11.5.Baš mi je brzo prošlo vrijeme od zaruka do sada. Možda i jer je proljeće pa je sve nekako brže.
 |
|||
|
|
|||
11.5.
Srecno Riri! Velika je to svadba, ali na takvim svadbama su svi uzbudjeni, pa se sitnice ne primecuju.
Mozda si bila na mojoj svadbiRiri92 prvotno napisa
Hahaha možda.Mozda si bila na mojoj svadbi
Kli_kli hvala!
Riri, nadam se da poznaješ bar dio ljudi
Meni je ovo bas lijepo.
Naglasak na bitno, a ne na harmonikase i pijane budale.
A zašto bi se radi bitnog išlo na Mauritius (valjda). Mogli su se oženiti i u općini Susedgrad.
Moglo se, ali je ovo jeftinije jer zive u Irskoj. I bolje fotke ispadaju na plazi sa bijelim pjeskom.
Ali zapravo u svojih 20 godina veze bez papira prisjele su im tude svadbe i kumovanja.
Onda u općini Cork
Svoje skoro sve. Ima par ljudi koje ne znam. Ali to su muž/žena od mojih rođaka pa se podrazumijeva da će doći s njima. Njegove.. hm. 2/3Riri, nadam se da poznaješ bar dio ljudi
Nije htio kopirati drugog buraza koji je to obavio u toj opcinii uz kumove, 5 dana prije zeninog poroda .Onda u općini Cork
Posljednje uređivanje od sirius : 01.05.2019. at 17:41
Naglasak bi trebao biti na ono što žele mladenci, pa bilo to 5 ljudi ili 605 ljudi. Na našoj svadbi je sve bilo kako smo mi htjeli i ostala nam je u prekrasnom sjećanju.
Riri opusti se i uživaj, to je vaš dan!
E baš tako mitovski.
Svatko ima drugačije želje.
Moja glavna želja na svadbi je bila da mi taj čovjek kojeg volim postane muž. Sve drugo je bilo manje bitno. Pa sam ostavila roditeljima da organiziraju. I plate. Sve po njihovoj želji.
A zašto ne kad je njih to veselilo, a meni i mom mužu bilo nebitno.
Stvarno smo svi različiti.
Ajme, riri, pa to je ogromna svadba. Sretno!
Na mojoj americkoj je bilo stotinjak ljudi, a poznavala sam petnaestak, sto je ukljucivalo i moju uzu obitelj. Nisam nista organizirala, samo sam se pojavila par tjedana prije dana D. Bilo je lijepo i nimalo slicno lokalnim vjencanjima na kojima sam bila. Na srecu. Godinu dana kasnije, kad smo ponavljali pricu u Zagrebu, nemilice je pljustalo. Valjda smo zbog toga jos u braku.
Ja sam imala svadbu od cca 80 ljudi. Jednom su mi rekli da to nije svadba nego krštenje.
Organizirali smo ju MM i ja sami kad nam je prvo dijete imalo 18 mjeseci, idući okolo kasno popodne poslije posla, pa je sve što smo uspjeli dogovoriti bilo baš savršeno i oko ničega se nisam živcirala
U restoranu sam vidjela i cvijeće i tortu prvi put.
I još ulazimo mi u restoran i kaže meni šef sale “Moram vam reci da se torta prevrnula”. Ja se počnem smijati i kažem “što me zezate, dobra fora”. Ne, ne, ne zezam vas, stvarno.
Ok, i sto sad? Pa popravili smo malo, okrenut ćemo da se ne vidi.
Dobro, mislim si ja, ajde što sad... bilo mi smješno. Na kraju i nije bilo toliko drastično, s jedne strane ju je onaj koji ju je nosio malo previše nagnuo i prislonio na sebe. Pojeli smo ju
Sretno Riri!
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 02.05.2019. at 06:43
Bb to je za film
Moja 300 ljudi. U to vrijeme se još moglo donijeti svoje namirnice u hotel pa smo i taj dio odrađivali. Kuhari su mali fiksne ideje, tražili neke nenormalne količine nekih namirnica, pa to reži. Kolače, nekad davno su žene iz familije/susjedstva pekle kolače, moja baka je tu često bila glavna pekarica. Tako je bilo i za moje svatove, i taj dio, koji mi je tada bio nebitan mi je sada. Haljina, došla sam kod krojačice i rekla da trebam haljinu za svatove, žena krenula s nekim idejama, ma reko morala bi biti duga i neka kao bijela, ona i dalje pa nije red mlada je u dugom i bijelom ...Cvijeće, sestrična složila nešto jednostavno.
Uglavnom, tada to nisam htjela, htjela sam malo intimno vjenčanje, tulum za frendove. Imala sam klasičnu svadbu sa punim kapacitetima hotela. MM je bio glavni za organizaciju, puno su nam pomogli iz najuže rodbine i njima je svima bilo fantastično.
Danas, ne žalim uopće. Da mogu mijenjati uzela bi samo boljeg fotografa i bolji bend i rukave na haljini, i da, malo više sudjelovala u toj priči s bakama i ostalom ekipom...
Ja sam imala dvije, drugu za "selo" a prvu za dušu.
Udavala sam se po starom zakonu, tako da smo imali prvo matičara, ta mi je bila "moja", samo roditelji i kumovi.
Druga je bila po želji njegovih, fešta sa skoro svime, osim što sam uspjela izbaciti dolazak po mladu.
A da se mene pita, ne bi bilo niti jedne, jer za ljubav mi ne treba nikakav papir.
Potpis na boldani dio.Ja sam imala dvije, drugu za "selo" a prvu za dušu.
Udavala sam se po starom zakonu, tako da smo imali prvo matičara, ta mi je bila "moja", samo roditelji i kumovi.
Druga je bila po želji njegovih, fešta sa skoro svime, osim što sam uspjela izbaciti dolazak po mladu.
A da se mene pita, ne bi bilo niti jedne, jer za ljubav mi ne treba nikakav papir.
Ja sam isto imala kompromis - nisam htjela svadbu, pogotovo ne u crkvi, ali mm-u je to bilo važno. Našli smo se na pola puta - vjenčanje u crkvi (po novom zakonu - on dobar katolik, ja bez papira, hehehe - vjenčani uz biskupovu privolu kao razlika vjera), a nakon toga večera u manjem restoranu. Bilo nas je manje od dvadeset - osim nas i kumova bili su samo roditelji i doslovce najuža obitelj. Nije mi bila trauma. Iz perspektive 20 godina, odradili smo to bezbolno.
Mi smo na “svadbi” imali 11 gostiju, uključujući kumove. Restoran smo rezervirali 2 mjeseca ranije, haljinu sam se sjetila da bi je napokon trebala kupiti 2-3 tjedna prije vjenčanja, odabrala je nakon dva sata traženja. Dan prije uzela godišnji i kupila ostalo uz haljinu jer nisam imala ništa što ide uz nju. Šminkala se sama, frizeru uopće nisam rekla da je za vjenčanje pa mi je napravio taman kako želim (kao i inače kako nosim), nisam imala ni buket, ni tortu, ni patetične zdravice, niti band - samo maticarku, slikanje, kratko smo nazdravili i ručak. Uglavnom jako sam zadovoljna kako je ispalo. Ja i inače ne volim svadbe, pa pogotovo nije dolazilo u obzir pokvariti sebi vjenčanje nečim takvim...
Eh, haljina - nisam imala haljinu nego kostim svijetlosive boje, koji sam kupila za neke sitne pare. Sve što sam učinila je da s njega skinem ružne ljubičaste gumbe i prišijem neke ljepše, u boji materijala. Nosiv je i danas, ali ne stanem u njega, hehehe... Vel. 44, a sad sam 46/48. Nisam odustala - čuvam ga još uvijek, više kao uspomenu, ali nikad se ne zna, možda jednom budem opet imala te kile...
Za vjencanje u crkvi ne trebaju prethodni sakramenti pozeljni su ali nisu uvjet
Jer je to sakrament koji se dijeli jedan drugome
možda danas ne, ali nekad je to bilo potrebno.
kad smo se mi ženili prije 13 godina, trebali smo prvo odraditi ''vjenčanje'' kod matičara.
Mi prije 15 godina, samo crkva je bila dovoljna.
Ja, prije 20 godina, da sam se udavala mjesec dana kasnije bila bi dovoljna samo crkva.
Ne kužim umiljata kako je tebi trebalo drukčije, osim ako se nisi udavala u Hrvatskoj?
nemam pojma
udavala sam se u Zagrebu, morali smo prije crkve otići kod matičara i odraditi taj građanski dio - ali nismo trebali ko nekad doć zajedno s kumovima, nego samo potpisati i to čak nismo išli zajedno, nego je svatko došao kad mu je odgovaralo.
A to da, no nema nikakvog obreda.nemam pojma
udavala sam se u Zagrebu, morali smo prije crkve otići kod matičara i odraditi taj građanski dio - ali nismo trebali ko nekad doć zajedno s kumovima, nego samo potpisati i to čak nismo išli zajedno, nego je svatko došao kad mu je odgovaralo.
Mada, meni je krivo, jer je matični ured u prekrasnom romantičnom dvorcu. Da sam znala da se može i jedno i drug to bi tražila.
Zimus mi se sestra tamo udavala pa mi baš palo napamet da bi moj grad mogao početi promovirati kao turističku ponudu vjenčanja u dvorcu.
Meni je maticqr trevao samo za potpis tamo se nismo zenili nego potpisali dogovor to je bio neki cetvrtak i odma rekli u kojoj se crkvi zelimo vjencati i koje prezime bi nosili e da mi je nrko reko taj detalj u svezi prezimena mozda bi dtugqcije postupilaoj vrkveni brak je ekvivalent gradanskom
Vidim ja da je popularna ova tema vjenčanja, svi se mi pomalo udajemo 11. zajedno s Riri
Ja bi baš još jedno vjenčanje, dođe mi da organiziram "obnavljanje zavjeta" s MM.
ja ne bi
jel to može kod matičara?Vidim ja da je popularna ova tema vjenčanja, svi se mi pomalo udajemo 11. zajedno s Riri
Ja bi baš još jedno vjenčanje, dođe mi da organiziram "obnavljanje zavjeta" s MM.
Kosjenka, nemam pojma, to sam vidjela samo u američkim filmovima. Mi smo se isto vjenčali kod matičara. A ne vjerujem da može, kod matičara zapravo potpisuješ ugovor.
ja mislim da bi trebalo uvest kao običaj to produživanje ugovora, i da to bude veća fešta od inicijalne svadbe, iz očitih razloga
Sretno, Riri
bit ce sve ok, vidjet ces
nemoj se opterecivati s glupim sitnicama, i samo uzivaj u tom danu
Posljednje uređivanje od emily : 02.05.2019. at 11:59 Razlog: tipfeler
Xja mislim da bi trebalo uvest kao običaj to produživanje ugovora, i da to bude veća fešta od inicijalne svadbe, iz očitih razloga
skoro pa mogu prekopirati
bilo nas je 13, bila je večera, i imala sam buketić
frizerka isto, pojma nije imala za koju prigodu radi
tortu je osigurao restoran, znala sam samo da će biti švarcvaldica (pitali su jel može ta - mooožeeee)
NIje mi trebao papir ni meni ni MM. Mi smo od trenutka kad smo se ugledali znali da ćemo provesti život zajedno i znamo to i danas uz sve životne prepreke koje su nas snašle. Nama je lijepo bilo i bez i sa papirom ali nam je bilo drago dobiti taj papir.Ja sam imala dvije, drugu za "selo" a prvu za dušu.
Udavala sam se po starom zakonu, tako da smo imali prvo matičara, ta mi je bila "moja", samo roditelji i kumovi.
Druga je bila po želji njegovih, fešta sa skoro svime, osim što sam uspjela izbaciti dolazak po mladu.
A da se mene pita, ne bi bilo niti jedne, jer za ljubav mi ne treba nikakav papir.
Vjenčali smo se nakon 4g veze zato jer smo znali da moj otac neće još dugo, a drago nam je bilo da bude prisutan, a isto tako mama je pokazivala poprilične znakove Alzheimera, a željeli smo da koliko toliko bude svjesna. Ona je bila puničevski zaljubljena u MM-a
U isto vrijeme moja najdraža teta je imala uznapredovali rak, umrla je mjesec dana nakon vjenčanja, a ja sam ju svakodnevno vozila na kemoterapije i držala za ruku pa i petak prije vjenčanja. Isto tako moj bratić je bolovao od raka i rekao je da je moju svadbu jer me obožavao odabrao kao trenutak kad će se opustiti i uživati ne razmišljajući o ničemu. Teta je umrla mjesec dana nakon svadbe a on 6 mjeseci.
Malo je reći da smo razmišljali o osnovnim stvarima i sve je ispalo da bolje nije moglo. Kad gledamo danas slike, mnogo je ljudi kojih više nema a toliko su bili veseli na našoj svadbi.
Sve je nekako teklo samo od sebe, valjda i zato što nam nije bilo toliko bitno, zato što smo bili ludo zaljubljeni, zato što smo toliko voljeli sve ljude koji su bili, toliko je bilo pozitivne energije i ljubavi. Konobari u sali su nam rekli da nikada nisu imali toliko raspoložene svatove bez i jedne razbijene čaše.
Nikada mi neće biti žao što sam imala vjenčanje od 120 ljudi. Svakom svoje.
Isto tako moja nećakinja je imala vjenčanje s 15 ljudi i bilo je prekrasno.
Mitovski odi vrit, rasplaka me.
Sva sreca da ne nosim maskaru
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 02.05.2019. at 12:27
I mene.Mitovski odi vrit, rasplaka me
Sva sreca da ne nosim maskaru
Baš su mi lijepe vaše priče.
Za papir.. Meni će svakako olakšati život jer ipak ne mogu stalno produživati privremeni boravak u zemlji. Ali i da nisam u drugoj državi, htjela bih papir. Nije nikakva garancija, ali mi je lijepo.
NIje mi trebao papir ni meni ni MM. Mi smo od trenutka kad smo se ugledali znali da ćemo provesti život zajedno i znamo to i danas uz sve životne prepreke koje su nas snašle. Nama je lijepo bilo i bez i sa papirom ali nam je bilo drago dobiti taj papir.
Vjenčali smo se nakon 4g veze zato jer smo znali da moj otac neće još dugo, a drago nam je bilo da bude prisutan, a isto tako mama je pokazivala poprilične znakove Alzheimera, a željeli smo da koliko toliko bude svjesna. Ona je bila puničevski zaljubljena u MM-a
U isto vrijeme moja najdraža teta je imala uznapredovali rak, umrla je mjesec dana nakon vjenčanja, a ja sam ju svakodnevno vozila na kemoterapije i držala za ruku pa i petak prije vjenčanja. Isto tako moj bratić je bolovao od raka i rekao je da je moju svadbu jer me obožavao odabrao kao trenutak kad će se opustiti i uživati ne razmišljajući o ničemu. Teta je umrla mjesec dana nakon svadbe a on 6 mjeseci.
Malo je reći da smo razmišljali o osnovnim stvarima i sve je ispalo da bolje nije moglo. Kad gledamo danas slike, mnogo je ljudi kojih više nema a toliko su bili veseli na našoj svadbi.
Sve je nekako teklo samo od sebe, valjda i zato što nam nije bilo toliko bitno, zato što smo bili ludo zaljubljeni, zato što smo toliko voljeli sve ljude koji su bili, toliko je bilo pozitivne energije i ljubavi. Konobari u sali su nam rekli da nikada nisu imali toliko raspoložene svatove bez i jedne razbijene čaše.
Nikada mi neće biti žao što sam imala vjenčanje od 120 ljudi. Svakom svoje.
Isto tako moja nećakinja je imala vjenčanje s 15 ljudi i bilo je prekrasno.
Riri, sretno!
Ja ti sigurno ne mogu dati neki pametan savjet, osim da se opustis i da ne razmisljas o potencijalnim problemima. Najvaznije je da povedes muza, ostalo ce biti zgodno za prepricavati i smijat se.
Nas je bilo ukupno 17 i nismo se u crkvi vjencali, vecera a la carte.
Ja sam npr. zaboravila staviti nausnice kupljene bas za tu prigodu. Negdje u pol vecere sam se sjetila.
Haha Jelena i meni bi se lako moglo dogoditi.
Moja frizerka je skoro plakala jer joj se nije svidjelo kako mi je ispala frizura. Meni je bilo ravno sve do Kine.
Bila sam trudna 30 tjedana i zadnje cime sam razbijala glavu bilo je to da li mi smotuljak na glavi izgleda savrseno.
Prije glavnog jela u restoranu obukla sam trudnicke hlace, dolcevitu i ravne cipele.
Ali da, cula sam da danas dron snima fotke, ali da mu se prije toga unese u program tko su najvazniji gosti pa se koncentrira na njih.
To mi je ispricao dobar poznanik, u toku svojih zaruka.
Planirao je sve te svemirske tehnologije, ali veza je pukla prije nego su krenuli na detalje.
I da, mi nismo snimali svadbu kamerom. Nismo imalo love za takav sport. Frend je svimio 15 minuta cina na video kazetu. Moram to prebaciti u neki moderniji oblik da djeci pokazem .
Mi smo imali slavonsko-hercegovačko-dalmatinsko-ličku svadbu
Bilo je jako veselo, gosti mi i dan-danas znaju govoriti kako na boljoj svadbi nisu bili.
Sjećam se da sam plesala doslovno cijelu noć, do 6 ujutro, mislim da sam samo juhu pojela.
Riri92, sretno i uživaj !
Ajme kako je ovaj dron dobra ideja! Meni uopće nije palo na pamet, a dragi ima dronove u firmi. Ne mogu vjerovati da se nisam toga sjetila, morat ću ga nagovoriti da ih ponesemo.Ali da, cula sam da danas dron snima fotke, ali da mu se prije toga unese u program tko su najvazniji gosti pa se koncentrira na njih.
To mi je ispricao dobar poznanik, u toku svojih zaruka.
Planirao je sve te svemirske tehnologije, ali veza je pukla prije nego su krenuli na detalje.
I da, mi nismo snimali svadbu kamerom. Nismo imalo love za takav sport. Frend je svimio 15 minuta cina na video kazetu. Moram to prebaciti u neki moderniji oblik da djeci pokazem .
Pepi, hvala.
mislim da ti drona fotografi imaju u svojoj ponudi, vidjela sam da su letili iznad nas ispred crkve. Samo se ne sjećam jel od vjenčanja prije ili našeg.
I ja ga imam u svojoj sobi na poslu.
Posljednje uređivanje od larmama : 02.05.2019. at 15:51
Ne vjerujem da se nisi sjetila drona ?!Ajme kako je ovaj dron dobra ideja! Meni uopće nije palo na pamet, a dragi ima dronove u firmi. Ne mogu vjerovati da se nisam toga sjetila, morat ću ga nagovoriti da ih ponesemo.
Pepi, hvala.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom