Citiraj Vrci prvotno napisa Vidi poruku
Ja mogu njemu pričati i bodriti ga ukug, al to tvrdoglavo ko mazga

Danas su čitali priču neku i trebali ju nacrtati.

Mama ja nisam crtao.
Zašto?
Ha, ja nisam dobar u crtanju i nisam želio

Aaaaaaargggh i sad budi smiren. Ovakav stav je predivan pred školu. I tupimo da ne mora biti dobro, kažemo da nacrta ono apsolutno bilo što kako zna, ali nula bodova. Jedna teta ga još i motivira, al druga, nula bodova
Meni ovo više miriši na manjak samopouzdanja, a ne na perfekcionizam. Kao da opisuješ moje dijete. Nema perfekcionizma, al nikako da podigne to samopouzdanje. I tako već godinama. Radili smo isto - nitko nije najbolji u svemu, ja sam bolja u jednom, tata u drugom, bla bla... No, ona ne pokazuje ni ono u čemu je izvrsna. Sva njena čuda ostala su skrivena. Dosad su samo dva tri dva profesora primijetili njenu darovitost, ali nije htjela na natjecanja iz straha da netko ocjenjuje njen rad... jer "ako ne bude dobro onda će se loše osjećati". Jedino na što se prijavila nakon dugog nagovora profesorice u oš je mđn natjecanje iz pisanja na engleskom ( piše poeziju), no ono nije održano jer je stigla korona. Baš sam mislila da će joj to biti okidač, da prebrodi tu svoju emociju, al eto..
Ne ističe se ni u jednoj svojoj odličnoj osobini, ne pokazuje je jer smatra da to radi tako dobro jer je darovita, pa to onda i nije neka vrijednost.
Da samo znate koliko sam ljubomorna na sve one čije se dijete za nešto samo pohvali!