Slučajno sam naletjela na knjigu mlade hrvatske autorice Mirte Maslać,
Junak ili čudovište
Riječ je o njezinom prvijencu, snažno autobiografski obojenom, ali toliko autentičnom, toliko iskrenom djelu da me ostavlja bez teksta. Fenomenalno napisano, jednostavnim, razumljivim stilom, a opet nekako profinjeno, s brojnim referencama na književnost, glazbu i film, ma, stvarno me fascinirala.
Tematika je vrlo teška (psihička bolest) i, budući da sam ranije čitala neke romane slične problematike i mjesta radnje, nisam očekivala prejak dojam. Ali sam se prevarila. Ovo mi je bolje od ijedne slične knjige koju sam dosad čitala.
(izuzimam iz usporedbe Čehovljev Paviljon br. 6 koji je po tom pitanju vrh vrhova, ali ipak se radi o bitno drukčijem vremenu i likovima)