što znači dobro poznavati? koliko je to zapravo istina? koliko možemo uopće nekoga poznavati ili misliti da poznajemo?
slažem se da je paranoja loša i kontraproduktivna. strah paralizira. oprez je poželjan.
ali koliko možemo biti sigurni da su ljudi koji nas okružuju upravo ono za što se izdaju?
i ja poznajem trenere mog djeteta, skoro svakodnevno smo u kontaktu, s jednim samo susjedi itd...
ne radi se o tome da ja te ljude gledam pod povećalom, pratim hoće li negdje izbiti neki sumnjivi znak.
živim prilično normalno, i tako izvana i izgledam.
dijete ima široku paletu ljudi s kojima je u interakciji, malih i malo većih.
dosta je samostalna, provodi vrijeme u vani u igri, itd.itd.
ja ne govorim da mene moja promišljanja koče u svakodnevnom, normalnom življenju ili da koče moje dijete.
ne prenosim joj nikakve strahove ni tjeskobe. zna da postoje zličesti ljudi, zna da ne smije vjerovati svakome,
zna što su nedopušteni dodiri i da mora otići uvijek ako se osjeća nelagodno kraj nekoga.
zna da treba mami i tati reći ako je nešto muči, ako je netko na bilo koji način uznemirava.
ova tema je namjerno postavljena na filozofski jer joj je smisao više i bila filozofiranje o fenomenu
u kojem se normalan i drag obiteljski prijatelj transformira u zvijer
a nije da toga nema. nije da se to dešava samo tamo negdje iza 7 brda.
to jest stvarnost i sigurna sam da je prisutno oko nas...




.
Odgovori s citatom
