kako prepoznati?

evo, potaknuta temom o svećeniku pedofilu razmišljam malo o pedofiliji općenito. razmišljam o tome da mi roditelji puštamo djecu npr. u crkvu, na trening, kod rođaka itd.itd. i oduvijek me štrecne činjenica da zapravo ne možemo sa sigurnošću znati da npr. taj svećenik, taj trener ili rođak, mama/tata od prijatelja naše djece nisu poremećeni?
u zadnje vrijeme dijete sve češće traži kad će moći prespavati kod prijateljica, jer većina djece oko nje to radi i sad je to glavna fora.
načelno nisam za ostajanje preko noći u tuđoj kući i iskreno mislim da je jedan od razloga bojazan. jednostavno se bojim da se netko može skrivati pod krinkom ljubaznog tate male "Nine" i to me baš živcira.
mislim da sam u jednu ruku paranoična, recimo užasno bi me povrijedilo da znam da netko misli tako za mm :mrgreen:.

zapravo, ne mislim ja za nikoga konkretno da je prljavi bolesni pedofil, dapače mi se svi roditelji od djece koja se druže s mojim djetetom čine baš simpatični, s nekima uživam razgovarati i sretati se, nisam nikad imala ružni iskustvo, nitko mi se ne člini sumnjiv...

ali mi ta spoznaja da su takvi manijaci uglavnom dobro skriveni, uglavnom su prijatelji djece i uglavnom nikad nitko na njih ne posumnja dok ne bude prekasno neda mira!
kako možemo biti sigurni?kako prepoznati tu crtu koja razdvaja brižnog simpatičnog trenera od luđaka koji ti može upropastiti dijete?
kako vi razmišljate na ovu temu?

mislim da se puno roditelja bori sa time... jer ima i puno ljudi koji zaista vole djecu i nemaju manijakalnih sklonosti prema tuđem djetetu, a zbog nekih paranoja roditelja često bivaju okarakterizirani kao čudaci. uzmimo mog tatu kao primjer. on je jako puno vremena provodio samnom kao malom i bio mi je izvor zabave i raznoraznih igri kako na kontinentu, tako i na moru. ali i ne samo meni, nego i svoj klinčadiji koja nam se pridruživala u igricama i učenju plivanja i svemu sličnome. sad sa 60 godina, nije niti malo manje zaigran i kad ga vidim s kojim strpljenjem dječici pokazuje kako da zarone po prvi put i kako da koordiniraju nogice i rukice kod plivanja i koliko strpljenja ima kod odgovaranja na njihova pitanja, baš mi dođe drago da će i moje dijete imati takvog jednog predanog čovjeka uz sebe.
s druge strane, vidjela sam da mnoge majke čudno gledaju takvog čičicu koji njihovoj djeci nešto pokazuje u plićaku, ali mislim da malo odahnu kad vide moju trbušinu i kad vide da je on moj tata i da se ja ne zabrinjavam radi toga. nego i ja uskočim u igru. :)

rekla sam mu već da to ljudi mogu svakako shvatiti, ali čovjek zaista ne vidi nikakvog problema u tome da djetetu pomažu u napretku svi po redu, i poznati i nepoznati, sve dok je to u dobrobiti djeteta (on ide po onoj: potrebno je cijelo selo da se odgoji dijete). slažem se s njim djelomično. glavni razlog je taj što želim da mi se dijete nauči interakcijama sa drugim ljudima, odraslima isto, ne samo sa vršnjacima. ono čega se bojim je kriva procjena karaktera i namjera tog odraslog. pa sve dok je netko od roditelja prisutan u toj interakciji, ne vidim razloga za bojazan.

sa druge strane, ovo o čemu ti pišeš (ostavljanje djeteta prespavati kod druge obitelji) je po meni stvarno stvar povjerenja. jedna doza paranoje je po mojem mišljenju čak i malo zdrava, ali baš zamišljati da svi odrasli ljudi (pogotovo muškarci) imaju neki agenda sa našim djetetom...:unsure:

Citiraj:

---

krvavica prvotno napisa

jedna doza paranoje je po mojem mišljenju čak i malo zdrava, ali baš zamišljati da svi odrasli ljudi (pogotovo muškarci) imaju neki agenda sa našim djetetom...:unsure:

---

ovo flopice nije nigdje stajalo u tvom tekstu. aludiram na roditelje koji se boje svih interakcija njihove djece sa nepoznatim ljudima. a i takvih ima.
da me se ne bi krivo shvatilo... :)

iskreno ću ti napisati, od svih strahova i paranoja koje imam, a imam ih :mrgreen: ova me zaobišla.
nikad nisam niti pomislila da je netko pedofil.
i, strašna mi je pomisao da netko može, evo npr krvavicinog tatu, gledati s takvim mislima, kad se igra u plićaku s djecom.
ili da ne dozvoljava spavanje kod mene doma iz bojazni da je mm pedofil.
ili da me strah bebu skinuti golu na plaži jer neko vreba s fotoaparatom.
oću reć, kužim ja tebe flopice, al ako tako gledaš, svatko može bit manijak. i nikako ne možemo biti sigurni. i valjda, ne znam, ne možeš to tek tako prepoznati.
a to nije ono kako želim živjeti svoj život, nit želim učiti svoju djecu da je svatko potencijalni manijak.

nekakve mjere opreza svakako - ne smiješ nikad ući u niti jedan auto, ako ne poznaš vozača i sl. iako možeš i na to gledati drugačije, i to je upitno, koliko puta je ušao u auto na putu iz škole, kad je stala nečija mama, il tata. a zločine najčešće čine poznate osobe, a ne nepoznate.

enivej, to mi je u rangu straha od morskog psa. ono, nećeš plivati 300 m od obale, ali nećeš se nit kad se udaljiš malo iz plićaka bojati da ćete napasti bijela psina. iako je i to moguće. a znam puno ljudi koji imaju veći strah od morskog psa, nego npr od glisera.

2 ulice od mene zivi tip koji je pokrenuo pedofilsku stranku (koja nikad u biti nije nastala jer nisu skupili dovoljno clanova ali ajde)

i vidim ga svako toliko, i smrznula sam se kad je priskocio na cesti nekom klincu u pomoc kad je mali pao s bicikla. kako niko drugi nije prisao djetetu nego on ja nisam reagirala ali...

sa mojim klincem se mogu igrati samo ljudi koje poznajemo, i to kad smo mi prisutni

zena sa kojom se druzim mi je ispricala da je tata od jedne od curica sa kojima se njena mala igra zavrsio na sudu zbog pedofilije jer se upustio u zabavu sa curicom koja je kod njih dosla na cuvanja. zena je uredno stala uz njega

imala je poslje nocne more od svega jer je i njena mala isla tamo na igranje (ispitivali su je ali njihovoj klinki nije bilo nista)

mislim da nema vanjskih signala da se neko pali na klince i iskreno govoreci ne vjerujem nikome

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

enivej, to mi je u rangu straha od morskog psa. ono, nećeš plivati 300 m od obale, ali nećeš se nit kad se udaljiš malo iz plićaka bojati da ćete napasti bijela psina. iako je i to moguće. a znam puno ljudi koji imaju veći strah od morskog psa, nego npr od glisera.

---

ne bas, statistike vele da je jedna od 6 curica sexualno uznemiravana na neki nacin

nisam bas vidila statistike po kojima 1 od 6 ljudi bude uznemiravan od morskih pasa

potpisujem cvijetu
nemam strah od pedofila, ali cu svakako djecu upoznavati sto je neprimjereno u odnosu s odraslima i na uobicajene mjere opreza

I ja se slažem s ovim cvijetinim da ne možeš djecu odgajati tako da je svatko koga znaju možda manijak, ali i stray je u pravu. Zlostavljanje djece nije baš tako daleko i malo vjerojatno kao napad morskog psa.
Moja prevencija je da ne odgajam djecu tako da misle da uvijek i svugdje moraju slušati odrasle. Posljedica je da su katkad ne odveć pristojni, i da katkad premalo slušaju odrasle koje bi trebali slušati :mrgreen: ali zaista mislim da se dijete mora znati postaviti u odnosu na odrasloga. Previše tih odraslih ne valja a da bih odgajala dijete tako da je riječ starije osobe zakon.

Ja sam tu negdje gdje i cvijeta, summer i vertex. Malo opreza da, strah, a pogotovo paranoja ne. Ljude kod kojih moja djecu idu moram poznavati -dobro poznam sve trenere, učitelje glazbe, vjeroučitelje, voditelje ministranata i ine i svima im vjerujem zato što ih poznam.

što znači dobro poznavati? koliko je to zapravo istina? koliko možemo uopće nekoga poznavati ili misliti da poznajemo?
slažem se da je paranoja loša i kontraproduktivna. strah paralizira. oprez je poželjan.
ali koliko možemo biti sigurni da su ljudi koji nas okružuju upravo ono za što se izdaju?
i ja poznajem trenere mog djeteta, skoro svakodnevno smo u kontaktu, s jednim samo susjedi itd...

ne radi se o tome da ja te ljude gledam pod povećalom, pratim hoće li negdje izbiti neki sumnjivi znak.
živim prilično normalno, i tako izvana i izgledam :mrgreen:.
dijete ima široku paletu ljudi s kojima je u interakciji, malih i malo većih.
dosta je samostalna, provodi vrijeme u vani u igri, itd.itd.

ja ne govorim da mene moja promišljanja koče u svakodnevnom, normalnom življenju ili da koče moje dijete.
ne prenosim joj nikakve strahove ni tjeskobe. zna da postoje zličesti ljudi, zna da ne smije vjerovati svakome,
zna što su nedopušteni dodiri i da mora otići uvijek ako se osjeća nelagodno kraj nekoga.
zna da treba mami i tati reći ako je nešto muči, ako je netko na bilo koji način uznemirava.

ova tema je namjerno postavljena na filozofski jer joj je smisao više i bila filozofiranje o fenomenu
u kojem se normalan i drag obiteljski prijatelj transformira u zvijer :-(
a nije da toga nema. nije da se to dešava samo tamo negdje iza 7 brda.
to jest stvarnost i sigurna sam da je prisutno oko nas...

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

što znači dobro poznavati? koliko je to zapravo istina? koliko možemo uopće nekoga poznavati ili misliti da poznajemo?
slažem se da je paranoja loša i kontraproduktivna. strah paralizira. oprez je poželjan.
ali koliko možemo biti sigurni da su ljudi koji nas okružuju upravo ono za što se izdaju?
...

---

ja bi ponovila ova pitanja u kontekstu toga sto veliki broj pedofila zapravo napada djecu iz blize okoline, clanove obitelji, susjede - rekla bi većina: "dobro smo ga poznavali".

Ne živim u strahu od pedofila ali nije da mi se nije desilo da sam opreznije gledala na dijete kada bi mi se ucilino da je neki odrasli "preljubazan prema njemu"...

Bila kolegica na predavanju o pedofiliji jer im je u kvartu jedan zicao klinca u dvoristu vrtica da se skine pa ga slikao i nestao.

Pedofili su ili roditelji ili u poslu gdje su okruzeni djecom.
Daju si vremena da "zavedu" kompletnu familiju. To su ovi s djecom.
Ovi sto se okruze djecom, cesto biraju djecu koju nitko ne kontrolira, npr. kad roditelji ne dolaze na treninge i sl.
No, nista od navedenog nije garancija, vec je tako najcesce.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

I ja se slažem s ovim cvijetinim da ne možeš djecu odgajati tako da je svatko koga znaju možda manijak, ali i stray je u pravu. Zlostavljanje djece nije baš tako daleko i malo vjerojatno kao napad morskog psa.
Moja prevencija je da ne odgajam djecu tako da misle da uvijek i svugdje moraju slušati odrasle. Posljedica je da su katkad ne odveć pristojni, i da katkad premalo slušaju odrasle koje bi trebali slušati :mrgreen: ali zaista mislim da se dijete mora znati postaviti u odnosu na odrasloga. Previše tih odraslih ne valja a da bih odgajala dijete tako da je riječ starije osobe zakon.

---

x

I još jedna "linija obrane".
Nikad ne dajem klince nekome gdje nema još ljudi, gdje ja ne mogu neko vrijeme ostati, gledati, pričekati, pogledati i banuti.
Sve aktivnosti gdje moje dijete ide, ili je planirano da će ići, imaju sve od toga, ili barem nešto od toga svega - ili je staklena stijenka prema hodniku, ili su drugi rodiitelji, treneri, svećenici, tko god hoćete, u prolazu, kontroli, ispomoći...
Za svako boravljenje 1 na 1 u nekoj zatvorenoj sobi moje dijete mora imati dobar razlog i moramo znati tko je to, što hoće i što će točno raditi, a sve uz mene koja sam tu negdje.
kad budu stariji sigurno neću uvijek patrolirati pod prozorom, ali ću ih odgojiti da je 1 na 1 s odraslim nešto intimno, nešto na što se ne pristaje tek tako, i u čemu se uvjek pazi na sebe, bez obzira jel to nastavnik, psiholog, pedagog, liječnik ili svećenik.

Što bi moja pokojna baka rekla - U svemu mora biti reda.

I jako ću se teško odlučiti da mi dijete negdje prespava... to mi je kratki spoj u glavi i znam da možda neću biti najfora mama, al tako je to...

Ah...potpisujem Flopicu u potpunosti jer da li i koliko zaista poznajemo nekoga?Ja iz iskustva licnog pisem :-( i samo zelim reci da bez obzira koliko mislili da nekoga poznajete dobro pazite na djecu jer oni "najgori" su bas tu u vasoj blizini jer tako to oni rade a cesto je to neko od rodbine i prijatelja....

Za mene "dobro poznavati" znači jako se potruditi upoznati te ljude, znati kako žive, promatrati ih, razgovarati s njima i pouzdati se u svoje iskustvo koje nije malo. To promatranje i upoznavanje ne znači da uvredljivo unaprijed sumnjičim svakoga tko dolazi u kontakt s mojom djecom. Nekakva bojazan od moguće pedofilije nije jedini, a nije ni prvi razlog zbog kojega želim upoznati te ljude. Postoji, naime i druga strana medalje - učiteljica mog djeteta koja već jako dugo radi, žalila mi se da prisnost s djecom kakva je ranije bila normalna danas izbjegavaju zbog mogućih optužbi. Mislim, ono, zagrliti dijete, pogladit ga po kosi i sl. To se više ne smije.

Realna opasnost sam, mislim, prevenirala i time što sam djecu već odavno upozorila na te mogućnosti i objasnila im koje situacije bi mogle biti rizične. Uvjerena sam da bi me oni upozorili na sve što bi osjetili kao neugodno i neprilično. Vidim da mnogi edukatori i sami na to paze - s grupom ministranata u koju ide moj sin uvijek su po dvojica bogoslova. Oni ne zaziru od prijateljske prisnosti s djecom i sami su veseli i mladi, igraju se s njima. Ne da sam sigurna u njih nego sam 100 % sigurna.

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

zna što su nedopušteni dodiri i da mora otići uvijek ako se osjeća nelagodno kraj nekoga.
zna da treba mami i tati reći ako je nešto muči, ako je netko na bilo koji način uznemirava

...

---

moja prevencija je uglavnom svedena na ovo, pričamo o svemu, o različitim situacijama i ljudima na koje djeca mogu naići, čisto da im to stoji negdje u primozgu ako zatreba. I da obavezno sve, SVE,nama ispričaju.Osobito tajne, one loše, ako ih bude.

Ipak, većinu vremena ne posvećujem ni razmišljanju o drugim ljudima niti analiziranju istih. Uglavnom je i moje ponašanje, pa tako i djece, otvoreno i neopterećeno strahovima, brijem da je to odbijajući faktor za nešto loše:mrgreen:, tj. čak ni ne brijem ništa, jednostavno ne upadnem u pedofilsku paranoju u koju nas svako malo mediji uvuku.
Djeca idu spavati kod drugih, oni dolaze k nama, pričam s njima, dobijem opširno izvješće, nikad ništa sumnjivo nije bilo...

čini mi se da bi se neki alarm upalio da je bilo potrebno...

Pa ljudi općenito imaju slabe šanse prepoznati nešto što netko aktivno skriva i ulaže svu svoju energiju u to.
javni registar procesuiranih počinitelja takvih kaznenih djela, efikasno sudstvo i visoke kazne, brz i stručan rad CZSS, omjer djece, odgajtelja, trenera, učitelja itd i stručnih službi u institucijama, roditeljska vijeća, poticanje uključenosti roditelja u život djece u vrtiću, školi, slobodnim aktivnostima eto to ja smatram početkom uz naravno sve one vrijednosti i samopouzadnje koje dijete dobiva u obitelji kako bi se mogao obratiti za pomoć na vrijeme, pobjeći na vrijeme itd.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

ja bi ponovila ova pitanja u kontekstu toga sto veliki broj pedofila zapravo napada djecu iz blize okoline, clanove obitelji, susjede - rekla bi većina: "dobro smo ga poznavali".

---

Citiraj:

---

MarijaP prvotno napisa

Bila kolegica na predavanju o pedofiliji jer im je u kvartu jedan zicao klinca u dvoristu vrtica da se skine pa ga slikao i nestao.

Pedofili su ili roditelji ili u poslu gdje su okruzeni djecom.
Daju si vremena da "zavedu" kompletnu familiju. To su ovi s djecom.
Ovi sto se okruze djecom, cesto biraju djecu koju nitko ne kontrolira, npr. kad roditelji ne dolaze na treninge i sl.
No, nista od navedenog nije garancija, vec je tako najcesce.

---

Citiram ova dva posta, jer mislim da ih je potrebno još jednom pročitati.

Zaista, statistike kažu da većina djece koja doživi neki oblik seksualnog uznemiravanja, to doživi od ljudi iz najbližeg kruga (dakle, obitelji i prijatelja). To su oni za koje bismo dali ruku u vatru, kako se kaže.

Literatura koju sam čitala kaže da se pedofili zapravo najviše vole zbližiti s roditeljima i steći njihovu naklonost. Neki od njih prema djeci se ponašaju hladno i nezainteresirano te uopće ne odgovaraju stereotipu "stričeka s lizalicom". Kad u nekoj prigodi roditelji kažu da žele ići na koncert, taj se nezainteresirani prijatelj kao usput ponudi da im pričuva dijete i takva ponuda gotovo nikad nikome neće biti sumnjiva. Takvi su pedofili ujedno i najopasniji, jer dijete zna da je riječ o osobi koja je bliska s roditeljima i često misli da mu roditelji neće povjerovati ako se na nju požali.

Literatura također kaže da se pedofili često bave zanimanjima ili hobijima koja ih dovode u blizinu djece, tako da njihova stalna okruženost djecom ili tjelesna bliskost (kao, primjerice, u odnosu trenera s momčadi) nikome nije sumnjiva.

Eto, ako želite hraniti svoje paranoje (šalim se malo :mrgreen: ), ovo nabrojano bi vam bilo plodno tlo.

Osobno, nisam opterećena pedofilima, ali nije mi baš ni svejedno. Kad razmišljam o tome da bi Fiona uskoro mogla poželjeti spavati kod svojih prijateljica, tisuću i jedan potencijalni problem mi se rodi u glavi ( :mrgreen: ).

cure sve odreda ste rekle većinu onoga kako i sama promišljam, adal :love2:
naime, najviše me zapanjuje spomenuta činjenica da je upravo netko blizak obitelji najčešće taj koji naudi djetetu
grozna mi je i sam pomisao na tako nešto, ali može meni biti grozno koliko mi drago kad je to stvarnost.

recimo, ne da ne mogu zamisliti da bi itko, itko iz našeg okruženja promatrao moje dijete ili bilo koje drugo dijete
na takav način i imao tako poremećene misli i nagone. ali se zaista tu i tamo, većinom nakon što određena afera izbije na vidjelo
upitam jesu li i ti roditelji razmišljali kao ja, mi, jesu li uočili ikakav i najmanji znak koji bi im mogao zazvoniti na uzbunu?

je li moguće da se netko stvarno toliko može pretvarati i tako dobro pretvarati pa da svoju sklonost uspješno skriva godinama
ma ne znam, valjda sam toliko zgađena i zgrožena što takvo što uopće postoji da ne mogu sebi doći.

i nije mi to baš nikako u rangu morskih psina i plivanja, usporedba mi jednostavno ne drži vodu.
jer istina je da je cijeli život jedan rizik ako ćemo ići tom logikom ne bi onda ni imao djecu od silnih potencijalnih opasnosti
ali za mene je baš ova tematika specifična upravo iz razloga jer su pedofili ljudi koji okružuju našu djecu i kojima možda vjerujemo

i što mi je najgore u cijeloj priči ispada da vrlo teško možemo nekom zaista vjerovati...

i ja sam bila na jednom predavanju :mrgreen:

ono što sam zapamtila - pedofilija je rijedak poremećaj.

uzbuđuju ih djeca, uglavnom curice (puno je češća heteroseksualna, nego homoseksualna, a kod žena je taj poremećaj jako rijedak), predpubertet. kad počnu dobijati ženska obilježja onda više ne. u 90% slučajeva, kako kaže sanja, to su poznate osobe. a čini mi se, čak trećina njih otpada na porodicu. ono što može, ajmo reć, tješiti (tako su nam rekli) da u velikoj većini slučajeva sve ostaje samo na mašti, promatranju, internetu, ovakvim slučajevima kakav je opisala marijap. isto gnjusno, al opet.

dakle, ako ćemo se bojati, ako nećemo vjerovati, po statistikama bi se najviše trebali bojati i ne vjerovati vlastitom mužu. npr.

a kad smo već na filozofskom, meni je žalosno da se s oprezom gleda na ljubaznog susjeda. na učitelja koji zagrli dijete. na kraju krajeva, na svećenika koji se igra s djecom.
no, da ne pišem na dvije teme, mislim da krivnju za sve to, za pedofilijsku histeriju koju mediji zdušno podržavaju (evo, samim time što su u naslov stavili svećenik - pedofil, kakav pedofil koji se seksa sa 17-godišnjim curama i plaća im za to - to je najobični kriminalac i pohotnik, a ifi ga još kao bolesnog i žali :roll:), a naišla je na plodno tlo, ima u velikoj mjeri crkva. radi sustavnog zataškavanja zločina i iskorištavanja svoje moćne institucije u to ime. što je strašno. i protiv čega se sve više diže glas i iz visokopozicioniranih redova te iste crkve (irski nadbiskup, npr).

pa vi svi hodočastite po nekim predavanjima
zato ste tako kul :-P
da, istina kad bi išao po tom principu ne bi valjda vjerovao ni mužu vlastitom
al sad to povlači i razvlači temu preširoko pa neću dublje

valjda jedino preostaje educirati dijete, učiti ga između ostalog da ne mora uv ijek slušati starije -
vertex bogme se slažem itekako, mene užasno smetra špranca po kojoj su stariji po prirodi stvari
u pravu i nedodoirljivi. i pouzdati se u svoje iskustvo, intuiciju ili što god hoćeš
ala je lep ovaj svet!

Meni je, osim da po defaultu ne sluša svaku stariju osobu, također važno da mi se dijete povjeri - da ga ne bude strah ili sram moje reakcije.

Tesko je uopste pricati o tome i predpostavljati,i moji su roditelji mislili isto tako i sve najbolje htjeli za svoje dijete,ali me nisu uspjeli sacuvati nazalost,takve osobe odlicno znaju kako ubijediti dijete da ne prica o tome ili to radi na takav nacin da dijete nije ni svjesno da je to nesto lose i opasno,i naravno nema potrebu ispricati nekome o tome jer je to kako sam i prije rekla uvijek neko koga poznaju i djetetovi roditelji tako da je djete jos vise zbunjeno i ne prica o tome,ali ono sto je bitno UVIJEK promjeni ponasanje,pa postaje zbunjeno,preplaseno i ono samo pocne raditi bolesne radnje na igrackama,na drugoj djeci...ne kazem da sad svi moramo bitri u stalnom strahu i djete drzati pod staklenim zvonom ali itekako treba obratiti paznju i ne ostavljati dijete dugo nasamo sa nekim...i jos da kazem da ne bi moji roditelji ispali losi roditelji taj period sam bila odvojena od njih...

adal :(

nije da se panično bojim, ali djecu učimo da ima i zločestih ljudi i da ne smiju ulazit u tuđe aute, da ne smiju uzimat bombone od nepoznatih...da...nastavite niz.
nadam se da ćemo ih tim pričanjem i objašnjavanjem dovoljno ohrabriti da jednog dana, ako bude potrebe, slobodno s nama pričaju o svemu.

Ja mislim, a ovo je sad čisto teoretsko razmišljanje, nemam iskustva niti sam bila na predavanju :mrgreen:, ali dakle mislim da kad postoji neka neugodna situacija s nekim odraslim, da znakovi postoje, ali ih roditelji možda zanemaruju, ili negiraju, ili ne gledaju dobro dijete? Što mislite o tome? Nekako mi je nevjerojatno da nema znakova, bilo kod djeteta, bilo kod te osobe.
Govorim o nečem sličnom ovakvoj situaciji: čekam jednom lift u nekoj zgradi, i dolaze tri momka. Ja nisam od paranoja ni strahova, ali me eto taj put obuzme jako, jako neugodan osjećaj. I stojim tu i mislim se kako bi bilo glupo da sad jednostavno odem pa da uvrijedim jadne momke, ni krive ni dužne. Onda si kažem: a koliko bi bilo glupo da nastradaš, i to nakon što si osjetila da nešto ne štima? I odem skalama, jer momci će preživjeti uvredu nepoznate lude u svakom slučaju.
Ovo je bila samo nekakva intuicija, ili što li, ali vjerujem da ima situacija kad postoje stvarni znakovi, a mi ih odbijamo vidjeti, jer to povlači velike neugodnosti, a nismo sigurni da smo u pravu.

"Ova poruka je za svaku ženu. Ako naiđete na neko dijete kako plače na ulici i pokaže vam adresu i kaže da ga odvedete na tu adresu, odvedite to dijete u prvu policijsku stanicu i molim vas nemojte ga voditi na tu adresu. TO JE NOV NAČIN BANDI DA KRADU, SILUJU I OTIMAJU ŽENE.

Ovo sam dobila u fwd-u ne znam da li je istinito, ali je s jedne strane dobar pdosjetnik da ljudi koji se bave trgovinom ljudima nisu uvijek osobno pedofili nego kriminalci.
Cvijet spomenula si da je pedofilija rel.rijetka, ali su oni zapravo ogromno rastuće tržište koje proždire goleme količine stravičnih materijala zlostavljanja djece, sve to što je na webu na slikama je proživjelo neko dijete,dakle kolikogod bila rijetka dijagnoza, očito kriminalne mreže odlično odgovajaju na njihovu nezasitnu potrebu. I to nije bezazleno. To što oni najveći dio djece kradu na poprištima ratova i elementarnih katastrofa nije neka utjeha iako je broj otmica vrlo mali u redovnim okolnostima ipak mnogo je načina da oni dođu do takvih groznih materijala i bez otmica i sl.

Mislim da mi teško možemo prepoznati nekog pervertita koji se dobro krije, no kad počinje pokazivati bilo kakve znakove, to bismo trebali moći prepoznati i mi i djeca, a djecu obavezno podučiti da kažu nekome u koga imaju povjerenja.

I kod nas je počela kampanja Vijeća Europe radi zaštite djece od pedofilije, evo nešto o njoj:
http://www.natpis.hr/zapocela-kampan...ad-djecom-2907,

trajat će iduće 4 godine i većina će nas imati priliku u vrtićima i školama čuti nešto o tome, bit će predavanja.

Ima i jako dobar, kratak i informativan letak o tome što roditelji trebaju poučiti djecu, jednostavno je, a mnogoj djeci i toliko bi pomoglo.
Probat ću ga potražiti pa ću staviti link.
No, za ove najčešće tragedije, kad su djeca žrtve u vlastitoj obitelji, tu jedino možemo željeti da dijete ima bilo koga izvan obitelji komu se može povjeriti, da se spasi, no često možemo samo reći -Bože, pomozi toj djeci:cry:

Evo nekoliko osnovnih pravila za roditelje:
http://www.mobms.hr/razno/kampanja-v...smjernice.aspx

Nena vrlo koristan link, :klap:
i sama razmišljam kako je vrlo izgledno da roditelji primjete neke znakove ali ih možda u nevjerici ne žele osvjestiti
a za djecu sam sigurna da promijene ponašanje, tako da nekako mislim da se može prepoznati ako se nešto događa
naravno, sve ovisi koliko je roditelj povezan s djetetom, zaista povezan, koliko ga promatra, koliko ga poznaje

ovo je sve teorija i bogme se nadam da će tako i ostati

apropos ove situacije koju je vertex opisala s liftom, mogu reći da razumijem i smatram da uvijek treba poslušati glas iznutra
makar se u tom trenutku činilo bedasto i neutemeljeno i bio ti neugodnjak ne znam kakav
sigurna sam da na nekoj podsvjesnoj razini možemo prepoznati neke uznemirujuće znakove i nanjušiti opasnost
ja sam se ne jednom osvjedočila da kad mi studen prođe kičmom dam petama vjetra bez beda

ne znam kakva je situacija u vašim školama ali meni se čini da se jako malo radi po pitanju edukacije klinaca o sexualnom nasilju
nadam se da će u našoj školi zaživjeti pokoja radionica na tu temu
baš ću i sama predložiti takvo nešto

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

"Ova poruka je za svaku ženu. Ako naiđete na neko dijete kako plače na ulici i pokaže vam adresu i kaže da ga odvedete na tu adresu, odvedite to dijete u prvu policijsku stanicu i molim vas nemojte ga voditi na tu adresu. TO JE NOV NAČIN BANDI DA KRADU, SILUJU I OTIMAJU ŽENE.

Ovo sam dobila u fwd-u ne znam da li je istinito, ali je s jedne strane dobar pdosjetnik da ljudi koji se bave trgovinom ljudima nisu uvijek osobno pedofili nego kriminalci. .

---

nije istina. To je hoax.