A kad je sasa otvorila topic malo u stilu branimira bilica, ja sam dobila poriv napisat kako to izgleda kad je stvarn gadno, vecinu vremena, desetljecima. Jer je to moje iskustvo.betty blue prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
A kad je sasa otvorila topic malo u stilu branimira bilica, ja sam dobila poriv napisat kako to izgleda kad je stvarn gadno, vecinu vremena, desetljecima. Jer je to moje iskustvo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 23.01.2020. at 20:03
a možda je dobro se da se otvoreno priča o iskustvima, vjerujem da je već samo venitliranje barem malu mrvicu iscjeljujuće, ali svejedno (uz svo dužno poštovanje i suosjećanje) se vrlo lako upadne u zamku donošenja zaključaka na temelju pojedinačnih iskustava
a da si meni napisala da sam nešto rekla u stilu branimra bilića bih se uvrijedila(nitko ne reče, jel se smijemo smijat
)
Što se mene tiče možemo se smijati, ja se u svom životu znam smijati oko svegaa možda je dobro se da se otvoreno priča o iskustvima, vjerujem da je već samo venitliranje barem malu mrvicu iscjeljujuće, ali svejedno (uz svo dužno poštovanje i suosjećanje) se vrlo lako upadne u zamku donošenja zaključaka na temelju pojedinačnih iskustava
a da si meni napisala da sam nešto rekla u stilu branimra bilića bih se uvrijedila.
Ali ne pričamo samo i isključivo o svojim pojedinačnim iskustvima s ciljem da totalno ubijemo u pojam jednu struku i sustav oko nje ... stavljamo naglasak na stvari izvan sasinog svakodnevnog profesionalnog iskustva, iz kojeg ona, sigurno opravdano, ističe da tu ima jako puno borbe sa stigmom. I ima. Ali ima i još taj jedan cijeli svijet onoga što nikada ne dođe u psihijatrijsku ordinaciju, a koje se ne može staviti samo pod kišobran “stigma”, nego i hrpu svega drugoga.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom