Putovanja u vrijeme pandemije

[Beti3]

Koji pesimizam! Ne bih ja mogla živjeti u takvim glavama. Ja sretna što će putovanja biti lakša, a komentari: brrrr.
Život je težak, probajmo ga olakšati. Sitnicama bar. A pisati o putovanju u UK i usput pljuvati po svom narodu baš i nije lijepo.
Dvije godine nam je prošlo u grču, malo svijetla dobro dođe, bar po mom mišljenju. Da mi je lako, nije, budna sam u 3 i pol ujutro, ali što ću. Treba izdržati i nadati se dobrom.
Da mi je na pusti otok sa svjetionikom i da ne moram misliti ni na što Nema toga. Živimo u svijetu kakav jest.

[tanja_b]

Koji pesimizam! Ne bih ja mogla živjeti u takvim glavama. Ja sretna što će putovanja biti lakša, a komentari: brrrr.

Ali po čemu su ti dosad putovanja bila otežana? Covid potvrdama? Što je tu teško?
Putovanja su bila moguća i dosad, uz uvjet da treba voditi računa o nekim dodatnim faktorima, ne vidim što je tu bio takav problem

I ne zavaravajte se - odluke o trajanju i upotrebi Covid potvrda donose se na političkoj, a ne epidemiološkoj razini. Jednako tako je Slovenija već dvaput proglasila kraj pandemije (u svibnju 2020. i u lipnju 2021.), na to ste zaboravili?

[Dota]

Koji pesimizam! Ne bih ja mogla živjeti u takvim glavama. Ja sretna što će putovanja biti lakša, a komentari: brrrr.
Život je težak, probajmo ga olakšati. Sitnicama bar. A pisati o putovanju u UK i usput pljuvati po svom narodu baš i nije lijepo.
Dvije godine nam je prošlo u grču, malo svijetla dobro dođe, bar po mom mišljenju. Da mi je lako, nije, budna sam u 3 i pol ujutro, ali što ću. Treba izdržati i nadati se dobrom.
Da mi je na pusti otok sa svjetionikom i da ne moram misliti ni na što Nema toga. Živimo u svijetu kakav jest.

Beti3, kad me se već proziva, onda bi bilo poželjno i da me se čita s razumijevanjem.

No, krenimo redom.
Pesimizam, optimizam...možemo mi to zvati šarenim riječima... ipak se zapravo radi o empatiji, solidarnosti i društvenoj odgovornosti. I o tome da biramo, svatko sam za sebe, pa za svoje bliže i dalje, a onda i za društvo u cjelini. Pisala sam nadugo i naširoko već o tome, nije potrebno ponavljati se.
Tako da zaista nikom od nas nije potrebno (a ni moguće) živjeti u tuđim glavama. Sami biramo svojim glavama za koga će nas biti briga. Pa shodno tome imamo i naše akcije i reakcije, ovisno o tome tko što izabere.
Ne znam niti mogu znati što je u tvojoj glavi, ali jako dobro znam što je u mojoj.
U mojoj glavi se o svom narodu brinemo tako da činimo SVE ŠTO MOŽEMO da i najslabiji u tom našem narodu ŽIVE.
Pa onda to i činim. Ako to uključuje cijepljenje, Covid potvrde, maske, dezinfekciju, testiranje, poštivanje raznih mjera...you name it... onda to SVE činim. Ne biram što mi je draže ili manje neugodno ili manje inkomodirajuće ili manje simpatično ili me manje nervira. SVE ČINIM.
U mojoj glavi se o svom narodu brinemo tako što štitimo zdravstveni sustav. Tako što ne omalovažavamo napore ljudi u zdravstvu koji iz dana u dan stoje na braniku domovine pokušavajući spasiti svaki život, pa i onaj koji će umrijeti s Covidom, a ne od Covida.
U mojoj glavi se o svom narodu brinemo i tako što se ne ponašamo lakonski prema zarazi, samo zato što ćemo je mi sami lako proći. Neki neće.

Tako da te molim, Beti3, da čitaš s razumijevanjem i da mi više nikad ne napišeš da pljujem po svom narodu. Ne samo što je uvredljivo, nego je i netočno.
Ako si ti pričicu koju sam gore napisala o okupljanju grupe susjeda u UK i našim okupljanjima doživjela kao pljuvanje "našeg" naroda (makar ja ne mislim da narod može biti naš, moj, tvoj, ali dobro...), onda to ili znači da je nisi dobro razumjela ili da je ne želiš dobro razumjeti.
Ako je ovo prvo, onda te molim da je ponovo pročitaš, sada više nije 3 i pol ujutro, pa će možda poanta biti lakše shvatljiva.
Ako je ovo drugo, tu ja ništa ne mogu.

I da, slažem se, malo svjetla dobro dođe.
Svjetlo smo mi.
Pa makar i na pustom otoku.