Suze znak slabosti?

[Barbi]

Ali dječja priredba očito ne djeluje na isti način na muškarce i žene, ne pritišće iste dugmiće. Nije se jednom dogodilo da ja gledam sva uživljena sa suzom u oku dok se moj muž dosađuje i igra igricu na mobitelu za vrijeme priredbe.
Njih očito utakmica jače stisne, mog doduše ne na plakanje nego na nerviranje uglavnom.

Ode tema u kupus kao i obično.

[betty blue]

Ali dječja priredba očito ne djeluje na isti način na muškarce i žene, ne pritišće iste dugmiće. Nije se jednom dogodilo da ja gledam sva uživljena sa suzom u oku dok se moj muž dosađuje i igra igricu na mobitelu za vrijeme priredbe.
Njih očito utakmica jače stisne, mog doduše ne na plakanje nego na nerviranje uglavnom.

Ode tema u kupus kao i obično.

Pitam se jel doista tako jer je inherentno ili je tako jer je uvjetovano.
Priredba i utakmica je samo banalan prumjer, generalno bih rekla da se muskarci puno vise emotivno uzivljavaju u nekim neosobnim ili kolektivnim zivotnim situacijama nego u tim intimnim/individualnim. A ne vjerujem da smo bas toliko razliciti. Bez obzira na sve sto priroda uvjetuje, ravnopravno roditeljstvo bi moralo barem malo omeksati muskarce i prema osobnim odnosima.
Ja sam svog oca znala vidjeti da place, radilo se najcesce o teskim trenucima ili teskim razgovorima o bolnim temama. Ta slika mi izaziva nevjerovatnu njeznost prema njemu, tim vise sto njegove suze nisu posljedica emancipiranog muskarca; njegove suze su se dogodile usprkos tradicionalnom odgoju, bescutnosti sredine koja ga je formirala i onom klasicnom "muskarci ne placu". Mogu samo misliti koja je to silina emocija kada muskarac zaplace pored svog tog uvjetovanja. Mene to bas rastuzuje, kako im je oduzeto pravo na jedan takav ventil i prirodnu reakciju.