Vozdra.
Nisam vjerovala da ću se u skorije vrijeme opet tu javiti.
Biglicu koju smo prije par godina imali morali smo dati nakon pola godine (u dobre ruke, naravno) jer uz svu muku koju smo s njom i njenom prilagodbom prozivjeli, od lajanja kad je sama nismo je mogli oduciti. A lajala i cvilila je kad bi bila sama bez prestanka i to prodorno i glasno.
Na kraju nam je susjed poludio (ne krivim ga, radi čovjek u 3 smjene) i prelomili smo. Pesica je zavrsila u kuci na selu. Bolje njoj, a i nama.
I onda, u subotu na viksi nam se dosetao bebac, tata u tipu labradora, a mama neki mix pekinezera i kavalira. Puni krpelja svi troje. Netko ih je valjda tu i tamo nahranio, ali se o njima bas i nije brinuo. Roditelji otisli, a mali se zainatio. Mislio si je valjda, tu su tri auta, s jednim cu valjda otici.
I je, s nama <3
I tako, Loki ima cca 3 mjeseca i ne mogu vjerovati koliko je s njim sve jednostavno. Vec sve radi vani (vodimo ga xxx puta na dan jer smo u prizemlju, ali on i trazi), ne smetlari, ne poteze lajnu ko manijak, ne skace na sve, ne mora pojesti sve sto vidi, ne skace na stol, okupa se bez problema, spava cijelu noc u svom kreveticu (al netko mora biti na kaucu)...
Neusporedivo s biglicom.
A i djeca su veca, svi mogu setati, cistiti za njim... nije sve na meni
Jos samo da ne laje kad je sam. Za sada nije.. drz'te fige