iskreno ću ti napisati, od svih strahova i paranoja koje imam, a imam ihova me zaobišla.
nikad nisam niti pomislila da je netko pedofil.
i, strašna mi je pomisao da netko može, evo npr krvavicinog tatu, gledati s takvim mislima, kad se igra u plićaku s djecom.
ili da ne dozvoljava spavanje kod mene doma iz bojazni da je mm pedofil.
ili da me strah bebu skinuti golu na plaži jer neko vreba s fotoaparatom.
oću reć, kužim ja tebe flopice, al ako tako gledaš, svatko može bit manijak. i nikako ne možemo biti sigurni. i valjda, ne znam, ne možeš to tek tako prepoznati.
a to nije ono kako želim živjeti svoj život, nit želim učiti svoju djecu da je svatko potencijalni manijak.
nekakve mjere opreza svakako - ne smiješ nikad ući u niti jedan auto, ako ne poznaš vozača i sl. iako možeš i na to gledati drugačije, i to je upitno, koliko puta je ušao u auto na putu iz škole, kad je stala nečija mama, il tata. a zločine najčešće čine poznate osobe, a ne nepoznate.
enivej, to mi je u rangu straha od morskog psa. ono, nećeš plivati 300 m od obale, ali nećeš se nit kad se udaljiš malo iz plićaka bojati da ćete napasti bijela psina. iako je i to moguće. a znam puno ljudi koji imaju veći strah od morskog psa, nego npr od glisera.
 |
|||
Odgovori s citatom
cvijeta73 prvotno napisa
