Online nastava

[sirius]

Meni tu nema nista pozitvno osim sto ce se zavrsiti skolska godina.
Da mogu i zelim skolovati djecu kod kuce radila bih to po svom programu, u blok nastavi i sigurno ne vise od nekoliko sati (3-4 suncana).
Ono zbog cega moja djeca vole skolu ( i idu u skolu , osim sto moraju ici) sada nemaju. Njima je ovo samo jedna beskrajna domaca zadaca ( mladoj iskljucivo uz mamu i tatu).
Moram napomenuti da moja djeca najvise uce slusajuci i gledajuci , te u interakciji, tako da njima nastava :" ovo je lekcija, procitajte i napisite odgovore u biljeznicu" nije nastava nego domaca zadaca.
Osim toga manja se apsolutni ne snalazi na svojoj platformi zbog disleksije , ona ju ne zeli niti otvoriti i gledati virtualni razred.

Kao sto sam vec napisala meni je jasno da se nije imalo izbora i da zelimo da nam djeca zavrse godinu.
Ali nazivati suhoparno sibanje zadataka bez interakcije i vizualnih sadrzaja: skolom, virtualnom skolom ili zamjenom za skolu...tesko.
Sto je tu je. Nije da imamo izbora kako cemo zavrsiti godinu. Da me ovo treba posebno veseliti i ispunjavati srecom- tesko.
Moram jos dodati jedan vazan element , a to je psihicko zdravlje .
Moj stariji koji ne voli ucenje zaista pati zbog svoje rutine koja ukljucuje odlazak ( fizicki) u skolu, druzenje sa vrsnjacima i marende koje ukljucuju dostave brze hrane.
Ima dana kad nema volje ukljuciti racunalo i poklikati da je prisutan, a samostalno odradivati projekte je misaona imenica. Jedina normala u njegovom zivotu je setnja 1,5 sat koju sam uvela s njim obavezno svaki dan da ga malo izvucem iz kuce i da malo razgovaramo.
Mlada se ipak vise virtualni druzi , ali preko igrica i videopoziva jer se na tome snalazi. Njoj fale profesoli i njihove povratne informacije , ona ima izrazitu socijalnu inteligenciju , i bez normalnog okruzenja ovo na ovaj nacin provedeno joj ne znaci gotovo nista.

[tanja_b]

Moram jos dodati jedan vazan element , a to je psihicko zdravlje .
Moj stariji koji ne voli ucenje zaista pati zbog svoje rutine koja ukljucuje odlazak ( fizicki) u skolu, druzenje sa vrsnjacima i marende koje ukljucuju dostave brze hrane.
Ima dana kad nema volje ukljuciti racunalo i poklikati da je prisutan, a samostalno odradivati projekte je misaona imenica. Jedina normala u njegovom zivotu je setnja 1,5 sat koju sam uvela s njim obavezno svaki dan da ga malo izvucem iz kuce i da malo razgovaramo.
Mlada se ipak vise virtualni druzi , ali preko igrica i videopoziva jer se na tome snalazi. Njoj fale profesoli i njihove povratne informacije , ona ima izrazitu socijalnu inteligenciju , i bez normalnog okruzenja ovo na ovaj nacin provedeno joj ne znaci gotovo nista.

Mislim da ta rutina i interakcija fali svoj djeci u ovoj situaciji, samo su se neki u tome bolje snašli, a neki taj manjak jače osjećaju.
Moj npr. više puta izjavio da mu je ovako "baš dobro" i da bi "stalno mogao tako" (on NEMA izrazitu socijalnu inteligenciju ), a ipak između redaka vidim da mu fali društvo i komunikacija uživo, ne može se to u potpunosti nadomjestiti WhatsAppom. Sinoć mi je prije spavanja prepričavao situacije iz razreda od prije tri tjedna, dok su još išli u školu, pa što je ovaj rekao, a s kim se onaj druži, pa tko je "normalan", a tko nije... sve su to situacije koje njima jako puno znače, čak i onima koji su, kakti, nedruštveni. Ali u ovoj situaciji ne možemo ništa drugo napraviti nego da ih slušamo kad požele razgovarati.

(U kvalitetu ovako naučenog gradiva ne želim se upuštati, vidim da stalno nešto radi za školu, ali ne znam koliko dobro. Kako će se to sve skupa posložiti u glavi kad jednog dana ponovo krenu u školu, tek će se vidjeti)