Nisam znala za taj članak, ali sam jednom davno naišla na neko istraživanje kojim je dokazano kako logo terapija daje učinak u ispravljanju izgovora kod takve djece "kasnih govornika", ali ne i učinak u dijelu receptivnog govora - razumijevanja jezika.
To bi značilo da se isto (receptivan govor) omogućuje poticajem u neposrednoj blizini djeteta (obitelj, društvo ...) i to je sasvim dovoljno.
Opet zašto? Jer nije poremećaj, nego karakteristika.

Dijagnoza je bitna jer kada ti je daju, barem u slučaju "kasnih govornika" teško ju napuštaju.
Imam slučaj gdje je dijete postiglo uredan razvoj govora, a dijagnoza i dalje stoji zahvaljujući opet logo testovima koji su druga tema po pitanju relativnosti...
Na taj način roditelji, koji prate tijek razvoja ostaju zbunjeni, krivo informirani, a nad djetetom se može time i dalje provoditi nešto što ga frustrira i umara jer mu to zapravo ne treba.

Što je IP za nas neznalice ako može pojašnjenje?