Iz iskustva - složila bi se s čokoladom, dijete koje ima teškoće u redovnoj školi imat će teškoće i u glazbenoj. ALIIII vrijedi pokušati, jer ako dijete zaista voli to što se tamo radi, naći će način da prevlada sve prepreke. Mom mlađem sinu glazbena je stvarno bila mjesto gdje se osjećao ugodno i to mu je bilo mjesto "psihoterapije" gdje se oporavljao od svih frustracija iz osnovne škole. S druge strane, glazbena nas nije spasila rada kod kuće. Imala sam s njim dugogodišnji "homeschooling", sve dok nije razvio vlastite metode učenja. Njegova profesorica instrumenta u prve dvije godine uopće nije prepoznala njegov problem (disleksija, teškoće s čitanjem notnih zapisa isto kao i slova), taj je bio u stanju sve odsvirati po sluhu. Ali iskusna profesorica solfeggia je istog trena uočila problem (bilo joj je lakše, jer je vidjela da ovaj moj piše zrcalno - ljevak je) Moj stariji sin imao je drugačiji set problema (on i danas ima relativno kratak interval pažnje i ne voli kad su mu ispiti na faksu popodne, jer zna da ima lošije rezultate ako nije 100% odmoran). Njemu je glazbena škola dobro došla za razvoj motorike i koordinacije. Da ne odem previše u širinu, htjela sam napisati ovo: s glazbenom ili bez glazbene, sa sportskim aktivnostima ili bez njih, dijete koje ima teškoće koncentracije često treba dugotrajnu pomoć roditelja u ranim godinama. Ja samo mogu reći da nam se isplatilo. Djeca su u osnovnoj školi stekla dobre radne navike, razvila metode učenja kakve su im odgovarale (uz našu pomoć, uz pomoć logopeda i drugih stručnjaka), tako da ulaganje vremena i truda u ranoj dobi donosi korist. Jednom kad su se dočepali srednje škole, ja sam mogla staviti prst u uho, a tako je i danas. Dok su mnogi njihovi kolege tek u srednjoj školi i početku faksa shvatili da za rezultate treba raditi, moja djeca su tu fazu prošla daaaavno. Dobra prijateljica mog sina odustala je od studija jer je shvatila da (zamislite) treba redovito učiti, da na faksu nije dosta pogledati gradivo dan prije ispita i dobiti 5. Djeca kojima je osnovna (i srednja) škola išla kao od šale ponekad imaju problema kad treba naučiti učiti u starijoj dobi. Znam kako je to - ja sam jedna od takvih. Mene je ta spoznaja snašla na drugoj godini faksa. Daklem - isplati se uložiti trud i pomoći djetetu da stekne radne navike i pronađe vlastite metode u što ranijoj dobi. Teškoće ne prođu, ali se osoba nauči nositi s tim, da ne kažem - živjeti s tim.