Pa sto da neina33 prvotno napisa
.. 12 tjedana nakon sto sazna da je otac (ako je saznao nakon poroda) il 12 tjedana nakon sto mu je zena rekla da je trudna.
 |
|||
|
|
|||
Pa sto da ne
Ili su u Dalmaciji opcenito ljubazniji prema ljudima u izvanbracnim zajednicama :pI ja imam troje djece rodjene u izvanbracnoj zajednici - najmladje nema jos ni 3Priznanje je, u Splitu, ovo sto je Tang pisala - otac dodje s osobnom i upise ga se najnormalnije u rodni list - nigdje napomene da je dijete priznato (to mi je za srednjeg i najmladjeg). Za najstarijeg (prije 10 godina), koji nije rodjen u Splitu, smo potpisivali taj zapisnik o priznanju ocinstva - no ni njem nista ne pise u rodnom listu. Ne znam jel se praksa mijenjala izmedju Tancinog i mog najstarijeg djeteta, i mog najstarijeg i srednjeg. Ili je stvar u maticnim uredima.
il 12 godina nakom rastave on malo zaboravi, mozda vec senilnost.Pa sto da ne
Jasno mi je, zato sam i rekla da to što ja ovako razmišljam ne znači da bih nešto mijenjala.
Mislim da ovako i treba biti, a sad to što je moja glava iz nekog skroz drugog svemira pa mi ne da da se 100% složim s nečim je druga priča, takva sam.
Ma kužim da ima različitih praksi među različitim uredima, ali ne kužim da netko tvrdi da to ne postoji kada postoji.I ja imam troje djece rodjene u izvanbracnoj zajednici - najmladje nema jos ni 3
Zadnjeg sam prijavila online i piše također napomena unutra, ali to isto vjerojatno po praksi matičnog ureda kojem pripadamo.
Nikad mi ni na trenutak takvo sto nije palo na pamet, da bih mogla pomisliti kako je, primjerice, muskarcu lakse sto ne mora roditi i da to mozda nije fer prema nama zenama. Ako se tako gleda vec na trudnocu, onda mi je i jasnije zasto su odluke oko nje takve kakve jesu.
Nije stvar u tome da se ja sad zgrazam nad tom cinjenicom i osudjujem, vec u tome kako mi je zao osobe koja tako razmislja. Da biologija mozda nije fer prema nekome. Svasta mi ljudi mozemo izokrenuti…
Pa u tome i jest apsurd, Mima. Muskarac mozda zeli da zena pobaci, ali do toga ipak uglavnom nece doci ako se zena s tim ne slozi, Jer ona je ta koja konacno odlucuje - jer moze. Ali ako je zena odlucila pobaciti, tu je cesto kraj price.da, baš zanimljivo kako bi otac trebao imati pravo odluke, ali ne ako bi on htio da žena pobaci - to je onda najgora moguća prisila.
Nemoj sad spominjati ekstremne primjere poput onih u kojima se zenu stvarno na nesto prisiljava, kad ju se ucjenjuje ili joj se prijeti i sl. jer je u takvim slucajevima ionako citav sustav zivotnih vrijednosti potpuno izokrenut…(i tu ionako nema pregovora, dogovora, razgovora…).
Pisem o zenana poput tebe, sebe i sl. I zato mislim da muskarac zapravo nikad nema pravo na izbor, nego mu se, eto, moze posreciti da zena razmislja poput njega…
Na putu sam i tipkam na mobitelu pa su i neke recenice mozda malo nespretno napisane…ali vjerujem da sam bila donekle jasna…
kako nema pravo na izbor, koliki su se samo pokupili ako nisu htjeli dijete.
Pa jesu, ali ipak majka može dokazati očinstvo koje nosi neku odgovornost. Plaćaju alimentaciju, nosi neke financijske obaveze, dijele mirovinu ako premine dok se djeca školuju, nasljeđuju imovinu (ok, tu se stvarno često doskoči).
A opet kolike su probale loviti na trudnoću.
Puno tu ima sivih situacija.
Angie, napisala sam neki dan da je posve druga tema kakav je netko otac ili majka kad se dijete rodi. Tom se logikom muskarac moze odreci svojeg djeteta i u njegovoj dvadesetoj godini.
Ii napustiti koga zeli napustiti.
Ja pisem samo o pobacaju… i o odlukama vezanima za njega. Hoce li se dijete uopce roditi…
nisi u pravu, nažalost, dovoljni su mi primjeri iz šire obitelji.
Povijest dobrog dijela civilizacije je iskorištavanje biologije protiv žena (slabije, menstruiraju, rađaju...) I kad smo napokon došli do stupnja tehnološkog razvoja da te datosti više ne igraju ikakvu ulogu u mogućnosti društvene ravnopravnosti dolaze ideologije iz prošlosti i nameću povijesni narativ kao "priordni".
Prirodno je i da muškarac zbriše i možeš mu staviti soli na rep kako se kaže. Dostignuće moderne znanosti (a i prava) je da ga na sudski nalog uz dugotrajan i skup pravni postupak natjeraš na DNK test i dokažeš da je ipak on otac. Ako netko ima novaca i vremena za to.
Biologija je takva kakava je, ne mislim da je to ni pravedno ni nepravedno no isto tako mislim da i muškarac i žena imaju jednako pravo željeti da se okonča neželjena trudnoća, s tim da tu žena očito ima krajnju osim ako živi u "slobodarskim" Maltama, Poljskama i sl gdje se oboma pravo na ostvarenje te želje uskraćuje. Uostalom dok slušam priče o potrebi dizanja nataliteta i očuvanja nacije diže mi se kosa na glavi, jedva čekam ideje o prirodnosti rađanja djece ko na traci i neprirodnosti kontracepcije i ideje kako je zabraniti... nije da to nismo već imali zadnjih par stoljeća.
Preferiranje određene odluke nema nikakve veze s tom zanimljivo različitom procjenom ispravnosti/užasnosti jedne te iste osobe u jednoj te istoj uloziI još uz istovremeno slavljene "od boga dane slobodne volje" i želje za zakonskim zabranama slobodne volje pojedinaca. Netko bi čak mogao pomisliti da su neki ljudi i institucije jako licemjerni...
Naravno da znam za takve slucajeve. Ali opet je rijec o nekoj vrsti prisile - i to “trece osobe”. Ili cijele obitelji. Kako na to utjecati? Nemam pojma. Ali onda ionako nisu odlucili muskarac i zena (roditelji), a i sam je problem za tu zenu mnogo, mnogo dublji.
n.grace, tebi sam pisala, zaboravila sam kvotati.
Meni je ovo "nazalost" u trenutku kad je dijete vec rodjeno i tu je s nama nekako neizrecivo.
Urnebesna mi je reakcija Betty Midler, jeste je vidjeli? Kaže, "vrijeme je da se zabrani Viagra. Ako je trudnoća Božja volja, odna je Božja volja i tvoj mlohavi k...."
.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 01.07.2022. at 09:31
Ja mislim da pravo na odluku o okončanju ili zadržavanju neželjene trudnoće pripada ženi dok god plod nije sposoban preživjeti izvan njenog tijela. Naravno da će u normalnom odnosu ona uzeti u obzir i želju partnera.
Očinstvo i zakon.
Vjerujem da znate, ali napisat ću ponovo.
Da bi muškarac postao ocem djeteta žene s kojom nije u braku, on mora biti živ kad ona rodi.
Mrtav ne može biti otac, što povlači za sobom mnoge pravne posljedice. Ako umre prije nego partnerica rodi i/ili prije nego pred službenim licem potvrdi da je on otac tog djeteta, tada dijete nema oca.
Znate to, zar ne?
Nema očevu penziju, nema njegovo prezime, nema pravo na nasljedstvo
Može se upisati kao oca nakon dugotrajnog i skupog sudskog postupka, naravno ako očeva obitelj želi sudjelovati. Moraju dati DNK. Ili privolu za ekshumaciju, pa uzimati DNK od pokojnika.
Pa, recite da su prava jednaka.
Dijete kojemu je mama bila u braku s tatom, automatski ima sva ta prava.
Samo nema živog oca.
Djeca su jednaka, bili roditelji u braku ili ne.
Prava nisu.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 01.07.2022. at 11:06
To je zaista splet nespretnih okolnosti, em umre otac, em obitelj mozda stvara probleme. No, meni se puno cesca cini situacija da zena zatrudni s osobom s kojom nije u braku pa se majka i taj pravi otac opet moraju namucit (ako se nesto nije pronijenilo) dok on postane i pravno otac... a da nitko nije bio s nikim u braku, samo bi dosli s osobnim iskaznicama i upisali se ko roditelji.
Ja sam u braku, ali sam zadržala samo djevojačko prezime. Bez vjenčanog lista ne može se znati da smo suprug i ja u braku. Ne sjećam se da su nas kod upisa djece tražili da predočimo vjenčani list. S druge strane, redovito su me tražili vjenčani list kad sam sama s djecom putovala preko granice u doba dok još nismo bili u EU. Sjećam se jedne situacije - prvo različita prezimena mene i djece, a onda me još stariji sin oslovi po imenu umjesto "mama"
Posljednje uređivanje od Kanga : 01.07.2022. at 12:05
da baš jedna naša kolegica prolazi kroz tu priču , a poginuo je mjesec dana prije nego je to mlađe dijete rođeno, starije ima sva prava, mlađe ništ
Posljednje uređivanje od jelena.O : 01.07.2022. at 13:31
pričam o slučajevima gdje žena želi roditi, a otac djeteta forsira pobačaj pa ne kužim tvoj komentar
Oprosti, shvatila sam da govoris o obrnutim slucajevima.
odlicna!!
Nema meni argumenta Božje volje - da je po Božjoj volji, pola bi nas već bilo mrtvo od ovoga ili od onoga, umiralo bi nas pola što se rađa prije 15 godine zbog ovih ili onih bolesti. Meni je naprosto smiješan taj argument, a i ona ga je dobro izokrenula i treba to tako postaviti i to baš muškima koji su najglasniji u zgražanjima i najjači u filozofijama jer se njih ne tiče toliko - pa čak i kad su zakonski dužni, često je soli na rep.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.07.2022. at 17:08
Soli na rep - u smislu dokazivanja očinstva, zaboravljanja alimentacije, minimalno uključenje u odgoj i roditeljstvo i od onih naizgled "divnih". Treba još puno vremena proteći da se u roditeljskom angažmanu inziveliraju, makar u tome. I to nakon što se već dijete rodi, nakon što su u OK braku itd.
Dokle god je dijete vezano za ženino tijelo - žene moraju imati "najjači glas". Jednom kad/ ako tehnologija dosegne Orwella, tad će bit druga priča.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.07.2022. at 17:12
sve ok
Vrli novi i pravedni svijet, stvoren za one koji nisu zadovoljni onime sto im je biologija podarila
Da, i medicina naime postoji za one koji se ne mire s time sto ime je biologija namijenila.
Je, istina. Sve znam. U to ime pogledah dokumentarac What is a woman Matta Walsha koji je potvrdio sve moje sumnje. I kako braniti neobranjivo. Stvarno ga treba pogledati. I vidjeti sto se stvarno dogadja u pozadini price. I koliko je zaista onih kojima je ta operacija potrebna, a koliko onih koje su uvjerili da im je potrebna i da je rjesenje svih njihovih zivotnih problema. Najdojmljivija je ispovijest jedne transosobe koja svjedoci tome sto se uistinu dogadja nakon operacije (izmedju ostalog i koliko je samoubojstava) i koliko je osoba zapravo nezasticena ako operacija ne uspije. Golema i jeziva zarada na sudbini zapravo vrlo nesretnih ljudi.
I jos dva sjajna dokumentarca govore o istome. Proslijedim linkove na pp koga zanima.
Jennifer nije o tome pisala. Ja sam njen post shvatila općenito. Medicina liječi bolesti. Ili bar pomaže.
Ne znam, Beti, ali ja mislim da je Jennifer upravo o tome pisala. Neka me ona ispravi ako sam je ja krivo razumjela.
Medicina katkad lijeci bolesti. Katkad joj bas i ne ide.
Ali je i pitanje sto je zapravo bolest i sto uistinu treba lijeciti.
Upravo tako Beti. O lijecenju opcenito kao “intervenciji” u biologiju.
Tako se moja mama naime nije mirila s onim sto joj je biologija namijenila kad je dobila dijagnozu karcinoma, i bome su dobrano intervenirali u tu istu biologiju. I hvala im na tome, zato je danas zdrava zena (kuc kuc u drvo).
A neki bi valjda bili arbitri koje intervencije su opravdane koje ne, ja nisam toliko arogantna.
Draga Jennifer, razumijem te potpuno i drago mi je zbog tvoje mame
I moj sogi je pokusao intervenirati na sve moguce nacine, ali je nazalost nedavno preminuo u 50. godini. Ali nisam o tome pisala. Jer dijagnozu karcinoma nikad ne bih povezala s neprihvacanjem onoga sto nam je biologija namijenila.
Tim vise sto sam uvjerena u to da i nacin zivota, stres, kriva prehrana i jos mnogo toga drugoga utjece na to hocemo li se razboljeti, a ne samo genetika.
A i zato sto smo na temi na kojoj pisemo o tome je li nesto pravedno prema muskarcu/zeni i sl.
Ali se ispricavam ako sam te na bilo koji nacin povrijedila sto se mame tice. Nije mi to bila namjera ni u jednom trenutku.
X. Al freya je tu konzistentna, ni koroni biologija nije cjepivo namijenila.
Za Jadranku, na temu 'zasto ne bismo vjerovalo hrv. statistici':
Hrvatska godinama ima uvjerljivo najnižu stopu legalno obavljenih pobačaja u EU (dvostruko nižu od europskoga prosjeka, čak 50 posto nižu od predzadnje zemlje na listi), a u isto vrijeme i najnižu stopu učestalosti korištenja bilo kakvih kontracepcijskih sredstava (skoro deset puta nižu od Nizozemske, na primjer). To bi upućivalo na veći broj novorođenih, ali pogrešno: stopa nataliteta također je jedna od najnižih u ovome dijelu svijeta. Odbacimo li primisao o seksualnoj apstinenciji kao dijelu nacionalnog identiteta i uzmemo u obzir sve parametre – manje legalno izvedenih abortusa nego drugdje, manje kontracepcije, manje novorođenčadi – dobiva se statistički nemogući rezultat. Iza njega leži neosporna činjenica da su ovdašnje žene, isparivši iz statistike, prisiljene pobačaje obavljati izvan Hrvatske, ili u ilegalnim ordinacijama, rizikujući zdravlje i život.
Tisuće obespravljenih – i to sa zakonom zajamčenim pravima – nestaju dakle u provaliji između pravnog i stvarnog. Onda i rasprava o tome može li se Hrvatskoj "dogoditi Amerika" postaje na svoj način nestvarna, jer forsira govor o formi sve dok sadržaj potpuno ne nestane iz vidokruga, da bi forma preuzela njegovu cjelokupnu ulogu.
Cijeli clanak:
https://portalnovosti.com/davao-u-lijes
Cavajda je isto naivno pomislila, i ona u irskoj koja je umrla od sepse, i ova koja je pobjegla iz malte trudna s placentom koja ne funkcionira i koja ne bi bas umrla od sepse rado. Nisu mislile da im nece barem pomoci, naivke.
Medicina radi i prevenciju, radi i kontracepciju. Kod konzracepcije konkretno ne lijeci nikakvu bolest
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.07.2022. at 23:15
Jasno je meni da ti mislis da smo sami krivi za svoje bolesti. Od kojeg stresa i krivog nacina zivota su zgrijesila djeca na onkologoji. Svijet i zivot nisu takve jednostavne slikovnice, kao ni bolest ni zdravlje.Draga Jennifer, razumijem te potpuno i drago mi je zbog tvoje mame
I moj sogi je pokusao intervenirati na sve moguce nacine, ali je nazalost nedavno preminuo u 50. godini. Ali nisam o tome pisala. Jer dijagnozu karcinoma nikad ne bih povezala s neprihvacanjem onoga sto nam je biologija namijenila.
Tim vise sto sam uvjerena u to da i nacin zivota, stres, kriva prehrana i jos mnogo toga drugoga utjece na to hocemo li se razboljeti, a ne samo genetika.
A i zato sto smo na temi na kojoj pisemo o tome je li nesto pravedno prema muskarcu/zeni i sl.
Ali se ispricavam ako sam te na bilo koji nacin povrijedila sto se mame tice. Nije mi to bila namjera ni u jednom trenutku.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.07.2022. at 23:18
Freya, oprosti ja pokusavam sto manje polemizirati s tobom jer mislim da jednostavno nema smisla, prosla sam tocku u zivotu kad sam optimisticno vjerovala da se razgovorom i argumentima sve moze rijesiti. Mi smo na toliko divergentnim kolosijecima da mislim da osim dizanja tenzija, jednostavno nema smisla.
Ali jednu stvar bih htjela onako ljudski komentirati, jer me se osobno tice. Naime ovo o uzrocima i odgovornosti za karcinom - meni je dugo trebali da mamu uvjerim da ona nije kriva za svoj karcinom, jer naravno kad ti se tako nesto dogodi izbaci te iz kolosijeka i trazis razloge inkrivis sam sebe. Mislim da je to rakurs od kojeg se moramo maknuti, odgovornost za bolest (daleko od toga da neke bolesti nisu uzrokovane stilom zivota, ali ovo nije bila takva bolest, osim toga, kad do bolesti dodje, svaki razgovor o tome je suvisan).
Koga zanima, preporucujem meni jako dobru knjigu Susan Sontag Bolest kao metafora. Govori upravo o pripisivanju psiholoskih drustvenih i kulturalnih znacajki bolestima, od tuberkuloze u 19. st do karcinoma u 20. st.
Ti si time definirala covjeka. Covjek 'nije zadovoljan' hladnocom pa je izmislio vatru, vrucinom pa je izmislio hladjenje, bolovina pa je izmislio lijekove. Zivotinje nisu na taj nacin aktivne, one su 'zadivoljne' s 'podarivanjem' biologije. Ninu sta ne interveniraju, happy as they are, ne rade robu, ne briju se, ne bojaju krzno, ne rade nista i samo su oankvi kakvi su dosli ma svijet.Vrli novi i pravedni svijet, stvoren za one koji nisu zadovoljni onime sto im je biologija podarila
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.07.2022. at 23:26
Tako je. Ako se ne varam, cak je i biblijski covjek definiran kao gospodar prirode?
And God said, Let us make man in our image, after our likeness: and let them have dominion over the fish of the sea, and over the birds of the heavens, and over the cattle, and over all the earth, and over every creeping thing that creepeth upon the earth.
Hvala na informaciji. Ja ne znam gotovo nista o tome sto se dogadjalo tvojoj mami i zasto bi se uopce osjecala odgovornom za bolest koju je dobila, a cak i da je (bilo tko, ne nuzno ona), pa sto onda? Jesmo li namjerno/svjesno tome pridonijeli? Nismo, to je zivot.
Ja sam prije godinu i pol operirala veliki tumor u kraljeznici (srecom dobrocudni) pa je jednom prilikom moj prijatelj komentirao kako je to zbog nacina zivota koji svi vodimo… iako ni ja taj tumor nisam s tim povezivala, ne smeta mi njegov konenrar. Zapravo, cak i da je samo malo istine u tome, nema nicega losega u tome. Moj je tata nakon operacije karcinoma debelog crijeva potpuno promijenio nacin zivota, nabolje, naravno, sto su mu savjetovala dva onkologa. I super, ne moze mu skoditi. I to je to, za mene.
Ali mislim da smo otisle predaleko od teme…
Sto se tice cinjenice kako si vjerovala da se razgovorom i argumentima sve moze rijesiti, ne znam sto bih ti na to napisala? Sto to zapravo znaci? Da sam trebala promijeniti stajaliste o necemu (tebi mozda jako vaznom) pa bi onda ta komunikacija sa mnom imala smisla?
Ponovno cu te citirati. Da, ja sam definirala, Ina, ccovjeka, onako kako ga ja dozivljavam. A za mene ce zena UVIJEK biti ta koja je nositeljica zivota.
Jedina koja moze biti trudna. Bioloski, sto se spola tice. Ostale mogucnosti smatram bolesnima i izopacenima. A sto se roda tice, neka se ekipa trazi, sto cu im ja. Neka vjeruje tko sto zeli.
Ne Freya, znaci to da neki razgovori pa makar zustri i na trenutke neugodni imaju neku konstruktivnu kemiju i neki pomak pa makar u nasem razumijevanju suprotne strane ako ne vec mijenjanje stajalista. A i samo bolje razumijevanje je za mene vrijednost po sebi i pozeljan ishod makar i zustrije diskusije.
Moje diskusije s tobom su pak lisene svih tih vrijednosti, destruktivne su i bude niske strasti.
Stoga mislim da bismo se u pravilu trebale izbjegavati, i ja sam covjek od krvi i mesa pa nekad reagiram, ali to je u biti to.
Svako dobro ti zelim
Istina, medju nama dvjema uistinu nema konstruktivne kemije jer potpuno drukcije razmisljamo o nekim temeljnim ljudskim vrijednostima (ili vrijednosnim sustavima) sto ne znaci da ipak nismo otisle korak dalje - ne komuniciramo onako agresivno kao na temi o pandemiji ako se katkad i “susretnemo” na kojoj temi, a vjerujem da smo obje tome nekako pridonijele. I tebi svako dobroNe Freya, znaci to da neki razgovori pa makar zustri i na trenutke neugodni imaju neku konstruktivnu kemiju i neki pomak pa makar u nasem razumijevanju suprotne strane ako ne vec mijenjanje stajalista. A i samo bolje razumijevanje je za mene vrijednost po sebi i pozeljan ishod makar i zustrije diskusije.
Moje diskusije s tobom su pak lisene svih tih vrijednosti, destruktivne su i bude niske strasti.
Stoga mislim da bismo se u pravilu trebale izbjegavati, i ja sam covjek od krvi i mesa pa nekad reagiram, ali to je u biti to.
Svako dobro ti zelim
Ina, tek sam sad ovo vidjela. Ja uopce nuzno ne mislim da smo sami krivi za sve svoje bolesti, pogotovo ne djeca. Ne znam ni zasto si to zakljucila. Ali mislim kako odrasla osoba za odredjene bolesti itekako snosi odredjenu odgovornost - pa cemu se onda godinama i desetljecima govori o odredjenoj prevenciji (primjerice, nepusenje, izbjegavanje hrane pune zasicenih masnoca, kretanje…i nastavi niz.. pa sve do najobicnijeg pranja zubi kako bi se izbjegao karijes). Ipak vjerujem da smo donekle odgovorni i za odredjene onkoloske bolesti, ali ne nuzno za sve, naravno. Okorjeli pusaci su, sto je i znanstveno dokazano, suodgovorni za, primjerice, neke oblike karcinoma pluca. Ili neonkoloske bolesti - okorjeli alkoholicari suodgovorni su za cirozu jetre.
Ma moglo bi se o ovome do sutra. Ali ponavljam, nije mi ovo tema oko koje bih lomila koplja, jednostavno bolesti prihvacam kao dio zivota i da, cesto kao losu srecu, ma mozda i peh. Oba moja roditelja su je imali. Mama je zato i otisla u svojoj 49. godini. Netko postane dijelom neke crne statistike iz tko zna kojeg razloga.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom