Evo me,još sam čitava Još uvijek dojimo,još uvijek muku mučimo s grickanjem. Na moje odmicanje od dojke i NE,on se slatko smije. Zabavlja ga to. Bočica i moje mlijeko-no way,općenito bočica nema šanse kod njega,nikad ju nije volio. Dojimo samo pred noćno spavanje (kad je sit od večere) i noću kad se budi 89457387 puta. Posisa svoje,navuče zubima bradavicu i okrene glavu

Položaji su nam ispravni,nikad s tim problema nismo imali...Nikad s ničim problema nismo imali. Jedni smo od rijetkih koji imaju sreće da nam ide od samog rođenja. Dok mali gospon nije dobio zubalo...Ali i ovo će brzo proći,nadam se. Vidim da on polako gubi interes za dojenje,jer ne želi dojiti po danu. Moram priznati da mi to odgovara. Ja sam slobodnija. Do prije mjesec-dva tražio je ciku svakih sat vremena. Ako je nema krene šou! Nisam mogla nigdje bez njega. I to smo prošli. Hvala Bogu.

Ne želim da me krivo shvatite,ja ne želim prestati,ali ne bih imala ništa protiv da malac želi. Vidjet ćemo do kad će ovo grickanje trajati. Ako ne budem mogla više ima li tu kakva tema sa savjetima o prestanku dojenja?