ne volim kad ih nazivaju tetama jer one to nisu, tako ih mogu zvati djeca, a ne mi...) nego stručni tim u kojem je psiholog, pedagog, logoped.... Meni nisu dali da starijeg sina upišem u cjelodnevni engleski program jer je jako slabo govorio u to vrijeme. Dakle, nisu htejli uzeti 350 dodatnih kuna jer to nije bilo u najboljem interesu djeteta. Bilo je debelih razloga da poslušam savjet psihologa i odgajatelja. A nisu ga vukli ni na kakvo službeno testiranje, ali su uredno pratili što se zbiva. Tako daaaa ne bih se kladila da nisu testirali svu djecu. Jesu i to stalno rade, a mi to često zaboravljamo jer vrtić smatramo čuvalištem.