Za ovo prvo, uopšte se ne razumemo.
Osim školske zgrade, knjiga i nastavnog osoblja, za jednake uslove obrazovanja je potrebno da sva deca imaju (pod)jednake mogućnost tj. dostupnost struje, vode, grejanja, adekvatnog stambenog prostora, adekvatne odeće i obuće, kvalitetne ishrane, zdravstvene zaštite, pristup resursima kulture, umetnosti i obrazovanja - manifestacijama, zgradama, itd., vanškolskim aktivnostima, podjednak nivo obrazovanja roditelja, i prvo, a ne poslednje - stabilnu porodicu u kojoj roditelj/i ne rade robovske poslove robovskih satnica za robovsku platu i nisu konstantno u strepnji da i to izgube.
Kako se ta jednakost može realizovati iz poreza pri takvim razlikama u platama?

Da li je posao direktora odgovorniji od posla spremačice?
Pa ne znam, ako spremačica zezne brisanje kvaka nakon nekog neperača ruku, to ima potencijal da nokautira pola firme na bolovanje na par dana. ili zaboravi da vrati u frižider neku finu zajedničku tortu pa je posluži opet, ili štedi deterdžent pa pere šoljice samo vodom (sve zavisi šta su joj dužnosti...).
Realno, posao direktora jeste odgovoran, ali da vredi astronomski spram posla spremačice- pa baš i ne. Ne, ne bi se mogli zameniti na dan, ali bi šteta možda bila podjednako velika u oba smera da se to desi- ni umazan WC nije samo estetski problem.
To je samo arogancija direktora, da sebe smatraju nezamenljivim. Istinski stručna osoba bilo kog zanimanja treba da ima takvu tržišnu vrednost da njen rad može da obezbedi pristojan život.
Ako to nije postignuto, onda je u pitanju izrabljivanje, i to je važan parametar pitanja- da li neko ima previše, i da li ga treba ograničiti.