Napisala sam kilometarsku poruku , i eto ne znam iz kojeg razloga je objavljena samo prva recenica. Mame koje imate isti ili slican problem ( da tako kazem ) kao i ja, vama se obracam ( posebno Miki 92 i worried) , uz duzno postovanje svih ucesnica na forumu . Ja sam potrazila pomoc psihologa , ali kod mene nije dijagnostikovana nijedna vrsta depresije, paranoje i slicno. Prevelika briga da, opravdana ili ne , vrijeme ce pokazati. Dobila sam savet da odredim sebi vrijeme kada cu razmisljati i pricati o tome, tipa 20-tak minuta dnevno a svo ostalo vrijeme da provedem igrajuci, mazeci se odnosno radeci ono sto me cini sretnom sa mojim malenim. Jer prevelika briga moze samo pogorsati situaciju. tMi imamo 9 mj., puzemo vojnicki, placemo za mamom gdje god da krene

. Voli se nositi , nema jos uvjek strah od nepoznatih ljudi ali zna da zaplace ako ga neko koga ne vidja cesto uzme i sl. Na ime se ne odaziva bas uvjek, ali u vecini slucajeva da. Prvi slogovi su tu : baaaa baaaaaa, daaaa daaaa, taaaaa.Kad smo posjetili neurologa sa 4 mj. on je rekao da se beba ( po njemu) razvija kako treba, da ima kontakt , smije se i da se autizam kao poremecaj dijagnostikuje tek nakon 2 god. Taj nedostatak kontakta ocima kada ga podignem, ili stavim ispred sebe i dalje postoji , to vidi i moj muz , video je i pedijatar i to nije nesto sto sam umislila ali oftamologa jos nismo posjetili jer je rano jos uvjek . Uvjek cu rado podijeliti svoje iskustvo i vjerujem da ce nasa decica biti zdrava i srecna i da ce se razvijati normalno. ❤️❤️❤️❤️