 |
|||
Ja stvarno ne bih mogla reći da je mojoj kćeri malo potrebno za školske obaveze. Uvijek se čudim na ovakvim temama.
Istina je da je ona dosta spora i sklona razvlačenju, ali istina je bome i da objektivno ima dosta posla oko škole. Samo zadaća zna imati hrpe, a gdje je onda još učenje.
Nasi zbilja nemaju puno zadace, i to mi je super. Ne vidim svrhu u npr. 20 zadataka iz matematike za zadacu. Prosjecno mu treba 30-45 min za zadacu. Nekad ni toliko.
Za zadaću iz matematike, ili za sve zadaće?
Nasa je frajla dijete koje jednostavno treba vremena da napravi sve kaj treba.
Pomoc joj ne treba kao takva pa smo mi jednostavno odlucili da broj aktivnosti bude manji. I sad ona sve stigne.
Jer joj je najbitnije ne bit u frci i ...
onda sve super funkcionira
Prestali smo se navazat na drugi kraj grada za sport
Njoj pase imat slobodnooo ..
svi zadovoljni!
pa ako napiše zadaću (i moja ima dosta zadaće, al u cca sat vremena ju napravi, il dva ako se rasteže, a rasteže se, ne znam koliko da ima zadaće) i nekog boga još i prati na satu, koliko još, povrh toga, treba učiti u petom razreduMima prvotno napisa
evo, npr, m svaki dan ima sigurno 10-20 zadataka iz matematike za zadaću. i to mi je super, jer povrh toga sigurno ne treba više vježbati matematiku.
iz ovih ostalih predmeta ima uglavnom za zadaću riješiti sve iz radne bilježnice što su učili taj dan.
i štaš više povrh toga učit
A to znaci
Skola
Glazbena
1x tjedno sport
I
Punoooo druzenja na igralistu -nestrukturiranog!
Pa ne znam, cvijeta, moja je u kako u petom razredu tako i sada morala znati svaku riječ iz knjige iz povijesti npr. , i nema nikakve šanse da bi na satu zapamtila sve one bitke i vojskovođe iz Grčke i Rima, a niti su uopće na satu sve to mogli i spomenuti. Ista stvar je bila i iz prirode, geografija je takva postala kasnije kad je dobila novu profesoricu, peti razred je bio lakši.
pa ne mislim da je stvar principa, nego toga s čime djetetu pomažeš, a čime podupireš još veće oslanjanje o tebeda sam doma, i imam vremena, ne bih sigurno iz nekih principa ju pustila da se sama bakće.
ovako se bakće
ja sam isto dobila dijete koje trebam nadgledat i naravno da sam se pretvorila u većeg kobca nego sam ikad mislila da ću biti
sad točno vidim kako je teško onda vidjeti tu granicu, koliko pazit na njih a koliko toga prepustit njima
ako se tvoja cvijeto sama bakće, to je meni još i super, moj ima princip "jednostavno ignoriraj i nadaj se najboljem"
moja nije imala puno zadaće. Ovisi očito o profesorima.
Recimo, sjećam se da je frendica čija je malena išla u susjedni razred rekla da oni moraju prepisivati cijeli zadatak iz matematike u bilježnicu. Naši to nisu trebali. Zadaću su uvijek imali. To nas je i razrednica odmah u petom upozorila. Ako vam kažu da nemaju zadaću, iz matematike je sigurno imaju.
Posljednje uređivanje od larmama : 10.10.2018. at 10:24
A što se tiče učenja i rada u osnovnoj i srednjoj i sama je zaključila sad nakon prvog razreda srednje da u osnovnoj nije ništa trebala raditi za školu. To ništa je naravno ništa u odnosu na ovo sad a ne skroz ništa
a ja se ne slažem s ovim
kakav god tip djeteta bio, MENI je pre, previše da dijete SVAKI dan ima extra obveze/trening 2,5-3h.
but that's me
poslije ću čitat šta ste sve pisale.
ja nemam uopće problema s tim granicama. i strahom da ću ne znam što upropastit ako im pomažem u školi koliko god treba i što god to pomaganje uključivalo.
problem nastaje, iskreno, što sam navikla da ne moram misliti uopće o školi, zaboravim na to, zaboravim ju i pitat jel treba učit jel ima zadaću, pa peti razred nije ni počeo, a ona već ima svašta u e dnevniku, da se blago izrazim.
a ona ko i tvoj, briga nju što danas ima talijanski i zadaću i test iz prirode, već ću se nekako snać, a kad dođem iz škole ću blejat u tutoriale kako se našminkat :D
i meni je isto previše, reci to njoj
E baš si pogodila tang to o čemu ja pričam. A vrlo je očito tanka granica.
Moja malena o svemu sama vodi računa, nisam je u životu podsjetila na neku zadaću, obvezu, a kamoli zvala s posla da je u kontra smjeni njemački i sl. Ona sama o svemu vodi računa i besprijekorna je u školi. Tako da ne pišem iz osobnog iskustva da se odmah ogradim.
evo dobar mi primjer ovo što npr Anemona sinu preračunava broj stranica lektire za pročitat po danu, msilim da time samo podupire njegovo još veće oslanjanje na nju. Može on sam sasvim lijepo izračunat, to su te tanke granice.
i meni je isto previše, reci to njojludo jedna.
ja svojima zasad ne dozvoljam ni pomišljat na tolike treninge, vidjet ćemo kako će bit poslije. Živi bili, pa vidjeli!
I ja zavidim ovim bezadaćnim
Sad sam išla pitati moju (8.r.) što je radila jutros. Kaže, zadaće od jučer.
9 zadataka iz MAT (gradivo se zakompliciralo, njoj to bude 2h posla jer puno griješi).
Zatim je pisala sastavak iz HJ i ponavljala književnost (pita ih).
RB iz ENG (da bi je riješila, trebala je prvo obraditi neki tekst iz povijesti Britanije iz udžb.),
Sad uči/ponavlja BIO (to ih ispituje svaki sat, nema šale).
Svaka často onima koji npr. ovo uspiju obaviti za sat- sat i pol.
Malo je stvar i razdiobe zadataka u vremenu. Da moj ima ovakvu zadaću, kladim se da bi sve drugo riješio ekspresno brzo i onda bi se sat i pol telio nad sastavkom iz hrvatskog jer da "ne zna što bi pisao" i da mu se "neee daaa"I ja zavidim ovim bezadaćnim
Sad sam išla pitati moju (8.r.) što je radila jutros. Kaže, zadaće od jučer.
9 zadataka iz MAT (gradivo se zakompliciralo, njoj to bude 2h posla jer puno griješi).
Zatim je pisala sastavak iz HJ i ponavljala književnost (pita ih).
RB iz ENG (da bi je riješila, trebala je prvo obraditi neki tekst iz povijesti Britanije iz udžb.),
Sad uči/ponavlja BIO (to ih ispituje svaki sat, nema šale).
Svaka často onima koji npr. ovo uspiju obaviti za sat- sat i pol.Najgori su mi vikendi kad piše lektiru. Ne zato što bih je ja morala pisati s njim, nego jer ga moram gledati i slušati kako jamra da mu se ne da i ode mu pola dana na to kukanje.
Istovremeno, kad mora isti takav zadatak napraviti u školi, napravi ga bez pogovora, i još mu super ispadne - dakle nije da ne može, nego je lijen razmišljati i slagati rečenice. Daj mu brojčane zadatke i ispunjaljke tipa radna bilježnica, i nitko sretniji od njega.
I zapravo mi je žao da nemaju više takvih kreativno-mislećih zadaća (a imaju ih vrlo malo), jer bi se u tom slučaju i ubrzao i razvio neke svoje potencijale za koje sam sigurna da ih ima, ali ih ne koristi (uvjerila se osobno više puta). Već mi je izjavio da "kako će on pisati esej na državnoj maturi, da ne zna on to"
Eeee, nemoj zavidjeti ovim bezadaćnima....I ja zavidim ovim bezadaćnim
Sad sam išla pitati moju (8.r.) što je radila jutros. Kaže, zadaće od jučer.
9 zadataka iz MAT (gradivo se zakompliciralo, njoj to bude 2h posla jer puno griješi).
Zatim je pisala sastavak iz HJ i ponavljala književnost (pita ih).
RB iz ENG (da bi je riješila, trebala je prvo obraditi neki tekst iz povijesti Britanije iz udžb.),
Sad uči/ponavlja BIO (to ih ispituje svaki sat, nema šale).
Svaka často onima koji npr. ovo uspiju obaviti za sat- sat i pol.
Moj stariji imao je uvijek puno zadaće iz hj i mat i uredno je to rješavao. Mlađi nije imao puno iz hj, a bome ni sad nema u srednjoj, jer je u strukovnoj školi, pa već vidim mogući problem na maturi...
Djeca koja su zbog raznoraznih razloga stekla radne navike u ranijoj dobi obično puuuno lakše prežive prijelaz u srednju školu. Uvjerila sam se u to. Nije svako zlo za zlo.
Jel ima Š iz biologije?I ja zavidim ovim bezadaćnim
Sad uči/ponavlja BIO (to ih ispituje svaki sat, nema šale).
A ne znam, kod moje se iz svakog predmeta osim fizike podrazumijeva da se rješava RB za zadaću nakon što se obradi to gradivo na satu + postoje i ona pitanja u knjizi pa je onda vrlo često i to za zadaću + recimo iz povijesti još k tome trebaju napisati sažetke nekoliko poglavlja iz knjige u bilježnicu, pa je onda tu svako malo zadatak da se nešto istraži, pa se traži po internetu - sve je to OK, ali je vremenski naprosto zahtjevno, moja je neki dan rješavala povijest, RB, pitanja, pa te sažetke valjda dva sata.
Pepi, naravno :D
Ali interesantno da joj to nije teško učiti koliko god je opsežno samo zato jer je profa stvarno organizirana, točno se znaju kriteriji, nema kašnjenja u gradivu, puno s njima ponavlja i nema problema.
Posljednje uređivanje od čokolada : 10.10.2018. at 11:48
Za sve zadace.
Možda je samo žena upozorila na vrijeme koje ima.
Onako kroz razgovor kad ti to misliš stići ako imaš toliko dana do lektire a stranica toliko. Nije da mu je raspored čitanja napravila. mali su zaborave se.
I ja svaki mjesec mislim da ima puno vremena do 20.(rok bitan za posao) pa mi je puno lakše kad me neki vanjski utjecaj bocne oko jedanaestog pa smanjim surfanje.
Nismo svi isti i zašto ne pomoći djetetu, probat malo izbrusiti neke vještine.
ovo je zgodno http://www.os-zemunik.skole.hr/images/doks/vodic.pdf , možda možete nešto primjeniti.
.. mojoj isto nije teško učiti biologiju, barem lani nije bilo, a ovogodišnji udžbenik mi se čini nekako puno više trlababalan tipa, opsežno napisan.
ali evo iz Biologije oni imaju službene, kupljene testove, i tu nema da se ne zna svaka riječ iz knjige, oni definitivno uopće ne spomenu sve to na satu, treba znati i ono što piše pod slikama, one male zanimljivosti sa strane isto budu pitanje na testu. Mislim, jasno, sve to treba znati ako se hoće imati pet.
Stvarno nema nikakve šanse da bilo koje dijete iz razreda moje kćeri riješi sve zadaće za pola sata.
Zadace su: uvijek matematika, 1-2 puta tjedno hrv, radna iz prirode i geo (ako ne rjesavaju u skoli), ponekad eng i njem.
Zaboravila sam dodati da ima istu takvu prof. iz GEO i isto tako nema problema koliko god gradivo bilo opsežno.
A s druge strane ima problem s neorganizuranim nastavnikom koji udžbenik proširi s još 100 bezveznih podataka koje oni "love" i pišu, lekcije radi napreskokce, konstantno kasni s gradivom, često im ostavi da sami obrade neke lekcije, pa bude kaos. A ona se u kaosu slabo snalazi.
Posljednje uređivanje od čokolada : 10.10.2018. at 11:57
Dodatni rad van udzbenika, projekti, prezentacije - to je sve opcionalno i moj to u pravilu ne radi (nije da sam sretna zbog toga).
Koliko god djeca cvile da je ona zahtjevna,to će im se sve isplatiti u srednjoj.
Inače, sa curama ne znam da postoji škola(jedna je upisala srednju, jedna je maturantica) i tako je bilo tijekom dosadašnjeg školovanja.
Sa malim,koji doduše još nije viši razred, malo je drukčije. Samostalan je u pisanju zadaće, ali ga moram podsjećati za lektiru i tako neke sitnice. Možda se radi samo o prilagodbi sa boravka na smjensku nastavu. Vidjet ćemo.
Pa evo ja mislim da Anemona nije time prešla granicu
da, dijete zna sasvim dobro sam računati ali djeci je često teško staviti nešto (lektiru) u kontekst vremena i mislim da je dobro da roditelj otvori oči djetetu novom perspektivom.
Zaista ne vidim kako je Anemona računanjem poduprla njegovo još veće oslanjanje na roditeljsku pomoć. Zapravo uopće ne vidim na koji način mu je pomogla osim što mu je ukazala da nema tako puno vremena kao što misli da ima.
Nemaju oni osjećaj da trebaju pročitati i još napisati lektiru i koliko je to vremena. Mene recimo nervira što mala ne dobije s novom lektirom istovremeno i pitanja jer s tim glupavim vađenjem citata ispadne da npr. pročita knjigu, a za traženje i ispisivanje citata mora je pročitati još jednom, što onda dolije vodu ma njen mlin kad tvrdi da je bolje čitati u zadnji tren.
Kod nas su neki roditelji čak tražili od profesorice da im odmah da pitanja za lektiru radi istog problema
Ovo i mene nervira.
Plus to što zadatke za lektiru dobiju u zadnji tren, a ni popis lektire ne dobiju na početku godine, nego tek saznaju knjigu za tekući mjesec. Moj ima jako tijesno organizirano vrijeme i mora unaprijed isplanirati i kad će pročitati lektiru i kad će je napisati, a ako zadatke sazna tek tjedan dana ranije, onda mu je to pisanje još veći problem.
Ok, dosad su na početku 8. razreda za lektiru bile pripovijetke (Alkar, Breza) koje se brzo pročitaju, ali bit će vjerojatno i duljih djela na rasporedu tijekom godine.
E, ali sad sam se sjetila što mi je mama (prof hrvatskog u mirovini) rekla o tim zadacima za lektiru. Da je to kontraproduktivno davati istovremeno s knjigom, jer onda učenik čitajući misli samo na zadatke koje treba riješiti, a umanjuje vlastiti doživljaj djela koje upravo čita.
U teoriji to možda i stoji, ali uz sve ostale školske obaveze to baš i nema smisla, a da ne govorim da pola razreda knjigu uopće ne pročita, nego čitaju (loše sastavljene) sažetke s interneta
Oduvijek nadzirem što radi i podupirem. Istina, iz razreda u razred je moj angažman sve manji, ali još uvijek (u četvrtom) treba.
Nema šanse da na satu zapamti lekciju iz prirode npr.
Ruku na srce, i meni je dosadno i nečitko i nejasno i baš baš bezveze.
Preskaču stranice, lekcije, pa se vraćaju, jer učiteljica je posložila gradivo da im bude lakše.
Ako tu ne uskočim, teško da može pratiti.
Napravim fus note, bitne stvari izvučem i naučimo lekciju za kratko vrijeme. Da njemu ostavim, mučio bi se znatno duže.
Njemački je novi jezik koji uči. Miješa sa engleskim. Dovoljno je da mu skrenem pozornost na neke sitnice, meni ne oduzima puno vremena, a njemu znači.
Nije mi problem uskočiti sa par minuta mog angažmana, jer njemu skratim vrijeme učenja.
Ali, problem mi je, jer još uvijek moram prisjetiti da mora krenuti sa zadacima. Ukoliko bi ga ostavila, zadaća bi se pisala navečer oko 21, a to ne trpim.
E to guranje, pa ajde, pa ajdeeeeeeeeeee mi ide na živce.
Ljenjikav mi je, jer mater će.
A mater se sprema jedan dan ne žugat, te u 21 sat jednostavno zabranit bilo kakvo diranje knjiga i sutradan dijete poslati u školu bez zadaće, neka dobije opomenu, lošu ocjenu, štogod.....
Ah, bolje mi je sada prelomit' stvar, nego kasnije kada obveze budu još veće.
Dakle, može on, odličan je, dovoljan je minimum mog angažmana, ali problem je organizacija vremena i krenuti sa zadacima.
On misli da ima vreeeeemeeenaaaaa..... a mene to uzrujava.
Uzrujava me što mu ja radim raspored i plan.
Ja bi htjela da on preuzme inicijativu i čekam dan da se to dogodi.
Evo s lektirom ne mogu reći da ima/imamo ikakvih problema; moja jest spora u svemu pa i u čitanju, ali zna lektiru unaprijed za cijelu godinu, pa ako se radi o nekom obimnijem djelu uzme knjigu odmah na početku mjeseca i čita. Isto tako uvijek imaju lektiru u istom terminu, zadnji blok sat u mjesecu, tako da zna do kad to sve mora biti gotovo. I zadaci su donekle raznoliki i često zabavni - prezentacija, pa recimo moraju donijeti pet predmeta koji se spominju u djelu i objasniti ih, lani su za neku lektiru mogli fotografirati lokacije po Zagrebu koje se pojavljuju u knjizi, za Robinson Crusoe su radili dioramu, znači 3D scenu iz knjige, a jasno nekad su i pitanja/odgovori, no raznoliko je i često zanimljivo.
e upravo zbog toga je ucit iz hrv našim razredima ukinula doma pisanje lektire
rekla žena da se dovoljno načitala istih tekstova prepisanih s neta
Moja 6 r ima hrpu zadace iz prirode (zadaća+internet+projekti) i matematike, manje engleski i njemački, hrvatski rjeđe.. Užasno je pedantna pa samim time i sporija. Puno ima za učiti i raditi što pokušava obaviti vikendom. Nedjelja joj je doslovce cijeli dan za učenje. Kroz tjedan pon-sub radi svakodnevnih aktivnosti odradi osnovno. Čisti je odlikaš.
Radi aktivnosti i vožnje jesam koordinator njenog vremena što će se promijeniti čim se preselimo pa će sve obavljati sama, kako, vidjet ću.
Od petog razreda radi umne mape koje čuva, engleski i matematika, što se pokazalo odličnim jer se gradivo ponavlja i vrlo lako se prisjeti. Uskačem na kratko samo kad me pita, objasniti matematiku i engleski.
Malac će slijedeće godine u peti i njušim probleme jer sporije uči od male i neće mu biti lako, zato ga sad u četvrtom pripremam na učenje. zašto? Jer nema toliko obaveza sad u četvrtom..sve nekako laganini,,,, a u petom se doslovce guše od obaveza pa ja u četvrtom pušem i na hladno da se priprema i uči i radi umne mape (sve sam) kako bi peti bio što manji šok.
U globalu sve sami rade...i nema šanse da se petljam u geografiju, povijest i sl...a jok...ne stignem ništa, a svoju školu sam davno završila
Kažem, jedina mana je da radi stila života još moram koordinirati, ali još samo kratko pa neka se osamostale do kraja ...sve ostalo su im medvjeđe usluge.
Kosjenka je pogodila bit. Htjela sam mu predociti vrijeme koje ima/nema i imati argument koji razumije...
Vrlo slicno, samo mu sastavci nikako ne idu. Ja bih im malo cesce dala sastavke za zadacu. Da pise tri sastavka tjedno, izvjezbao bi se.Malo je stvar i razdiobe zadataka u vremenu. Da moj ima ovakvu zadaću, kladim se da bi sve drugo riješio ekspresno brzo i onda bi se sat i pol telio nad sastavkom iz hrvatskog jer da "ne zna što bi pisao" i da mu se "neee daaa"
Istovremeno, kad mora isti takav zadatak napraviti u školi, napravi ga bez pogovora, i još mu super ispadne - dakle nije da ne može, nego je lijen razmišljati i slagati rečenice. Daj mu brojčane zadatke i ispunjaljke tipa radna bilježnica, i nitko sretniji od njega.
I zapravo mi je žao da nemaju više takvih kreativno-mislećih zadaća (a imaju ih vrlo malo), jer bi se u tom slučaju i ubrzao i razvio neke svoje potencijale za koje sam sigurna da ih ima, ali ih ne koristi (uvjerila se osobno više puta). Već mi je izjavio da "kako će on pisati esej na državnoj maturi, da ne zna on to"
Oni ne pisu lektiru na klasican nacin, i to mi se cini izvrsno. Prvo, citaju s gustom i bez opterecenja jer moraju pisati (prije je imao otpor prema lektiri jer mora pisati, bez obzira sto je samo djelo zanimljivo). Drugo, obradjuju lektiru kroz radionice, razgovor, trazi od njih razmisljanje o likovima. Zapravo sve sto bi pisali ionako naprave, ali nije suhoparno i djeci je puno blize.
za Kosjenku i Betty blue
Ne razumijem što želiš reći.za Kosjenku i Betty blue
Evo u ovom se prepoznajem, kod nas je točno ovako: nedjelja je više manje dan rezerviran za učenje, subotom se ne uči.
ups sad vidim tvoj post
ja sam pročitala da mu izračunaš i napišeš, pa mi nije zvučalo u rangu usputnog razgovora.
Mislim da je dovoljno samo mu reći da preračuna osttak dana u mjesecu i ostatk lektire za pročitati. Meni je to razlika.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.10.2018. at 12:55
Bwetty,
hoću reći da bi ja svojima rekla: Evo ti papir ajd molim te izračunaj koliko ti je ostalo str pročitat po danu?
ne bih im ja izračunala i stavila na papiru pod nos. ne znam jel jasnije.
Ja zapravo ni ne znam točno koliko je ona radila u osnovnoj školi. Imala je školu u smjenama, i recimo kad je bila popodne u školi, ne bi ju ni vidjela što i koliko radi ujutro. A i u jutarnjem turnusu tek bi se vidjeli iza pet.
Posljednje uređivanje od larmama : 10.10.2018. at 12:58
to je isto istina da bi trebali stići napravit zadaću i učenje dok smo mi na poslu (barem u ovim razredima 5.-6.).
ili mi se čini?
Zadace ima puno. Svaki dan iz svakog predmeta koji je imao.
Jos tome dodati slabu grafomotoriku i zavrsavanje neceg iz skole (obicno su to crtezi,...).
Ima on puno posla.
Recimo A razred ima druge ucitelje i pola zadace manje.
Iskreno meni je draze ovako, jer ponavlja kroz zadacu.
Da, moja je ovo kad je bila popodnevna smjena tako i radila i stigla je obaviti dopodne sve potrebno za školu. S time da je dopodne to kombinirala i s izvanškolskim aktivnostima.
Tako je kod mojeg bilo u 5. razredu. Divna, maštovita profesorica, kreativni zadaci iz lektire, uživancija.
6. i 7. razred - druga profesorica, malo više "klasičnog" pristupa, ali još uvijek podnošljivo. Zadaci su bili kako kad, nekad zanimljiviji, nekad više suhoparni. Tu su počela njegova jamranja po lektiri, iako su zadaci zapravo bili ok.
8. razred - profa na bolovanju, mladi neiskusni profesor na zamjeni - zadatak iz prve lektire - napisati stranicu i pol fabule "Alkara"
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
