lili, lili, gdje je onaj topic o predrasudama

Jako mi je dobro poznata fraza "Du bist eingeladen", što znači da će netko drugi platiti račun.
Nedavno sam se sama pozvala kod jedne prijateljice s kojom nemam godinama kontakt na jednu noć, premda sam planirala ostati tjedan dana u njenom gradu. Htjela sam se s njom malo podružiti. Žena je inzistirala da ostanem cijeli tjedan kod nje. Drugi su me odmah zvali na večeru kad su čuli da sam u gradu. Treći su mi odmah pripremili bicikl da imam dok sam tamo. Četvrti s kojim sam radila taj tjedan je baš pripremao izjavu da Indijac živi kod njega, jer mu nisu pustili ženu da useli ako nema dovoljno kvadrata. Mislim, drugi je to mindset, ali ima jako lijepih momenata.
I ovdje se dobar dio nas mora puno unaprijed dogovarati, ako se želimo vidjeti u većem broju od 2, a tako spontano možeš ležerno otići i vani s nekim koga si upravo upoznala na nekom književnom susretu ili ekipa ide s treninga. U Irskoj sam bila u nekom smještaju gdje su bili dvoje penzionera, ljudi su pazili na mene kao da sam im dijete, vodili me po gradu - nismo nigdje sjeli, jer smo razgledavali, ali me ne bi šokiralo da su platili račun.

Iluzija je da smo mi ovdje otvorena srca, a vani su neki mrgudi i introverti. Gledam već desetak godina kad nam dođe neki stranac na posao, kako je sam i usamljen. Ja se trudim, ali to su upola mlađi ljudi od mene. Evo prvu godinu vidim da se jedan integrirao, a taj govori solidno hrvatski. Jedna me Francuskinja sad zvala da dođem k njoj. Volim međunarodno okruženje.