Nera hvala za post!


Od mene evo preporuke za strip. Riječ jeo Fibrinom izdanju Stare prdonje, Wilfrid Lupana. U ExpressovomBookmarku pročitala sam osvrt Krune Lokotara i odmah sam ga stavilana popis. Lokotar u tom mjesečnom prilogu za knjigu redovito piše o stripovima. Njegovi su tekstovi dobar izvor preporuka, kao i online magazin Gradske knjižnice Rijeka za devetu umjetnost (bilo je već ranije upita, a i sama sam stalno u potrazi za dobrim tekstovima).
Prdonje su za mene vrlo aktualan strip. Budući da sam u nevjerici zbog okružja u kojem živimo, a smatram da vlada kaos nekompetentnosti, nerada, korupcije, ortačkog i mafijaškog kapitalizma, nadam se da dolazi revolucija. Ne ona koja jede svoju djecu, ni pernarovska, već razumska. Prdonje nisu predstavnici takve revolucije, oni su antiestablišment staroga kova, francuska ljevica, ali su nevjerojatno duhoviti.


Nejednaki, Ivane Dragičević, odlično mi se se nastavila na Prdonje. Jedna od naših najboljih vanjskopolitičkih novinarki u toj knjizi kroz različite prizme opisuje velike globalne politike i pripadajuće probleme koji se čine sve manje rješivima. Nakon tog štiva čini mi se da je naša politička scena sa svojim afericama tek bara kreketavih žaba u odnosu na svjetske igrače. A svakako potvrđuje da živimo u zanimljivim vremenima.


A tek smo se prije koju godinu opustili i počeli uživati u sigurnosti – nakon što smo devedesete potrošili na rat. Tom našem zadnjem ratu posvećen je veći dio knjige Skica u ledu, Josipa Mlakića. Kako i obično biva u njegovim romanima, Mlakić ogoljuje rat pišući o tome što se u ratna vremena događa ljudima - jer rat ne budi samo najgore u ljudima, veći najbolje. Život nekako ide dalje, pobjeđuje, a preživljava i čovječnost. Knjiga je na mene ostavila dobar dojam zbog zanimljivog početka – o detektivu koji godinama po Europi traga za serijskim ubojicom inače poklonikom rock koncerata. Pred kraj sam nekako počela gubiti konce pa i interes.


Zato sam nastavila YA literaturom kojoj sam se predala žarom petnaestogodišnjakinje. U knjizi Sanjar Strange, Laini Taylor (prvoj iz serijala) uživala sam kao prase u blatu. Polubogovi, magične moći, nemoguća ljubav, osvojila me već nakon dva poglavlja. Nakon toga sam posegnula za još jednom - Nikada kraja kornjačama, Johna Greena, meni među omiljenim autorima knjiga za mladež. Kad se nešto dogodi u pravo vrijeme – kod mene se kaže "k`o budali triska". Pa eto tako je i bilo. U mom su svijetu ionako tinejdžeri filozofi, a knjige o odrastanju stožerna literatura za opuštanje.


Porčitala sam i kratak, ali sladak feministički manifest Draga Ijeawele, Chimamande Ngozi Adichie. Imam dvije kćeri u predpubertetskoj dobi, pa sam si to uzela pod obavazenu lektiru.
Kako bi vratila dug klasicima posegnula sam za Vježbanjem života, Nedjeljka Fabrija. I još me nosi rijeka njegova poetskog stila. Nevjerojatno lijepa knjiga.