Mnoge se ovdje sigurno sjećamo redukcija struje i nestašica raznih artikala. Malo tko nije okusio siromaštvo u nekoj fazi - nas je Domovinski rat poštedio, ali brat i sestra su studirali u ZG kad je počeo, plaće su bile mizerne i meni se čini da smo jeli samo tikvice na sto načina, i za ručak i za večeru. Maslaca se nismo bili odrekli, jer je mojoj mami maslac bilo nasušna potreba, ali se točno sjećam doručka kad sam pogledala u maslac i kruh i rekla roditeljima: ja stvarno ne mogu više samo to jest svako jutro. A nisam bila kmezava!
Može li ovo sad bit gore - ne znam jer se ne bavim tom temom, ali vjerujem da i ako bude gore, da se kroz to može proć, kao što je ljudska vrsta pokazala dosad puno puta.