za početak bi bilo divno (i potrebnije) da bolnice na svojim web stranicama objave par osnovnih informacija o prekidu trudnoće. počev od toga da ga obavljaju, koje vrste i kako ta cijela procedura izgleda, koji dokumenti su potrebni i sl.Jadranka prvotno napisa
potom bi bilo lijepo da osobe na šalteru ili pri telefonu, kad im se žena obrati, ponude sve bitne informacije koje žena traži, uljudno i profesionalno, a ne da daju šture informacije ili da žene odbijaju, onda bi svakako bilo preporučljivo da ženama nitko od medicinskog osoblja ne nameće svoj osobni stav o pobačaju ili o tome što bi žena trebala odlučiti ili ne, i da bolnice osiguraju ženama da svaki (f#?$ing) dan netko u bolnici dežura tko uistinu obavlja pobačaje (tko nema priziv savjesti), a ne da žene moraju znati kada je ono u bolnici liječnik/ica koji obavljaju pobačaj. tako da, ajmo mi prvo riješiti te bitne stvari, a onda ćemo se baviti finesama.
žene koje se odluče na pobačaj, sigurne su u svoju odluku i znaju što žele, ali su i svjesne u kojoj banana državi žive. ono što traže su informacije i profesionalan odnos prema njima. i ako i osjećaju strah, nelagodu ili kasnije imaju traume, to je samo radi odnosa društva i posebice medicinskog osoblja, prema njima, a ne zato što su nesigurne u svoju odluku ili žale što su otišle na prekid trudnoće. postoje studije da većina žena (i nakon nekoliko godina) osjeti - olakšanje.
 |
|||
Odgovori s citatom