Moj mlađi je bio takav u toj dobi... Uredno je odradio vjeronauk sve do krizme, aliiii doma je imao prilike vidjeti različitosti - mm je iz katoličke obitelji, a ja nemam papire i ne opterećujem se institucionaliziranom religijom. Djecu smo odgajali tako da imaju slobodu izbora. Upisali su vjeronauk i odradili, ali u srednjoj školi su bez pritiska odabrali etiku. Poglavlje vjeronauka za njih je završilo. To im je pružilo priliku da upoznaju katoličanstvo iznutra i da odaberu je li to za njih ili nije. Zadržali smo se na razini običaja (uglavnom u smislu jelovnika) i to je to. Odnesu bakama maslinove grančice na Cvjetnicu, jer znaju da je bakama to važno. Poštuju tuđa uvjerenja i rade po svome.
Vjeru ne možeš nikome ni zabraniti ni nametnuti, niti to treba činiti - to je osobna i privatna stvar pojedinca. Moraš samo živjeti u skladu sa svojim načelima. Djeca ne rastu pod staklenim zvonom. Vidjet će kako razmišljaju ljudi iz njihove blizine (i šire) i napraviti odabire u skladu sa svojim mišljenjem. Jedino što treba poticati je sloboda izbora.