Ja sam starije dijete, a brat je puno mlađi od mene, pa nemam nekih iskustava iz mladosti.

Što se tiče moje djece, nisu opterećeni uzorima. Dok su bili sasvim mali, mala dobna razlika često je bila razlog za nadmetanje - tko će prvi naučiti plivati, tko će prvi instalirati igricu, ali ne i tko će prvi naučiti vezati cipele, hehehe... Kad smo starijega upisivali u glazbenu školu krajem drugog razreda osnovne, mlađi je rekao da želi i on i upisali smo ga.

Moja djeca su kao presjek skupa. Imaju dosta zajedničkih interesa, ali i svaki svoje. Od malena ih zanima tehnika, tako da tu nije bilo puno dilema koje će škole odabrati, ali svaki je imao svoj put. Tako je i danas. Čak su u srednjoj školi i oko mature jedan drugom uskakali i pomagali. Dobar primjer je fizika - stariji je bolje znao mehaniku i toplinu, a mlađi elektrotehniku jer je bio u takvoj stručnoj školi, pa su puno puta jedan drugom uskakali. Meni je to bilo sjajno - nije trebalo tražiti nikoga za instrukcije, sve su sami rješavali. Za matematiku se ne sjećam, ali to kuže obojica, pa nekako nije bilo drame. I danas se konzultiraju oko programiranja i takvih stvari, ali ja i ne znam sve jer odavno nisam uključena u to. Zapravo, dosta su se oslanjali jedan na drugoga, a tako je i danas... Jučer upada mlađi k starijem i pita može li posuditi njegov VGA... Točno znaju što tko ima od tehnike, gdje se to nalazi, čemu služi... tako da na neki način žive u simbiozi i prilično su povezani. Nismo im mi to govorili, nekako se to samo posloži...

Mlađi sin je iskustvo starijega često koristio za "sondiranje terena". Kod odabira srednje škole jasno rekao da ne želi bratovim stopama u Mioc, a to i nije bio najbolji izbor za njega. Zbog teškoća čitanja, silno bi se tamo namučio s gimnazijskim predmetima tipa povijest, hrvatski, pa čak i biologija...a ovako je bolje prošao i stekao stručno znanje iz područja koje ga je zanimalo. On je još debelo u srednjoj školi iskoristio svaku priliku da pokupi Microsoft-ove licence i certifikate. Isto je bilo i s odabirom studija. Mlađi nije htio upisati FER iako je imao dovoljno bodova na državnoj maturi. Jedan od razloga je izbjegavanje uspoređivanja s bratom, ali važnija je njegova sklonost praktičnom radu. Ocijenio je da na FER-u ima previše teorije za njegov ukus i premalo prakse. Njega je zanimala vojska, a starijem bratu to nije bilo ni u peti. Stariji je tijekom srednje škole razmišljao o odlasku na studij u Austriju, ali je relativno brzo odustao. Mlađi sada razmišlja o mogućnostima nastavka školovanja u Sloveniji (drugi stupanj), ali to je još na dugačkom štapu. Vidjet ćemo... Nekako su tijekom srednje škole zaključili da im je ovdje ok, planirali eventualno studentske razmjene, ali tko zna kako će to sada izgledati u uvjetima korone. Ne brinem... Stariji je tip koji se najviše oslanja na sebe, a mlađi je vješt u okupljanju grupa ljudi i raspoređivanju zadataka. Snalaze se svaki na svoj način.

Ostalo - imaju svaki svoje društvo, ali i preklapaju se. Obojica imaju položene radioamaterske razrede, s tim da se mlađi aktivno bavi time, a stariji tu i tamo. Obojica su uključeni u aktivnosti Hrvatskog filmskog saveza, odlaze na radionice i festivale, s tim da je stariji obično u organizaciji, a mlađi samo sudjeluje ili volontira. Ljeti su stjecali iskustvo kako je to raditi kao serviser računala i snašli su se dobro. Mlađi je prvi položio vozački ispit, jer ga je to zanimalo. Starijem se nije dalo i to ga ne zanima, ali vidi da mora, pa će sad i on to riješiti.

***
Dok su bili mlađi, pitala sam se jesu li naši uzori na neki način trasirali njihove odabire. MM i ja smo inženjeri, a i sinovi su okrenuli na tu stranu. Nemam pojma, možda djeca odaberu tako zato što najbolje poznaju teren u tim vodama, a opet - djeca su odabrala računala i elektroniku, nije im padalo na pamet odabrati energetiku (moja struka). Nismo ih nešto posebno savjetovali. Oni znaju kako izgleda naš posao. Čak smo se tijekom osnovne škole trudili da dobiju uvid i u neke druge poslove koji bi ih možda zanimali - susjed je građevinac, mi imamo puno poznatih strojara, u obitelji imamo medicinare i prosvjetare... Koliko je to imalo utjecaja, nemam pojma.

Već sam puno puta pisala kako je stariji htio na ADU na montažu, ali ga je prizemljio prijatelj koji je to završio. Rekao mu je da četiri godine nakon diplome nema ni dana staža, samo može dobiti honorarni posao... Mi smo sinu to isto govorili, ali presudilo je kad mu je to isto rekao netko generacijski bliži. Osim toga, imamo i mm-ovog rođaka koji se bavi baš time, pa je naš sin s više strana dobio uvid o dobrim i lošim stranama tog posla i odlučio se za FER.