Evo i ja ću napisati još nešto na ovoj temi jer je prigodno, a moram se negdje pojadati: nemam tremu nego mi se povraća od prvog dana škole. A znam da ću i cmizdriti pa mi to dodatno ne doprinosi pozitivnoj slici mene kao majke prvašića i općenito (tješit ću se da ima još neka). A razloga nemam. U vrtiću je bio pozitivni vođa grupe, pametan je, svestran, ok, pomalo čudan i svoj, nebitno mu je s kim će biti u razredu, kaže nekog ću valjda upoznati. Neopterećen. A ja, koja sam obožavala sve razrede i dane ići u školu, a sada i na posao - eto, muka mi je danima, poprilično. Nisam uzbuđena, euforična i to. Lastane, koju terapiju piti?