Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
Miješam se u temu, iako nemam ni predškolarca, ali s 5 godina bi negdje već bio i školarac.
Naše dijete zna stvarno puno, ali on puno i pita i dobije puno odgovora. Ja stvarno objašnjavam bez kraja i konca. Trudim se inzistirati na preciznoj riječi, npr. jučer smo slagali stolni kalendar. Nisam rekla da trebamo presavinuti u trokut, nego u trostranu prizmu. Jedna se mama skoro uvrijedila kad sam joj pokušala reći da ne radim puno s djetetom, kao što ona misli. Prigovara mi da se djeca trebaju igrati, a ne samo učiti. Uopće nas ne pozna kao obitelj. Ja ne znam što bi to bilo raditi s djetetom. Moji su ciljevi isti kao njezini - da se dijete samo oblači, da se zna istuširati, obrisati si guzu (neostvaren, al dat ću sve od sebe preko Božića da se ostvari) i zavezati cipele. Samo što meni ne ide preko usta netočan odgovor. Ako ne znam, kažem pogledat ću.

Kroz igru se stvarno može puno. E sad kako to funkcionira sa djecom jako različite dobi, ne znam. Naš ide u vrtić 3-7 godina, to zaista dosta dobro funkcionira. Od uloge malog razmaženka, do glavnog pomagača teti, odgovorne osobe.
Ja sam ovako radila sa starijim sinom i vjeruj mi da se danas, kad ima napuniti 16 godina, pitam jesam li pogriješila jer je on ispao teška lijenčina koja očekuje da su mu svi odgovori servirani, a da sam ne mora ništa potražiti. Također je jako demotiviran za neki predmet ako profesor nije majstor didaktike, čak i ako je taj predmet jedan od razloga zašto je upisao školu koju je upisao. Jako malo uči, a ja mislim da je to zato jer je navikao da se njega poučava.

Sjećam se jednog razgovora među roditeljima u razredu kad je on išao u niže razrede. Jedna je mama pričala kako ju je njena curica pitala je li istina da je Australija kontinent, a ne otok, a ona je maloj odgovorila da će o tome učiti u školi, otkačila je. Meni se to onda činilo kao zanemarivanje djeteta, maltene okrutnost, a danas gledam tu curicu koja je briljantna, vrijedna učenica u 2 škole i gledam svog lijenčinu koji se na krevetu ne može odlijepiti od mobitela i ništa ga više ne zanima. Naravno da sam svjesna da je ovo samo anegdota i da bih vjerojatno odgajala na isti način da krećem otpočetka, ali stvarno se pitam jesam li trebala odgovoriti na baš sva pitanja. Mlađem nisam stizala tako sve servirati i njegove su razina znanja i radne navike sad u 11. godini na višoj razini od bratovih.