Ja moram reći da je meni malo čudno što je dijete koje je bilo normalno socijalizirano i imalo društvo odjednom tako sramežljivo i nesnalažljivo u druženju. Jest selidba velika promjena, a sredina je mala, ali svejedno, pa i tim djevojčicama koje su oduvijek skupa bi ona trebala biti zanimljiva kao netko novi i nepoznat u razredu, tako da mi je neobično da ne pokazuju nikakav interes za nju. Zato se i pitam ima li tu možda i kakvog namjernog isključivanja i bullyinga. Tako da psiholog uopće ne bi bio loša ideja. Učiteljica je stvarno bezveze, to jest njen posao da radi na tome da se dijete uklopi, i ne vidim da bi bio neki veliki trud popričati s pet djevojčica i sugerirati im da tvoju uključe u druženje i da je ne ignoriraju.