Online nastava

[isvetica]

Jesmo li mi jedini koji se apsolutno ne snalaze? Jutros od 7 I pol do 14 su mm I petasica proveli uz tablet, on nista nije drugo obavio, rucak je bio u 14 I 30.
Na Teams se nisu pola sata uspjeli ulogirati, jedan profesor iopce nije bio online unutar svojih 40 min, na izzi ne uspijeva uci, ja radim I pokusavam telefonski, zovemo po selu... meni je psihicko zdravlje moga djeteta bitnije od ovakve govan skole. Tablete su u nasoj skoli imali 2 mjeseca, u ta dva mjeseca nitko djeci nije nista objasnio o radu na njima, a kamo li roditeljima. I sad dijele ocjene na temelju sudjelovanja.
Nek je bace, mozda nagodinu nesto I nauci osim kako da se sve lomi preko djece.
Prvasica odgleda svoje, napise zadatke , mi slikamo, posaljemo I gotovo. Sve na jednom mjestu za nas informaticki nepismene. Visi razredi luda kuca, prepisivanje bez ucenja I mahnito pokusavanje da ulovimo rokove. Dosta vise.

[Vrijeska]

Jesmo li mi jedini koji se apsolutno ne snalaze? Jutros od 7 I pol do 14 su mm I petasica proveli uz tablet, on nista nije drugo obavio, rucak je bio u 14 I 30.
Na Teams se nisu pola sata uspjeli ulogirati, jedan profesor iopce nije bio online unutar svojih 40 min, na izzi ne uspijeva uci, ja radim I pokusavam telefonski, zovemo po selu... meni je psihicko zdravlje moga djeteta bitnije od ovakve govan skole. Tablete su u nasoj skoli imali 2 mjeseca, u ta dva mjeseca nitko djeci nije nista objasnio o radu na njima, a kamo li roditeljima. I sad dijele ocjene na temelju sudjelovanja.
Nek je bace, mozda nagodinu nesto I nauci osim kako da se sve lomi preko djece.
Prvasica odgleda svoje, napise zadatke , mi slikamo, posaljemo I gotovo. Sve na jednom mjestu za nas informaticki nepismene. Visi razredi luda kuca, prepisivanje bez ucenja I mahnito pokusavanje da ulovimo rokove. Dosta vise.

Šta bi značilo to - dosta više?
Zar da ništa ne rade mjesec-dva dana? Zar da po cijele dane sjede i gledaju u igrice?

Probajte dati djetetu nek se samo snađe u svim tim zadacima, nemojte sjediti s njom. Neka radi predmet po predmet. Napravite raspored, kao školski raspored. Neke stvari će stići, neke neće.
Imaju možda i mobitel ili fiksni telefon pa nek nazove nekoga iz razreda.

Vidim da i kod nas u roditeljskim grupama neki šize... Otvorite djeci gmail i nek sami slikaju i šalju. Ako mogu skidati sve moguće igrice, snimati poruke i toktokove i sl., mogu i sliku poslati.
Ako se ne možete spojiti na internet, nije do komplicirane tehnologije, nego možda imate problem s mrežom. Provjerite brzinu interneta. Ukažite na taj problem razredniku i nek dijete radi svojim ritmom.
Neće ju nitko srušiti, ako imate tehničkih poteškoća.

I morate razumjeti da su se i nastavnici našli pred velikim izazovom. Te iste poteškoće koje vi imate s internetom ili s nesnalaženjem imaju i oni. Nije lako se prebaciti preko noći na drugi način rada. Neki se trude previše, neki možda malo manje. Kolektivni stres je isto prisutan.nŠto zbog bolesti, što zbog potresa, što zbog cijele situacije oko posla. Pa i njima je stalo da djeca nauče i da možemo svi dalje nastaviti s normalnim životom. 99% kadra u školama nije se školovalo za kriznu situaciju i kako preko noći prijeći na nastavu na daljinu ...

Većina s kojima sam ja u kontaktu kažu da rade od jutra do sutra. Od slaganja materijala - više ili manje uspješno, do pregledavanja zadaća koje dolaze u svakakva vremena itd.

Mi smo uvijek svi prepametni i sve znamo bolje i od bilokojeg ministra, nogometnog trenera, znanstvenika, ili pak učitelja ...

Polako, sve će biti u redu. Prihvatite ovu situaciju pozitivno.
Djeca će se naučiti biti samostalnija i napokon shvatiti da računala služe i nečem drugom osim youtubea, igrica i sl.; škole se više nikada neće u potpunosti vratiti na stari način rada ...