Jelka, baš zvuči neorganizirano
hvala za info u svakom slučaju!
ona je već 2. završila, vrijeme leti, brzo će bit i maturantica
negdje sam pročitala da mi imamo najmanje gimnazijalaca u EU i da žele povećati broj... baš im je krenulo (u ZG)![]()
Jelka, baš zvuči neorganizirano
hvala za info u svakom slučaju!
ona je već 2. završila, vrijeme leti, brzo će bit i maturantica
negdje sam pročitala da mi imamo najmanje gimnazijalaca u EU i da žele povećati broj... baš im je krenulo (u ZG)![]()
Da, slažem se. Izgore.
Baš nedavno mi pričala poznanica o svom djetetu. Izvrsna u teškoj i jednoj od popularnih gimnazija, ali se i naradila. Nije znala koji faks, na kraju "odradila" i taj faks nekako (ne onako izvrsno kao u srednjoj). A sada ne želi raditi. Želi odmarati, uživati. Dosta joj je i učenja i rada.
Ambicije roditelja, ali i okoline(!), mogu stvarno biti veliki pritisak i možda nesvjesno djecu gnjavimo da upišu najbolju od najboljih. A zbog čega? Ispitivanja kad krenu?
Ovako idu pitanja kod mene:
-upisali ste se?
-gdje? Strukovna ili gimnazija?
-koja gimnazija?
-a koja matematička?
-a koja u Novom Zagrebu?
-ste zadovoljni, to ste htjeli?
Pa dajte najte..
Ne mogu editirati više, ugl to su pitanja koja nam svi postavljanju zadnjih dana.
Kao da mi dijete trpaju u ladice.
"Aha, nije I. nego XIII., vjv nije imao dobre ocjene za I. ili mioc."
Baš iritantno.. kao da je XIII.losija!? Što bi bilo da se upisao u Teslu, Končar ili nedajboze Prvomajsku.. onda bi me potapšali po leđima?
A koliko je ljudi koji danas rade kao znanstvenici po pmfu ili feru ili.. iz nekih "ne popularnih" škola..
Zato pomalo i razumijem ambiciozne roditelje (nažalost na uštrb djece), kada nam je društvo kojim smo okruženi takvo da nabija standarde. Teško se obraniti..
![]()
S druge strane svi žele jako dobre majstore, frizere, kozmetičarke, automehaničare, kuhare, građevinare...
A kad dijete upiše neku takvu školu prvo je "a nije imalo dobre ocjene?"
A to je žalosno.
Kod nas jednom bio šok kad je odlikasica upisala frizersku. Ali to joj bio san.
Ne mogu svi ni biti doktori znanosti, lijecnici i slično
Ma samo RH svi moraju biti odlični u svemu, od jezika, društvenih i prirodnih znanosti.
Moš misliti! Takvih je valjda 1% djece.....
Ja radim s cremom de la cremom društva, ali stvarno sve sami doktori znanosti.
Radeći ovdje 15 godina, nekim ljudima bi oduzela doktorat, majke mi.
Prirodna inteligencija nula bodova.
Moja profesorica hrvatskog je imala teoriju da većina cura izgori u srednjoj pa poslije više nemaju snage za faks i popuste ocjene, dok se dečki više zezaju u srednjoj, imaju slabije ocjene ali poslije zablistaju na faksu![]()
Mene umaraju ambicije nekih roditelja i na forumu i u rl, di nećw njihovu djecu.
Moj najstariji je završio drugi naj gimnaziju u zg, matematički smjer. Iz nje je suprotno svim idejama i očekuvanjima upisao društveni fakultet. Jedan smjer o kojem je maštao i jedan o kojem nije znao baš ništa i nije imao ni najblažu predodžbu čime se bavi. Sad, kad privodi kraju prediplomski, planira nastavak obrazovanja i profesionalni put u tom drugom smjwru koji ga je oduševio i baš ga strastveno studira. Ovaj prvi će ostati velika ljubav i nekakav backup. Nitko ga nikad nije vidio u ovom miljeu o kojem sad priča i planira. Svi smo/su bili uvjereni u nešto sasvim drugo. Tako da.. sve se to okrene u nekom trenu i posloži baš kako treba .
Srednji je, kad je upisivao srednju s gnušanjem odbio ideju gimnazije. Čovjek do te mjere prezire povijest da je rekao da ni lud to neće slušati 4 godine. Jedva je i ove dvije odguslao, kad je učio na njemu se vidjelo koliko mu je tlaka. Ali je u srednjoj procvjetao. Napokon je našao ekipu koja mu paše, poraslo mu je samopuzdanje, profesori ga vole .. meni je taj dio najbitniji. On jasno zna što želi raditi u životu. I da, izborom strukovne škole je izabrao možda teži put, ali nikako nije neizvediv. Ako ostane pri tome.
Point je da je škola samo škola. Mi tu pričamo o širokom znanju, vanastavnim programima, profesorskom kadru, a to je sve samo lutrija, jer ne znaš kako ce im grah pasti. U elitnim gimnazijama se ide na popravne i padaju razredi. U strukovnim školama se postaje državni prvak. Na kraju balade, do djeteta je. A roditelji djece od 15 i više godina ionako nemaju više baš pregolem utjecaj. Šta smo napravili, napravili smo. Na kraju ce sve biti baš onako kako treba.
Evo, da se malo i ja javim na temu srednjih škola.
Moje obje curke idu u MIOC, the školu.
Za stariju nikad nisam ni pomislila da će joj Mioc biti jedna od opcija, u osnovnoj školi je pokazivala izrazit interes za jezike i očekivala sam da će se odlučiti za neku jezičnu gimnaziju.
Na kraju se odlučila za Mioc kao prvi prioritet, a i ostali prioriteti su bile uglavnom PM gimnazije.
Njen argument je bio da će joj Mioc dati izvrstan temelj za upis na fakultet, za koji god se odluči nakon 4 godine srednje škole, a drugi argument je bio da ne želi imati informatiku samo jednu godinu školovanja.
Izašla je na prijemni i upisala je jezični program Mioca (A program).
Sa školom je zadovoljna, iz prirodnog dijela predmeta će, sigurna sam, imati izvrsno znanje na kraju školovanja (jedino kemija je upitna), iz društvenih manje izvrsno, no kad sve zbrojiš i oduzmeš, Mioc je škola u kojoj djeca definitivno stječu solidan temelj za nastavak školovanja.
No, ono što želim reći, ta škola je isto samo škola. Ima i u njoj problematičnih situacija, nejednakog tretmana među programima i sl. Oni koji o Miocu pišu samo u superlativima mi se ne čine baš najobjektivnijima.
Ne znam kako je u drugim školama, no ono što je mene iznenadilo kad se starija upisala u Mioc, je mogućnost dogovaranja usmenih ispitivanja s profesorima. Djeca na grupama dogovore redoslijed kad tko odgovara npr. povijest, to se izpregovara s profesorom, dijete se pripremi za to ispitivanje i mirno je od povijesti sljedećih par mjeseci. I tako i sa brojnim drugim predmetima. Moja je bila doma bolesna s temperaturom u veljači i takva bolesna je otišla u školu na prvi sat povijesti jer je bio njen red za odgovaranje, jer da nije došla na sat, profesor bi prozvao nekog tko nije pripremljen za odgovaranje. Znači, svojim nedolaskom bi nekog drugog usosila i uzrokovala da to dijete dobije negativnu ocjenu.
Je li takva praksa i u drugim školama?
U moje vrijeme (XVI gimnazija u Križanićevoj, prije 20+ godina izvrsna škola) takva praksa nije bila moguća, za svaki sat si morao biti spreman i naravno da smo prolazili sa 3, 4 i 5 (tih je bilo najmanje).
U kćerinom razredu su svi, apsolutno svi, na kraju godine imali odličan uspjeh.
Ove godine je i mlađa upisala Mioc, B program, ona je pak baš pravi prirodnjak i zanima me malo usporedba programa jednom kad krene nastava.
Mioc je dobra škola, no također samo- škola.
Moje oboje djece su završili MIOC i nikad nisu ni spomenuli dogovaranje usmenih ispita.
Sad ne mogu dočekat doći doma i to provjerit. Al zvuči mi SF.
I starije dijete nije bilo odlikaš, kao ni mnogi u razredima moje dvoje djece
Hm, jesi sigurna da oni to uopće dogovaraju s profesorima? Kod moje kćeri (pm gimnazija, nije MIOC) su neki profesori dozvoljavali da se djeca sama javljaju za odgovaranje, pa bi se oni međusobno dogovorili tko će se kad javiti. Imali su i excelice, a bilo je i sukoba oko toga. A opet, bilo je i drugih profesora koji su baš prozivali i nisu dozvoljavali javljanje.
Iskreno, ne vidim tu situaciju kao neki problem, pa cilj je valjda da se spremi gradivo, a ne loviti nekoga u neznanju. Općenito, usmeno ispitivanje je .. hmm, neobjektivno, zastarjelo ..?
Mislim da ovo nije razlog što cijeli razred prolazi s 5. Razlog je što su štreberčići i vole imati dobre ocjene![]()
Dogovaranje odgovaranja je postojalo u miocu još u moje vrijeme (iako ne iz svih predmeta) a postoji i danas. A čula sam i za neke druge gimnazije da se dogovaraju za odgovaranje. Obično se dogovori i pokoja rezerva pa ako je netko bolestan nije toliki problem. Po meni je taj sistem super, ne možeš uvijek biti spreman za sve.
Kod mojih u srednjoj isto kod nekih postoje dogovorno odgovaranje, a postoji i u osnovnoj
Nano, kad su tvoji završili?
Mima, meni se to dogovaranje ispitivanja ne sviđa. Imam osjećaj da na brzinu nabubaju gradivo i još brže zaborave.
Sad, jel to jedini razlog poplave odlikaša, ne znam... Svakako je manje stresno od svakodnevne pripremljenosti za barem nekoliko predmeta..
Suprug je bivši Miočan pa veli da se prolazilo i s 3, 4 i 5..nekad...
Imam osjećaj da se djeci podilazi na svakom koraku i ne mislim da je to dobro..
Slažem se KAMI s tobom.
Ja isto nemam baš najbolje mišljenje o školi.
I ne, nisu svi štreberčići - nego se uči matematika i infromatika, a ostali "nebitni" predmeti (tako ih učenici nazivaju) se uče onako usput...
Ja se već sad jako bojim mature iz hrvatskog jezika, likovne umjetnosti, pa čak i engleskog ...
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 18.07.2023. at 13:46
I ja sam bivša Miočanka, i prolazilo se i sa 5 i sa 4 (3 baš i ne znam), prolazi se i sada tako (30% miočana ne prolazi s 5).
Po mom mišljenju razlika je u jako velikom fokusu na ocjene koji postoji od osnovne škole, a nastavlja se i u srednjoj, pa mi je sasvim očekivano da se djeca koja su sva došla kao super odlična iz osnovne i još položila prijemni jednostavno nastavljaju jako truditi oko ocjena
Vrijeska, potpisujem ovo što si napisala za maturu iz jezika. Identično.
Da, pa i ja sam spominjala ranije na ovoj temi da se oni dogovore između sebe tko će kad odgovarati pa im funkcionira "odgovaranje po dogovoru". Ali to su bili dogovori između sebe, ne s profesorima (profesoru je u principu svejedno koga pita, osim kad nekome fali ocjena, a onda više nema izmotavanja).
Nisam nikad primijetila da je to tako krut raspored. Dapače, bilo je i izmjena plana u zadnji čas, i čini mi se da su to sve normalne školske situacije.
Nisam primijetila ni da je to rezultiralo bržim zaboravljanjem. Tj. moj bi tako zaboravio gradivo koje ga ionako nije previše zanimalo. Ono do čega mu je bilo stalo, pamtio je puno dulje od sata na kojem je odgovarao. I ne, to nisu bili STEM predmeti nego povijest i geografijate profesore je obožavao, i rekla bih da je iz tih predmeta najviše i dobio u toj školi. Iz geografije je svake godine bio na državnom natjecanju, jednom i na olimpijadi, a iz povijesti je gutao svaku profesorovu riječ i sad iz vlastitog gušta čita knjige na te teme.
A upisuje čisti STEM fakultet, zahvaljujući znanju matematike i fizike koje je dobio tamo htio-ne htio, i za koje je shvatio da mu jako dobro idu.
Evo moj je upravo maturirao iz te škole, eseje iz hrvatskog i engleskog napisao je 100%a cijelo vrijeme školovanja je tvrdio da "nije dobar u engleskom".
I da još dodam nešto. Imala sam i ja dosta zamjerki tijekom školovanja, najviše što se tiče vojničkog krutog odnosa nekih profesora prema učenicima, a moj je bio osjetljiva biljčica, naročito u dobi od 15-16 godina, kad ga je još zakačila i online nastava. Imao je baš dosta takvih strožih profesora. Međutim, u 3. i 4. razredu stvari su se po tom pitanju jako popravile. Je li on odrastao i sazrio, ili je kontakt uživo ipak doveo do toga da oni uspostave bolju komunikaciju s profesorima, ili sve to skupa, ne znam, ali sad pred kraj škole je baš uživao u njoj, nestalo je strahova od testova i ostalog. Čak je i za fizičarku-zmaja zaključio da je sasvim ok osoba, kad je čovjek sretne u tramvajuKroz maturu se doslovno prošetao s vrhunskim uspjehom. Tako da bih rekla da se sve na kraju posloži, čak i ako sad postoji sumnja
![]()
I želim napomenuti još jednom, moje mišljenje o školi je pozitivno, no da je baš tak sve idealno kako neki pišu, nije...
A nije idealno, kao što nije ni u jednoj školi, a nije ni u životu.
Meni se čini da je važno pratiti stav djeteta. Ako je dijete zadovoljno u školi i pogotovo na kraju školovanja, onda je izbor bio ok. Roditeljima se može nešto sviđati ili ne, ali ipak je srednja škola prije svega djetetov izbor.
tanja, jel sin pohađao pripreme za maturu?
Moguće i da ja bulaznim. Evo, npr, kad je kćer pisala zadnji ispit u lipnju iz HJ, došla je doma s peticom, sve točno, uz komentar "za ovaj ispit sam doslovno učila sat vremena" jer se isti dan pisala i fizika kod vrlo zahtjevne učiteljice.
Onda se sjetim sebe i razmišljam koliko bih ja u svojoj srednjoj dobila nakon 1 h učenja hrvatskog, vjerojatno 1 ili 2...
Razlika u ispitu? Kriterijima ocjenjivanja? Strogosti učitelja? Možda sam samo ja manje inteligentna?
No, kad veli da je 90% razreda dobilo 5 iz zadaćnice, kak????
tanja, ja nisam bila upozorena, nastavila je s njemačkim u srednjoj... Zato mlađa nije...
Pa utrenirani su, a dosta zapamte i na satu. Mislim da je lani prosjek iz matematike na državnoj maturi bio 4,76 što je znatno više od ocjena koje imaju iz matematike u školi. Moglo bi se reći da su čak zakinuti za ocjene u školi.
I opet, tko o čemu, roda forum o miocu (uz podignutu temu samo za mioc). :D
Zar vam svima djeca idu u mioc? Ili roditelji djece koja idu u neke druge škole ne pišu puno (naročito oni s djecom u strukovnim)? Možda je i radi toga toliko popularan mioc..
Poznam jednu mamu čije dijete želi biti slastičar. Vrhunski slastičar. Mali prolazi s odličnim i ne moram reći da se svi zgražaju nad tom idejom. Pretpostavljam da je to radi toga što je ta škola kod nas samo za one s niskim brojm bodova (svi su u miocu,..) pa se valjda ni nastavnici ne trude, a na praksi ne nauče puno (čitaj: peru suđe, čiste). Eto, to me žalosti. Mali će vjv u jezičnu pa van studirati slastičarstvo.
A znam i dvoje frizera.. jedan sa završenim pravnim faksom, položenim državnim ispitom i roditeljima odvjetnicima sa svojim uredom koji su bili van sebe kad im je sin rekao da želi raditi "trajne". Druga frizerka je lektorica, zavidna karijera, s diplomom Filozofskog.. uživa u svom salonu. A znam i jednu frizerku koja je od svog rada, u četrdesetima, bez *****ti kupila 2 stana. I isto kao ovih dvoje, gušta u svom poslu. (Sad si mislim da sam možda previše kod frizera :D ).
Nije važno jel mioc, peta, prelog, bla.. na kraju nađu svoje mjesto pod suncem - nadam se bez kauča i sa osmjehom na licu.
Niti jedna škola nije savršena.. sve je do djeteta kako je lijepo gore napisala babyboys.
A sad ovo što je tanja napisala je stvarno isto kao u moje vrijeme, iako kad sam to jednom zgodom napisala ovdje nisu se sa mnom složili. Ja sam imala izborni engleski i zaista nismo imali niti jednu od onih 'legendi' škole, čitaj jako strogog profesora. Ne znam, ja nisam smatrala da sam zakinuta, to mi je bilo baš super![]()
Ozujak, potpuno se slažem s tobom.
Ja znam dijete koje je imalo bodova za upis u gimnaziju, a silno je željelo postati mesar.
Na opće oduševljenje roditelja, haha...
I na kraju dijete upisalo za mesara, budi se u 4 ujutro da stigne na praksu, na praksi radi u proizvodnji, mentor se trudi sve ga naučiti.
Dijete sretno i prezadovoljno a sad su i roditelji jer ga vide takvog...
Ne. Ni na kakve pripreme nije išao. Počeo se ozbiljno pripremati tek nakon završetka nastave, radio je isključivo sam. Ja sam, iskreno, mislila da je to prekasno i da je šlampav i da se neće pripremiti, ali ništa od toga, temeljito me razuvjerio.
A što se tiče zahtjeva profesora, može biti i da su različiti. On je imao dosta zahtjevnu prof iz hrvatskog, sigurno nije učio sat vremena za neki test, morao je dosta raditi kroz sve 4 godine, i ocjene iz hrvatskog u razredu nisu baš bile sjajne (zato većina razreda ne voli tu prof, ja mislim da je izvrsna po onom što sam vidjela kako radi). Doduše, on je imao jako obiteljsko zaleđe iz tog predmeta, pa mu je hrvatski išao bolje nego ostalima![]()
Ponekad mi je išlo na živce koliko vremena bi posvetio zadaćama iz etike. Povijest da ne govorim. Evo, jedino što vidim da su stvarno imali ofrlje nastavu bili su društveni predmeti u 3. i 4. razredu - sociologija, psihologija, PiG... tu nit' se nešto trudio nit' je puno naučio. Ali mislim da je to i do njegovih interesa.
Baš sam htjela napisati kako tanjin junior uz nju i baku, nije mogao lošije nit napisati npr hrvatski.
Al bome nisu ni moji ne znam kako loše napisali hrvatski i niti jedno nije išlo na pripreme za maturu.
tanja, bravo za sina!!! I slažem se s tobom za profesoricu hrvatskog, draži su mi ti kod kojih djeca imaju raznolike ocjene, a da i onaj s trojkom ima solidno znanje..
Moja kcer je upisala za kozmeticarku . Trogodisnja skola puno naukovanja.
Ono sto sam vidjela po listama bilo je dosta odlikasica koje su upisala. Ona nije uopce ni mogla konkurirati u Zagrebu jer je prolazila samo sa 4.0 -7. i 8 razred,morala je upisati u Zagrebackoj zupaniji. U cetverogodisnje smjerove kozmeticarki u Zg ( ima 3 razreda) upisivale su i cure sa 80 bodova.
Mi smo bili mirni sa odlukom, osim nemira da li ce moci upisati obzirom da su bodovi u Zagrebu podivljali. Ona to zeli od 4.razreda osnivne, obzirom na zdravstveno stanje i na poteskoce u ucenju , intenzivno smo poticali tu ideju.
mislim da joj odgovara takvo zanimanje i nacin skolovanja koji vodi do zanimanja . Ona osim motivacije, ima jako dobru finu motoriku, vrlo je komunikativna i ima razvijenu socijalnu inteligenciju.
Nakon razgovora u skoli na temu upisa uvijek je dolazila kuci zabrinuta sa pitanjima : " sto ako mi se ne svidi to zanimanje? "
Mi smo joj uvijek odgovarali da ce se moci prekvalificirati i raditi nesto drugo, ako u bilo kojem trenutku shvati da to ne zeli ili ne moze raditi.
Na kraju je postala i komicna u toj svojoj spoznaji sto zapravo skola i zanimanje nosi. Kad god bi ju netko pitao sto upisuje, i onda u nevjerici zastao ili kolutao ocima ona bi dobacila : ja cu vec imati hrpu love dok ti budes na fakultetu.![]()
Posljednje uređivanje od sirius : 18.07.2023. at 15:01
Zanimljivo, ali ni jedna škola se na forumu ne omalovažava kao Mioc.
Čitam tu neke upise i nije mi jasno zašto se to radi.
Nije mi bitno. Mioc je davno završena priča za moje dijete, ali forum čitaju mnogi koji ne sudjeluju u diskusiji.
Samo ću dodati da iz razreda moje kćeri, prije 4 godine nitko nije išao na nikakve pripreme i svi su uspješno maturirali te upisali željene fakultete i uspješno studiraju.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Iznošenje vlastitog mišljenja za jednoga= omalovažavanje za drugoga
urbana je legenda, ili nije, ja sam se uvjerila iz prve ruke, da se recimo u petoj puno više grije stolac nego u miocu. moj sin i njegov najbolji prijatelj su upisali svaki jednu od ove dvije i na kraju je miočanin bio frustriran jer ovaj moj stalno uči, a on je gotov za čas. a u osnovnoj su niih dvojica bili jedini 5.0 u razredu. tako da im je startna pozicija ista bila.
ali nebitni, budući vrlo uspješno obojica studiraju, sve ovo prije je voda ispod mosta.
Draga,i moja je jako htjela za kozmetičarku.Upisala je Prelog,moram priznati dosta odlikaša.
Joj super su mi ove priče!![]()
Imam i ja susjedicu koja je upisala kozmetičarsku slučajno ...da ne prepričavam pa otkrijem identitet.. mala je preprezadovoljna! Iako je mislila nešto drugo.
Ja sam bila te sreće u životu da sam odmah poslije srednje radila. Kasnije i studirala uz rad. Ali taj period je svarno dragocijen. Već sam se probila dobrano u poslovnom svijetu (jako puno naučila) dok sam napokon imala diplomu u ruci.. ona mi je samo otvorila još neka vrata. Ne žalim ni za čim. Zapravo sam i zahvalna da se tako sve posložilo.
Tanči, nemoj se ljutiti, ali malo ide na jetricu stalno spominjanje (a onda i glorificiranje) mioca. Ja sam jedna od onih koji više čitaju ovaj forum, nego pišu.. godinama.
Ima i puno drugih stvarno jako dobrih srednjih škola u Zagrebu. Možda i boljih od mioca.(Ako sam sad nešto strašno napisala... ajme, strah me.. :D)
Posljednje uređivanje od Ozujak : 18.07.2023. at 16:29
imam jednu osobicu koja je trogodišnju kozmetičku stavila kod upisa u srednju kao JEDINI odabir, radila uz školu i kasnije, ali dosta se selilaiz salona u salon, u međuvremenu završila i 4. razred i sad radi nešto sasvim deseto ali opet u svezi kozmetike.
Sirius nadam se da imate neki dobar salon koji će stajati iza (pored) vas
Posljednje uređivanje od jelena.O : 18.07.2023. at 17:11
Ja mogu pisati o školi o kojoj znam, a to je Mioc. Iako su prošle 4 godine i tamo se već dosta toga promijenilo pogotovo otkad je prof Domitrović ravnatelj.
Mogu i o Prelogu. Tamo sam išla prije 30 godina, no ima li to smisla?
Količina učenja je jako individualna.
Moja kći, po vlastitom priznanju, u OŠ uopće nije učila, a završila je s 5:0. U srednjoj je nešto malo učila, a završila je s 5:0. Sad na faksu uči dosta, ali i ima puno više za učiti i neću o prosjeku jer nije gotova. Ali meni je jasno da je ona takva i da fotografski pamti i da je veliki radnik i perfekcionist i da je vjerojatno to sve skupa zato tako.
S mojim ambicijama to nema baš nikakve veze jer joj nikad suprug i ja nismo ništa nametali i sve je birala sama pa se i upisala, u pratnji tate, u Mioc, a ja sam ostala u šoku kad su mi rekli jer nisam pojma imala da ju zanima PM gimnazija. Na to mi je rekla da ju ni ne zanima, ali da smatra kako će u Miocu dobiti najkvalitetnije gimnazijsko obrazovanje.
Ok. Ustajala je u 5:30, u 6:00 je išla na bus jer zbog duljine putovanja i gužve je morala tako. Dvije godine sam ja putovala s njom jer je zadnji GM imala u tramvaju i bojala se ući u tramvaj ili bus sama.
Dvije godine sam ustajala u 5:00, išla s njom na bus u 6:00 i pratila ju skroz do škole, a radila sam od 9:00. Tata je išao autom po nju. Dvije godine!
S tim da ja ne pišem sve što smo proživljavali, a bilo je svega.
Noći i noći sam proplakala skrivena ispod popluna da me ona ne čuje i tisuću puta sam se pitala:.. zašto baš ona, zašto moje jedino dijete, zašto…
I unatoč poteškoćama nije htjela nikada nikakav poseban tretman.
Ni IP, ni pisanje mature po posebnom sistemu, ni vještačenje, ništa pa ni onaj famozni dodatni bod na zdravstvene teškoće . ona je sama tako odlučila, a suprug i ja smo poštivali i prihvatili…
Zapravo nebitno za priču oko Mioca jer niti je to savršena škola, niti može biti.
Ono što je bitno jest da iza Mioca stoje rezultati i mnoga velika internacionalna postignuća.
Moja kći nije bila natjecatelj u Miocu i to opet svojim izborom, a prof Domitrović ju je silno htio, no shvatio je i prihvatio njenu odluku.
Stručna služba kao i razrednik su tada bili vrhunski i mi smo bili jako zadovoljni suradnjom.
Jako sam umorna pa možda pišem zbrkano jer mi misli tako lutaju.
@Vrijeska, griješiš i nije prvi put.
I ove senzacionalističke priče o odlikašima koji eto baš nisu htjeli ništa drugo nego upisati za drejere i tišlere, ma dajte najte. Ne vjerujem u to.
Eto to je moje iskustvo i mišljenje na koje imam pravo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ako je imala 5.0 bez ucenja u osnovnoj tesko da joj je trebao ikakav IP, kad nije imala poteskoce u ucenju. Isto tako ( srecoom) unatoc primarnoj bolesti nije razvila nikakve poteskoce u srednjoj jer ju je uspjesno zavrsila sa odlicnim uspjehom uz malo ucenja. Sto se tice boda na zdravlje to je mogla dobiti za upis jer je tadasnji Pravilnik predvidio mogucnost. Ali obzirom da je bila iznimno uspjesna nije joj bilo potrebno.
Sve ostalo je vaš obiteljski izbor. Osobno sam uvjerena da bi ona bila tako uspjesna i u lokalnoj gimnaziji i da bi bez vecih poteskoca glatko upisala zeljeni fakultet. Jer je ocito vrlo motivirana i uci rado bez velikog napora. Ali odlucila je drugacije , vi ste ju podrzali i to je to. Vise je do djeteta puno manje do skole.
I mi se nadamo. Imaju puno prakse pa bi voljela da puno toga nauci u ugodnom okruzenju. Po preporuci smo nasli mentoricu u ugodnim salonu koji nam je relativno blizu. Zena ima 20+,godina iskustva, 10 godina licencu za naucnice, ali prvi put ove godine uzima dvije naucnice. Tako da je prilicno motivirana da ih educira , i cinila se vrlo realna i ugodna kad sam ju upoznala. veselimo novim izazovima i nadamo najbolje..
Posljednje uređivanje od sirius : 18.07.2023. at 20:15
Kami, onda nam curke moždaa budu i u istom razredu![]()
Tanja_b bravo za sina!
Sirius odlično za kćerku!
Sorry nisam pohvatala za ostale.Bravo za svu djecu i njihove izbore!
Neka se djeca dobroo odmore ovo ljeto, a na jesen u nove radne pobjede!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.07.2023. at 20:28