Da pojasnim, da ne bi bilo zabune o vrstama pritiska: moj sin ide na natjecanja i jako im se veseli, rekla bih da mu je to glavna motivacija u školovanju (ne znam na koga je ispao takav

). Natjecanja mu uopće nisu pritisak.
Ima onu normalnu malu tremu prije samog natjecanja, ali to nije pritisak. Ide na natjecanja iz predmeta u kojima se osjeća sigurno, koje rado uči, i ima dosta uspjeha u tome.
Njemu pritisak stvaraju redoviti školski zahtjevi - referati, testovi, tjedne provjere, usmene prezentacije. I nabija si pritisak zbog ocjena, što je po meni bezveze. Ali natjecanja mu nisu u toj kategoriji.