Citiraj Agrum prvotno napisa Vidi poruku
Jedna velika stvar u cijeloj toj priče oko njegovog ponašanja sam i ja sama. Ja inače imam kratki fitilj, dosta sam eksplozivna i temperamentne sam naravi. Tako da njegove šize imaju dosta veze i sa mnom jer kad sam smirena, scentriram ga lako, ali kad sam u cajtnotu ili mi se jednostavno ne da jer sam više umorna od ponavljanja, tjeram mak na konac, a on tvrdoglav kakav je, ne popušta. Zapravo sam opisala najgore trenutke svog djeteta koji su zaista rijetki. Inače je zaista predivno dijete, pametna glavica, nisam sigurna da mi netko uopće za 2 sata može reći nešto konkretno. Pa tko poznaje moje dijete bolje od mene same?! Možda sam malo zabrijala u krivom smjeru. Otvorenog sam uma i ne bi negirala da mi je netko npr. iz vrtića sugerirao da s malim nekaj ne štima. Puno je nas različitih mama i različite djece. Možda klinci koji nemaju šize od pol sata imaju smireniiju mamu, ne znam.. Nas je doma puno, dijete je naviklo da mu se skoro sve želje ispunjavaju, kad neće jedan, hoće netko drugi. Svaki dan mu se nešto kupuje (na kaj ludim, ali nitko me nedoživljava).. Tako da ima tu i druga strana priče, samo kaj je meni prvenstveno bitno da ga posložim kad se nađemo u sukobu (dakle to je rijetko i obavezno su uključeni umor ili glad). Puno roditelji na dvorištu znače, ali i puno i odmažu kad su u pitanju ovakve stvari. Nabacala sam svega, ali čisto da dobijete širu sliku. Mogla bi ja nekako te novce skrpati, ali ipak mislim da sam ja sama najveći krivac..

Na ovo boldano samo ću ti reći da ćeš se iznenaditi. Kad mi je psihologica nakon pola sata obrade mog djeteta koje nije htjelo odgovarati na pitanja (a uspjela je dobiti njene reakcije) počela pričati i opisivati moje dijete meni se vilica otvorila jer nisam mogla vjerovati što slušam. Ipak su ti ljudi završili neke škole, a i imaju popriličnog iskustva.

Tih 670kn koliko smo mi platili mi je najbolje utrošen novac. 4 godine smo ja i MM živjeli s velikom težinom na leđima. Krivili sebe, nismo znali, nismo mogli i nismo razumjeli.
S te obrade sam otišla lakša 100 kila. Prvo što sam konačno dobila potvrdu da nisam 'luda' i da je moje dijete malo drugačije programirano i da stvarno je iz one kategorije 'zahtjevnija' djeca i ono najbitnije dobila sam objašnjenje zašto i upute kako.
Mi smo nakon toga prihvatili da J. ide na psihološke radionice u Centru i naravno mi na roditeljske. Meni su najviše pomogle te roditeljske. Pogotovo kad je krenuo žestoki OKP. Ne znam kako bi se sama nosila s tim. Pojela bi se od brige.
Kod nas je bilo tako da je nakon burnih razdoblja uslijedilo kraće mirnije a onda bi došlo novo još intenzivnije razdoblje. Vjerujem da su joj pomogle te radionice na koje je išla od 4. g do prvog polugodišta 1. razreda. Onda smo zajedno s psihologicom zaključili da je takav vid terapije prerasla. Napravili smo pauzu misleći da joj više neće biti potrebno međutim onda je došlo do teškog perioda i J. sad ide kod privatne psihoterapeutice s kojom je super kliknula. Idemo i mi kao roditelji. Strahovito nam svima to pomaže.
Ona je u zadnje vrijeme procvjetala. Nije med i mlijeko ali se znamo svi nositi s tim.
Inače ako će ti biti lakše da se ne bojiš nekih bauk dijagnoza J. je prema nalazu visoko iznadprosječno inteligentna ( na granici darovitosti), perfekcionist s izrazitom socijalnom anksioznošću ( do 6g i selektivnim mutizmom) i povremenim žestokim epizodama OKP-a. Mi se s ovakvim djetetom nismo znali sami nositi. Danas uživamo u takvom djetetu.
Nije lako, pogotovo kad gledaš svoje dijete da se muči i da mu je teško, zato su nama puno pomogli stručnjaci.

Odi ako ikako možeš, ne može škoditi.