Povuceno dijete bez prijatelja

[Nola77]

Tek sam se registrirala, ali na ovu temu sam baš osjetljiva pa bih napisala svoje mišljenje... djevojčicu mogu lako razumjeti, njen je najveći problem nedostatak samopouzdanja, a cijela situacija s preseljenjem, gubitkom društva prošle godine, nije nikako pomogla. Najbliže sam tanjinom stajalištu da ju treba ohrabrivati da izdrži ovu školsku godinu, a velika je mogućnost da će sljedeće godine biti bolje, ako ne u razredu onda na nekoj dodatnoj aktivnosti.
Ono što mislim da je jako loše, je da se ta situacija prenaglašava, da se o njoj stalno razgovara kao o najvećem problemu jer se ona tada osjeća nedovoljno dobrom, da je iznevjerila i vaša očekivanja da bude vesela, društvena, omiljena i zadovoljna jer ona to u ovom razredu nije i ne zna kako to popraviti. Vjerujem da je za nju užasno naporno to forsiranje uklapanja i prisilno nametanje druženja i njoj, a i drugima, npr. toj susjedinoj kćerki koja očito nije zainteresirana jer ima svoje društvo.
Ja bih joj rekla da mi je žao što se tako sve posložilo da se u ovom razredu nije uspjela s nikim povezati, da su djevojčice bile grupa otprije, a nijedna joj vjerojatno nije tako slična da bi se unatoč tome zbližile, ali da to nije ništa strašno, dogodi se ponekad... već sljedeće godine se otvaraju prve nove prilike. Nastojala bih joj pomoći da joj vrijeme brže i lakše prođe, kao što i činite, odlaskom na izlete, u grad, tako da se vi igrate i zabavljate, ali nemojte usred te zabave opet krenuti s temom kako bi se trebala opustiti i uklopiti. Družite se s rodbinom, prijateljima... što nedostaje društvu sestrični ako se dobro slažu?
Nemojte uspoređivati s bratom ("vidiš kako su njega prihvatili, i ti to možeš") i nemojte da ona osjeti da ste vi tužni zbog nje. Nemojte forsirati druženje s nekim tko ju nije prihvatio i dajte joj do znanja da je s njom sve u redu unatoč tome da trenutno nema prijateljice. Naravno da bi psiholog pomogao, ali i vi možete puno učiniti za nju.

[Dancy2203]

Tek sam se registrirala, ali na ovu temu sam baš osjetljiva pa bih napisala svoje mišljenje... djevojčicu mogu lako razumjeti, njen je najveći problem nedostatak samopouzdanja, a cijela situacija s preseljenjem, gubitkom društva prošle godine, nije nikako pomogla. Najbliže sam tanjinom stajalištu da ju treba ohrabrivati da izdrži ovu školsku godinu, a velika je mogućnost da će sljedeće godine biti bolje, ako ne u razredu onda na nekoj dodatnoj aktivnosti.
Ono što mislim da je jako loše, je da se ta situacija prenaglašava, da se o njoj stalno razgovara kao o najvećem problemu jer se ona tada osjeća nedovoljno dobrom, da je iznevjerila i vaša očekivanja da bude vesela, društvena, omiljena i zadovoljna jer ona to u ovom razredu nije i ne zna kako to popraviti. Vjerujem da je za nju užasno naporno to forsiranje uklapanja i prisilno nametanje druženja i njoj, a i drugima, npr. toj susjedinoj kćerki koja očito nije zainteresirana jer ima svoje društvo.
Ja bih joj rekla da mi je žao što se tako sve posložilo da se u ovom razredu nije uspjela s nikim povezati, da su djevojčice bile grupa otprije, a nijedna joj vjerojatno nije tako slična da bi se unatoč tome zbližile, ali da to nije ništa strašno, dogodi se ponekad... već sljedeće godine se otvaraju prve nove prilike. Nastojala bih joj pomoći da joj vrijeme brže i lakše prođe, kao što i činite, odlaskom na izlete, u grad, tako da se vi igrate i zabavljate, ali nemojte usred te zabave opet krenuti s temom kako bi se trebala opustiti i uklopiti. Družite se s rodbinom, prijateljima... što nedostaje društvu sestrični ako se dobro slažu?
Nemojte uspoređivati s bratom ("vidiš kako su njega prihvatili, i ti to možeš") i nemojte da ona osjeti da ste vi tužni zbog nje. Nemojte forsirati druženje s nekim tko ju nije prihvatio i dajte joj do znanja da je s njom sve u redu unatoč tome da trenutno nema prijateljice. Naravno da bi psiholog pomogao, ali i vi možete puno učiniti za nju.

Naravno trudim se da ju zabavim i da joj brze prolazi dani. Nisam ju nikada sa sinom usporedivala jer su skroz razliciti od samog rodenja. Rekla sam joj puno puta da ce joj biti lakse kada ode u vecu skolu i vjerujte da ona jedva ceka. Vec ima planove u glavi, na kakve bi se izvannastavne aktivnosti upisala i da ce biti puno cura koje ce ju vjerovatno prihvatiti. Ipak znaci nije skroz potonula ni ona, nego ceka taj dan kada ce krenuti u vecu skolu. Ali eto pokrenula sam temu da vidim mogu li jij kako povecati samopouzdanje da mozda pride tim curama iako one nisu za nju zainteresirane.

[Nola77]

Znam da se trudite, ni malo ne sumnjam u to. Samo sam napisala ono što je meni bio problem u to doba, a čini mi se da bi moglo biti i njoj, tj. da se možda zbog toga rasplače jer joj se čini da nije ispunila očekivanja.
Htjela sam ustvari reći kako vjerujem da će sve biti u redu, da ona i nije jako nesretna i da ne treba forsirati druženja s ovim curama jer nije "osuđena" na njih još puno godina. Ako ne bude opterećena time da bi se morala uklopiti, možda bude opuštenija pa im se ponekad i pridruži s manje straha od odbacivanja.