pa ja mislim, a ne samo ja nego i stručniji od mene koje sam imala priliku čuti u informativnim emisijama, da ta prošla vremena nisu bila tako crno-bijela, odnosno da postoji nešto što je u tim, po tebi isključivo crnim, vremenima i valjalo.
Npr, usporedi broj bolnica sagrađenih u prvih (poratnih) 30 godina juge i prvih 30 poratnih godina Hrvatske.
Ja doista mislim da stvarni nisu tako crno-bijele. Sustav civilne zaštite je sasvim sigurno bolje funkcionirao.
I uopće nije poanta u veličanju Tita, kako je Lili opservirala, nego u usporedbi što je funkcioniralo tada a ne funkcionira danas.
Iskreno, meni uopće nije simpatično kad vidim da Trocida il BBB kreću ovamo, kreću onamo, nose inkubatore, ljudi s lopatama kreću po cesti pomagat - meni je sve to lakmus papir za to da nema sustava. Pa puste humanitarne akcije, dajmo ovima za ovo, onima za ono. Torcida i BBB su mi posebno strašni zapravo - ko neke paravojne borbene jedinice, dobro organizirane i agilne, u stanju reagirat odmah, s milijun ljudi. Kad sam vidila Torcidinu bakljadu za rođendan, pripala sam se te koordinirane akcije - to je doslovno vojska. Neka se okrene u krivom smjeru i eto belaja. A okrenut se može za tili čas, što se pred 6 mjeseci pjevalo na balkonima, pa lupalo Bandiću, ko zna što je sljedeća random stvar, u zadnje virjeme me užasnuo onaj marš kad su Rakićku novinarku kao montirali na partizanku... ono, malo fali da nastane rulja i da se nešto izrodi u nešto deseto. Bojim se i pridjeva "veličanstveno". Sjećam se iz djetinjstva drugih "veličanstvenih" događaja, pa nisu na kraju smo imali baš "veličanstveno" stradanje. Možda sam samo stara za parole, ne znam. Ne volim nikakva zapravo "događanja naroda" tog tipa. Pa kad vidim da ljudi lijepe na profilima, za Torcidu "diivnoo", "najluđi graade" - nisam, majke mi, lijepe li dio njih to jer se boje li se zamirit kome, a kao trebaju se osvrnuti. Isto tako i spominjanje "hrvatskog srca"... uvijek me to zaboli jer ukazuje na kaos, na nemoć, na neorganizaciju, ali eto, kao, imamo srce (kad nemamo ništa drugo, mislim se ja). Ljudi duboko ne vjeruju ničemu državi, ali ničemu, od cjepiva, do toga da će pomoć doći u prave ruke, pa rađe da odu sami. društvenih mreža šeranje isto tog kaosa - deke, ovo-ono, po školama itd. - pa sad izgleda da (čita se između redaka) CK ima više ljudi zauzetih sortiranjem stvari, od pružanja pomoći na terenu. Meni je to poraz - mislim, ne mene osobno, nego društva i zemlje u kojoj živim. Ali, zapravo - i mene osobno. Mislim... i sama sam takva - nakon Brajše teško je vjerovati npr. Caritasu. Nakon iskustva u SD i lijepog suporta tamo na rodiljama, prekrižila sam Unicef. Znači, nemam rješenja - i ja sam dio problema. Ja ne vjerujem državi da će me cijepiti, nabavljam sama cjepivo protiv gripe, ne vjerujem ništa nego, kao i svi drugi, tražim vezama onog jednog dobrog čovjeka koji će mi pomoći. Šokriam se ako je netko ljubazan i učinkovito radi svoj posao. Večeras sam valjda posebno u bedu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.12.2020. at 22:54
Meni ta vremena upce nisu iskljucivo crna. Antifasizam, evo i bolnice, tvornice, sustav civilne zastite koji se spominje.. Sve su to pozitivne stvari ali mozemo tako i do Austrougarske. Svaki sustav je imao i ima svoje prednosti i mane, Tito je potpuno nepotrebno nahvaljen.
Ne kužim tu relativizaciju rehab, pa zar ne težimo tome da svaki sljedeći sistem uzme najbolje od prethodnog i napravi bolje ono što nije valjalo? Otkud se primjedba kako smo u nekim stvarima nazadovali u odnosu na prošlo stoljeće pretvorila u veličanje Tita i potrebu da ga se uspoređuje s Hitlerom?
Šta ćemo i temu o potresu pretvorit u ustaše i partizane, pa danas toga nema ni na Indexu
Slabljenje države nam svima nekako dolazi (svima.... koji nismo Kina valjda). Slabljenje u odnosu na države kakve su bile nakon 2. svjetskog. Moguće da trend uvozimo iz SAD, koji bi još slabiju državu (s Trumpom se vidjelo da se čini da je to težnja brojnih Amerikanaca). A možda je to i moje subjektivno - što sam popabirčila (kako se već kaže) putom, knjiga ova, knjiga ona. Svugdje se čini da je sve preskupo - preskupi bolnički kreveti, preskupo ovo, preskupo ono. Vraćam se na knjigu 10 Lessons for a Postpandemic World - ne znam je li ju peterlin na ovom topicu ili na koroni citirala - ali sve je to isto, zapravo (pomozimo bolnice, pomozimo za potres itd.). Jedan od citata iz knjige je - Capitalism for the rich (pa država spašava banke), a socialism for the poor (ko vam je kriv, ionako niste sposobni sami ovo ili ono, za vas su humanitarne akcije, dragi naši "esencijalni" građani). Nije Hrvatska, hoću reći, jedinstvena po tome da državna infrastruktura propada.
Posljednje uređivanje od ina33 : 31.12.2020. at 00:01
Ja najstvarnije nisam procitala da betty velica Tita kao osobu, predsjednika, vodju, diktatora, koga god, vec da je rekla da su neke (i tocno navela koje) stvari iz tog perioda (u kojem je Tito bio vodja, ucitelj i drug) bile bolje nego sto su sad. I da vjerojatno taj isti vodja, ucitelj i drug (a mozda i neki drugi iz tih vremena, nije uopce bitno kako se zvao) ne bi dozvolio da je sve (konkretno u slucaju prirodne nepogode) u ovakvom rasulu.
Inace, sto se tice pomoci raznoraznih udruga i pojedinaca, trebalo mi je vremena da se naviknem na postojanje, a i doseg i uspjesnost raznoraznih civilnih udruga i pokreta. To stvarno ovdje funkcionira, brzo je i efikasno. No barem u nasoj saveznoj drzavi postoji i uredjen drzavni aparat koji se brine za gradjane u redovnim i izvanrednim situacijama. I tu je nakon ubojstva Georgea Floyda i protesta u kojima je gorio Minneapolis pomalo nastajao kaos jer su gradjani samovoljno organizirali akcije ciscenja i prikupljanje pomoci za ugrozene, no ubrzo je i to rijeseno tako sto su se povezali s BIPOC udrugama koje su, ipak, vise imale pojma kome sto treba. Paralelno s tim, bilo je takodjer jasno kome se, kamo i kad javiti za konkretniju pomoc (organiziranu od strane samog grada, a zatim i drzave). A i dosla je nacionalna garda s vremenom, no ti dijelovi su sad diskutabilni iz raznoraznih razloga.
Posljednje uređivanje od Kaae : 31.12.2020. at 01:27
Mozda bi admini mogli zaustavit ovu bespotrebnu raspravu koja je totalni off.
Da se vratimo na temu.
Jeste osjetile nocas 2-3 slabija potresa? Ja bas jesam, ne svidja mi se sad sto sam pocela osluskivat i te slabije. Ajme meni....
Ne znam kako je u ex Yu funkcionirala ta civilna zaštita, NNNI, u stvarnim kriznim situacijama, znam da su bile vježbe, da je bilo dobro organizirano, ali kako je to stvarno radilo kad bi došlo do neke katastrofe, to ne znam. Vjerujem da je npr. vojska imala puno više resursa nego danas (što je logično kad je bio obavezan vojni rok).
U kriznim stanjima nije loša čvrsta rukaevo npr. drug Tito ne bi pitao tko se hoće cijepiti protiv korone
![]()
Ja nisam... napokon noć bez buđenja. Valjda zato što sam sinoć izašla van i hoooooodala jako puno, došla doma skroz umorena i prazne glave, napravila muffine i srondala se na kauč pa krenuli gledati komedije. Jedva sam se kasnije prebacila u krevet.
Možda netko zna kako je bilo u Banja Luci pa da prenese?
Ina, mislim kao i ti o ovim akcijama navijača... I mislim da se time samo produžava ovakvo stanje, pogotovo što se vijesti o tome da "Torcida pomaže" dijele puno brže i dalje nego što dopiru vijesti o tome kako je što stvarno organizirano i što sad npr. radi DUZS (da, imamo Državnu upravu za zaštitu i spašavanje).
Vidim sad da su oko 4:30 bila dva jačine 3.8 i 4.1
Nisam ih osjetila, ali sam dvije prošle noći jedva spavala pa sam valjda sad bila preumorna i napokon sam zaspala.
Ali razumijem kako ti je Lili, ja u ožujku nisam danima spavala. Mi smo nekih 7 km od tadašnjeg epicentra i baš sam stalno svaki onaj i najmanji osjetila.
Gledam kako ih je bilo stotinjak u ova tri dana, magnitude iznad 1. Ne mogu ni zamisliti kako je ljudima tamo koji spavaju tko zna gdje i osjete i sve te manje cijeli dan i cijelu noć.
Mene je probudio ovaj u 4 i nešto. Baš mi je fino streslo krevet i više nisam mogla zaspati.
Slažem se s tim da država ne funkcionira u kriznim situacijama. Ne funkcionira ni kad ih nema. To nam je surova realnost.
Ne čudi me da su ljudi nahrlili pomoći, to je u prirodi čovjeka. Na žalost tako nastane još veći kaos, ali ljudi od silne želje da doprinesu to ne vide.
Peterlin, tvoj komentar mi je neprimjeren. Komunizam je nanio nekima puno veću štetu i tragediju od neodlaska u crkvu. Svaki sustav je imao svojih mana i prednosti. Tako i onaj i ovaj.
Posljednje uređivanje od mitovski : 31.12.2020. at 09:04
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...sti&id=2242802
Po ovome, u narednom (god dana ajmo rec) razdoblju mozemo ocekivat 20-tak preko 4 i par oko 5. 6 se ne ocekuje, al ni ne iskljucuje. Mislim... ne znam kako cu. Uz normabele navecer prvo vrijeme dok se opet ne naucim vjerovat svom krevetu i svom katu. Trzam se ko u struju, srce kuca, priblijedim u trenu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 31.12.2020. at 09:13
Zar je razgovor o reakciji drzave u slucaju elementarne nepogode off-topic na temi o potresu?
Ili tema sluzi samo za iznosenje osobnog dozivljaja potresa?
Ja se također slazem s inom. Organizacije civilnog drustva postoje kako bi popunile rupe odnosno propuste u djelovanju drzave (u tom socijalnom segmentu). Ako je drzava prespora (a spora je jer djeluje ad hoc, tj uopce nije pripremljena) ili ne djeluje, naravno da ce se vise ukljuciti OCDovi. Ja i dalje mislim da u ovakvim situacijama treba cvrsca ruka u smislu koordinacije, planiranja i izvedbe i da OCDovi trebaju djelovati na nacin da nadopunjavaju koordinirane aktivnosti drzave a ne obratno.
ili da pitate svoje roditelje/starije susjede kakva je bila reakcija na poplave u Zagrebu 60ih?
na temu reakcije ljudi, ja ne mislim da su ljudi reagirali kako jesu zbog nepovjerenja u sustav
mislim da je reakcija puno osobnija
svi smo mi bili osobno jako uznemireni, prvo smo se prepali, onda smo vidjeli te strašne slike ljudi koji su prošli puno gore nego mi, pomislili s užasom da smo to mogli biti mi pod tim ruševinama, bez krova nad glavom.. i uhvatila nas je potreba da popravimo nekako tu situaciju
i meni je prekjučer prolazilo kroz glavu "ajme sad bih tamo išla lopatat", osjetiš se glupo dok na ekranu gledaš te hrpe, a ispod svake treba provjerit što prije da li se netko nalazi
tako da stvarno mislim da su ljudi prije svega krenuli s ciljem da utješe sebe. što je ok, ne osuđujem to. samo hoću reć da mislim da bi i u drugom sistemu bilo slično, osim ako bi taj drugi sistem bio učinkovitiji u tome da ih spriječi
inače milsim da ljudi nemaju povjerenja u državni aparat tipa službenici, ali npr da institucije tipa vatrogasci i HGSS se smatraju vrlo učinkovitima i sposobnima
Ja se stvarno nadam da ce nam dozvolit sire od osobnih dozivljaja jeste li osjetile ovo il ono, taj mi je dio manje zanimljiv i bitno okrljasten od esencije. To di je ko bio i ko je ponudio svoj hotel il poslao sto u podrucja i ko kako reagira prevladava u nasem drustvu i novinarstvu i toga ima svugdje. Malo sira rasprava se (auto)cenzurira, a za njom srce zudi. Nadam se danje nece na forumu rezat.
Posljednje uređivanje od ina33 : 31.12.2020. at 09:17
Evo čitam temu i taman me strese... ovo će trajati još tjednima, tako da - čuvajte živce i probajte racionalizirati i umiriti sebe... nema nam druge.
Oni se oslanjaju na statističku vjerojatnost. Kao što nije vjerojatno da ti šalica iz ruke ispadne pet puta za redom ujutro dok pereš suđe tako nije vjerojatno da rukne četiri potresa 6.2 u razdoblju od godine dana. Osim ako nema drugih faktora. Ti si pijana ili imaš bolest koja utječe na motoriku. Tako isto valjda i ako se nešto značajno događa/mijenja s tektonskim pločama. Meni već i ovo što su ove godine bila dva velika potresa značajno odskače od prosjeka. Tako da će sad to opet ubaciti u proračune i izračunati novu statističku vjerojatnost.
Za poplavu šezdesetih, da mogla bih ispitati mamu, ono što znam je da su rođaci s Trešnjevke bili izbjeglice kod mojih dede i bake u centru, dakle preselili su se k njima, znam i da su napravljene barake za ljude koji su ostali bez kuća (samo kad, nakon koliko vremena, to ne znam), a i mislim da je Prečko zapravo krenulo kao naselje sa zgradama građenim za žrtve poplave. Znači ljudi su nakon poplave zbrinuti, bit će i sad, samo je pitanje koliko vremena treba za to.
Meni su živci tak tanki da si umišljam fantomske potrese. Stojim i naslonim se na nešto, osjetim srce kako mi udara i mislim da je potres.
Tang, pa zar nisu sve "limenke" u Zagrebu izgrađene nakon tih poplava? Hocu reci, drzava je izgradila stambene objekte za zbrinjavanje pogođenih (koji i danas postoje).
U Zagrebu obnova nije pocela 9 mjeseci nakon potresa.
Opet je dobro streslo!
Ono u proljeće sam super podnijela, ali ovo nikako.
Ne znam kako ću u ponedjeljak ostaviti J. samu doma i kako ću ja u ići raditi u ured u Centru koji je opet stradao.
Na temu jačine potresa, onaj od 5.nešto i nije nešto posebno jak, to ja to pišem već mjesecima. Ovaj od 6.2 je jak i relativno rijedak (ali ne previše - pa bio je pred par godina onaj Stonski isto je mislim bio tog reda veličine, pa onaj Dubrovački je isto bio taman prije nego sam se rodila a nemam još ni 50 godina itd.) Evo zgodnih par sliedova o potresima, vrlo jednostavno objašnjeno i što osjećamo kod potresa i kako nastaju i koliko su učestali u svijetu i kod nas.
https://rudar.rgn.hr/~bruntom/nids_b...20padinama.pdf
O poplavi 60-tih u Zagrebu moglo se dosta pročitati zadnjih godina, a ta tema je bila obuhvaćena i nedavnim izložbama o Trešnjevci i Trnju u MGZ.
Od svoje mame (koja je tada živjela u centru grada i nije imala doticaja s pogođenim kvartovima) znam da su učenici gimnazija u Križanićevoj pod normalno odlazili volontirati u školu gdje se organizirala pomoć poplavljenima, i da su se SVI, po defaultu, morali cijepiti protiv tifusa (nije nitko pitao hoćeš li ili nećeš).
Nakon te poplave izgrađena su i nova naselja, između ostalih, i Retkovec, koji je planski građen s ciljem da se smjeste obitelji koje su u poplavama ostale bez kuća.
Od tog razdoblja, poplava je u Hrvatskoj, na žalost, bilo još mnogo (zadnji friški primjer je poplava vrgoračkog područja koja se desila prije samo tri tjedna, a sad je, zbog novih katastrofa, pala u drugi plan). Zagreb, ipak, više nikad nije bio tako opasno ugrožen. Učvršćivanje savskog nasipa i izgradnja odteretnih kanala je, čini se, bila učinkovito rješenje.
I ja osjećam kako se tresem i kad ga satima nisam osjetila, ono ležim, i samo se počnem tresti.
Bila su na fejsu dva-tri dobra teksta o tome kako se nositi sa svim tim trenucima straha, probat ću iskopati ponovo i staviti ovdje.
Što se tiče spominjanja cenzure na temi, mislim da se ona odnosi samo na “ustaše i partizane”. Odnosno, ako komentiramo organizacijske elemente obiju država, da se ostane samo na tome, a da se ne ide u druga ideološka pitanja.
Ono što svakako nije loše je da smo u EU, vidim da je počela stizati vrlo konkretna pomoć, na primjer mobilne kućice stižu iz Austrije, to je sad definitivno najpotrebnije ljudima na Baniji.
Ja sam si kupila fine likere da imam za BING (btw. likeri Šokac u Vivatu, jako fino), tako da prije spavanja popijem orahovac ili višnjevac, preporučam![]()
Nije ti to preslatko?
Ja sam ispila svoj bambus i kupila bih si finije crno vino, al se razumijem u vina ko mara u krivi k.
Ja isto ovako mislim, od početka do kraja posta.
Od tanjinog posta se mislim: ma kud nepovjerenje u vatrogasce? Ako mi nešto ulijeva sigurnost, to je obrana od požara u ovoj zemlji. HGSS mi nije osobno zatrebao, ali ono, kad znam da nekome treba: dobro je, HGSS je na terenu.
Posljednje uređivanje od vertex : 31.12.2020. at 10:12
HGSS su volonteri i zaposleni? Svi imaju potrebu ic tamo i zbog utjehe sebe, al bi u uredjenijoj drzavi jednostavno uplatili, mislim se ja, racio bi bio jaci tj ne bi imali dvojbe da ce uplaceno zavrsit ko zna kod koga. Kazu mi da se vani i Caritasu puno vise vjeruje.
Meni je žao što konzervatori (koji nisu dopuštali da se takne išta u starim zgradama i kućama, pa vlasnici nisu niti mogli te kuće statički ojačati) neće snositi nikakvu odgovornost za stradanja u potresu. Cigleni dimnjaci su se skoro svi srušili jer prije nisu dozvoljavali nikakve drugačije dimnjake radi vizure grada Zagreba, samo ciglene teške po pola tone.
Nadam se da će im se u budućnosti oduzeti pravo da ograničavaju obnovu starih građevina. Sigurnost bi trebala biti na prvom mjestu, a tek onda baština i arhitektura. Neka sruše cijelu Ilicu ako treba i izgrade ispočetka. Ne može se obnoviti stari dio grada tako da se zadrže stare zgrade i da onda te zrade budu otporne na potres magnitude 7.0. (mislim može, ali za jednu takvu obnovu mogu se 3 nove izgraditi) Jedno rješenje je graditi nove zgrade otporne na potres i uz to energetski učinkovite.
Ako konzervatori nastave po starome, imati ćemo samo izložbeni park u centru grada Zagreba, to neće biti za stanovanje nego za razgledavanje turista. I to onih turista koji će se usuditi doći.
Prema planu obnove grada Zagreba, obnova će ići tako da će zgrade vratiti u prvobitno stanje. Znači, obnoviti će ih tako da će maksimalno izdržati novi potres magnitude 5.5, a za jače potrese - pomozi Bože.