Da se osvrnem na planinarenje koje si već spominjala u ranijoj temi... primijetila sam da postoji određeni razvojni put, u kojem djeca koja su ranije s voljom i rado planinarila s roditeljima u nekoj dobi više to ne žele. Najčešći je odgovor "ne da mi se" (rečenica na koju ja osobno ispalim na živceDi7 prvotno napisa
)
Često ta ista djeca nakon određenog perioda "ne-da-mi-se", koji traje nekoliko godina u nekom trenutku ponovo požele planinariti. Ili opet s roditeljima, ili samostalno, s vlastitim društvom.
Kod svojeg sina očekivala sam fazu odbijanja i ranije, ali on je dosta dugo imao volje i puno toga smo prošli skupa. Prošle godine je počeo baš tražiti da ostane doma - vjerojatno je na to utjecala i korona-online apatija, a dobrim dijelom su za to, na žalost, zaslužne i brojne školske obaveze koje mu ispunjavaju vikend. Ipak, on je srednjoškolac pa mi zaista ne pada na pamet upravljati njegovim slobodnim vremenom. Tim više jer će on, ako mu se ne da na planinarenje cijeli dan, a ipak ima nešto vremena, otići na bicikl ili nešto slično.
Slažem se da su youtuberi nikakva zamjena za stvarna iskustva. Ali ona je još u dobi kad itekako možete inzistirati na zajedničkom provođenju vremena za vikend - tako da, ako joj se ne da planinariti, neka sama predloži zamjensku ideju, neka osmisli nešto što je privlači, nešto drugo gdje ćete zajednički provesti vrijeme kao obitelj.
 |
|||
Odgovori s citatom