Trudna sam 4 i pol mjeseca i trpim zlostavljanje od muža

Znači, došla sam se požaliti na ovaj forum. Već satima plačem, zbog onoga što mi je muž noćas učinio. Jednostavno ne mogu vjerovati. Znači, otkad sam trudna uglavnom trpim verbalno zlostavljanje od muža, a danas me gurnuo na rub stola i pala sam na pod. Nakon toga je nastavio razbijati po kući i otišao kod roditelja. Sad vidim da sam bila naivna kad sam mislila da će se on promijeniti. Uvijek je bio sklon nasilju, a ja sam imala strašno nisko samopouzdanje, zbog zlostavljanja koje sam doživjela u školi. Toliko mi je palo samopouzdanje, da sam bila presretna što me on želi jer je izgledao dobro.
On nikad nije radio i većinom je živio na moj račun, tj. na račun mojih roditelja. Moji su otišli u penziju, pa sam ga molila da se zaposli i da nam hzzo naknada nije dovoljna da svi od toga živimo i tad je počeo i njegov bijes.
On ne radi ništa i ne želi spremati po kući i ništa mi pomagati. Da mi nešto pomogne ga moram moliti unaprijed. Ovih par dana sam ga uspjela namoliti da napokon posisa stan, jer mi je doktor preporučio mirovanje i da mi netko pomogne s tim radnjama. Zadnji put kad je morao usisavati, me vrijeđao kao nitko i psovao je par sati.
Mislila sam da će sve krenuti na bolje sad, kad je on napokon prihvatio da mi 15ak minuta dnevno pomaže u kućanskim poslovima, ali kad sam ga stala moliti da se zaposli ( ja sam mu slala Cv-e) onda je poludio i nasrnuo na mene i fizički. Do tad je bilo samo verbalno vrijeđanje svake noći.
Zatekla sam samu sebe kako se bojim hodati po stanu i da mi je u tijelu konstantan strah i stres i bol u trbuhu od njegovih slijedećih ispada na mene.
Noćas je potrgao portafon i bacao druge stvari.

Ja sam se nakon svega ovoga odlučila jednostavno maknuti od njega, jer vidim da mu je slijedeći potez, da me prebije ( ne bi bilo prvi put), pa da ne do bog bude nešto loše s djetetom, tako da vidim da to nema smisla. Ne želi raditi, ne želi pomoći po kući, psuje me i vrijeđa.
Samo se čudim sama sebi, kako sam uspjela spasti na toliko nisku razinu samopouzdanja, da mi je sve to normalno. Valjda i da me gazi, meni bi to bilo normalno.

Inače, nikad u životu nisam imala neku sretnu vezu s nekim i da me netko volio na normalan način i 38 mi je godina. Zato sam dala njemu zadnju priliku i nadala se da postoji ipak neka minimalna šansa, da imam sretnu obitelj.

Nece se ni promjeniti ako je uvijek bio takav.
Sry da moram biti ovako direktna ali-muz ti je obican olos od covjeka!
Muskarac koji udara zensko-no go
Muskarac koji udara svoju zenu/curu - no go
Muskarac koji udara svoju zenu koja nosi njegovo djete ispod srca- &€&@-/ ..razumijemo se mislim..

Ako ti je jos imalo stalo do sebe samoj i tvoje mrvice u stomaku - napustaj to momentalno i..

prijavi ga policiji.

Kako god vam bilo nakon toga bit ce vam bolje nego sa takvim "covijekom"!!

Sretno! Sve najbolje ti zelim!

Drago mi je da si (konacno) shvatila da se trebas maknuti od njega. Ti imas sve, on nema nista sto tebi treba. Takva ti osoba ne treba u zivotu. Izdrzi bez njega i bit ce sve super!

Nemoj se samo predomisliti u svojoj odluci da odes,molim te!
Odi kod roditelja i sacuvaj sebe i svoje dijete..
Pronadi u sebi i svom djetetu zadovoljstvo i mir..
Imat ces uskoro nekoga kome ces biti najvaznija,i ljubav koja ce biti uzajamna se s nicim ne moze mjeriti..
Konacno ces zivjeti zivot kakav svatko zasluzuje,bez zlostavljanja..

Slazem se s curama..i napravi obavezno neku prijavu.. trebati ce ti kasnije u borbi za skrbnistvo. Jako mi je zao :(

Već sam ga prijavila bila prije mjesec i pol i došla je policija i htjeli su nas oboje odvesti u pritvor, pa sam odustala. Jer nam to ne bi bio prvi put i onda bi dobili kaznu od sigurno par tisuća kuna, koju bi na kraju morala platiti ja, jer bi me on kad tad prisilio na to.

bobicablue, slažem se sa svime što su ti cure rekle i zbilja mi je jako žao!

Molim te ko Boga, otiđi čim prije!

Kao što lasica1234 kaže, obavezno ga prijavi - to se tretira kao obiteljsko nasilje (naravno), skrbništvo neće dobiti a hoće li mu, kada i kako biti dozvoljeno viđanje djeteta,

to ide preko Centra za soc.skrb i suda.

Moja prijateljica je uzela dojenče i pobjegla od takvog čovjeka - 2 i pol godine suda, Centra za soc.skrb i milion vještačenja.

Da je samo još nešto dodala (zaključavanje nje i bebe u podrum), automatski bi išao u Remetinec.

Druga prijateljica je isto pobjegla ali u Sigurnu kuću - spasila i sebe i dijete.

Molim te ko Boga, put pod noge odmah!

I kad budeš na sigurno, javi nam se!

Puuuuuuuno podrške, Ljubavi i veliki zagrlja tebi i bebici :heart::heart::heart::ghug:

Ja sam mu rekla da želim sporazumni razvod, ali u svakom slučaju dok on nije kod mene, nemam nikakvih problema s njim. Nije da dolazi lupati na vrata ili nešto. Veći je zapravo problem moja glava i moja pitanja koja mi konstantno naviru. Kako sam se ja uspjela pretvoriti od perspektivne mlade osobe u osobu kojoj je samopouzdanje prestrašno opalo.
Jer na žalost, moj život od 13-e godine je zatvoren krug nasilja, a ovo s njim je samo šlag na tortu. Naravno da sam prvo redovno dobivala batine od roditelja ( pa mi je to postalo sasvim normalno, da slijedi neka teška kazna kad nešto zgriješim). Tako da mi je postalo apsolutno normalno biti kažnjena u životu za bilo koji vlastiti propust ili ako napravim nešto krivo. Tu je počeo i moj strah općenito od ljudi. U školi sam napravila par sitnih grešaka i na kraju sam bila kažnjena žestokim bullyingom i svakodnevnim ponižavanjima. Greške su bile u tome, što sam se "zezala" s nekakvim razrednim zavodnikom i potom se cijela grupa okrenula protiv mene maltretirati me. U srednjoj sam se otuđila od svih i nitko me nije gnjavio, ali sam bila užasno osamljena. Na faksu je bilo ok, mada sam i tamo nekim ljudima bila "čudna". Ali tamo sam jedino imala neko društvo. U međuvremenu sam krenula s njim i našla još jednu prijateljicu, ali on je otpočetka bio nasilan. Radi toga smo puno puta prekidali i za to vrijeme sam uporno pokušavala naći nekog drugog. Dosta sam se nalazila preko interneta i slično, ali moram reći da svi s kojima sam se nalazila su ili bili bezobrazni prema meni i s nedostatkom ikakvog razumijevanja ili lažljivci ili su me otkantavali. I onda bih se na žalost njemu vraćala.
Tako da je cijeli moj život bio non stop neka razočaranja, maltretiranja, napadi i cijenila sam barem to da me on čeka i da je određeni dio vremena s njim lijepo. Ako apsolutno ništa ne tražim od njega.

Tako da zapravo i nije problem samo u njemu, da je meni bilo loše. Očito je problem u mojem cijelokupnom životu, radi čega sam mu se uporno vraćala. Sad razmišljam o tome, zato jer sam svjesna da me sve ove godine i dok nisam bila s njim, nije čekalo ništa bolje u pozadini.
Istinabog, sad me čeka dijete i ovo je sasvim druga stvar i samo radi nje, to više neću dozvoljavati. Ali dosta i samu sebe preispitujem radi čega mi je išlo toliko grozno s ljudima i u čemu je problem. Jesam li ja preosjetljiva ili su ljudi stvarno grubi prema meni? Ako su grubi, radi čega su grubi. Jesam li ja užasno naporna i grozna osoba, pa to u njima izazivam ili su općenito takvi jer su frustrirani nečim drugim, pa kad vide da sam usamljena i da hoću malo više razgovarati s njima me grubo otpile i na bezobrazan način?
Znam i ja sama, da dok većinu ljudi ignoriram i s nikim puno ne pričam da je sve super, ali kad god pokušam s nekim povesti malo duži razgovor, eto ti nekog problema i svađe. ( osim par prijateljica s kojima se nalazim, ali i s njima nekad zapadam u konflikte).
Da li je nasilje koje sam iskusila u životu, razlog za tolike lagane konflikte u koje zapadam ( a kojih se užasno bojim, pogotovo sad u trudnoći). Puno je tu pitanja. Ok, vjerojatno su sva ta pitanja za dobrog psihijatra, ali kad sam išla prije dvadeset godina kod njih bilo mi je sto puta gore, jer oni samo klimaju glavom i ispituju "što ja mislim o tome", tako da čovjek zapada u sve jače bunilo i konfuziju. bilo mi je isto kao da pričam sama sa sobom, a kad pričam s sobom, ne osjećam se nakon tih "razgovora" najbolje. Uglavnom, ne znam kako ću riješiti svoje probleme s drugim ljudima i strahom od konflikata, a ispada da što se više bojim konflikata oni su sve češći. Možda zbog te napetosti, ne znam..

Iznijela sam sad dosta intimne stvari, ali to me sve ždere i inače zbog svih tih emocija i strahova, dok sam sama, rijetko idem van. Jednostavno se bojim ljudi i njihove agresije. Zato sam se non stop vraćala svojem mužu, ali nakon ovog incidenta sam shvatila da je manja vjerojatnost da ću upasti s nekim u tako gadnu svađu, koja bi uključivala i fizičko nasilje, koliko je to često s njim.
Čini mi se da prije ljeta ( dok nisam provela skoro dva mjeseca s njim), nisam bila toliko uplašena i u paranoji kao sad. Sad, nosim to malo dijete i onda se bojim da ne uđem s nekim u svađu i ne dobijem kobni udarac od te osobe.
Jesu li moji strahovi opravdani ili si to sve umišljam? Ima jako puno agresivaca. Pogotovo dok vozim. Zato se toliko bojim.


p.s. Može li mi itko reći koliko dugo treba da mogu slobodno sama ostavljati postove, bez ovog pregleda od moderatora? Ili je to stalno tako?

Slažem se, da on nema ništa što bi meni mogao pružiti. Ali, ako se on imalo zbroji, neću djetetu oduzimati oca. Neka se ona nalazi s njim i budu skupa. I to jedino, ako on ode na nekakvu terapiju liječenja od nasilja i agresivnosti. Ali ga na tu terapiju ne mogu natjerati. Baš smo ja i on bili par, kao što vidite. ja sam bila puna strahova i slabosti, a on nasilnik. Zato smo se i našli. Osjećala sam neku umjetnu zaštitu uz njega, kao da će me zaštititi od tih mojih strahova od konflikata. Uvijek je neki razlog u pozadini, što drži dvoje skupa. Oboje smo oštećene osobe. Koje bi vjerojatno cijeli život provele skupa u krajnjim svađama, da nije sad tog malog djeteta KOJE TO NE ZASLUŽUJE. Samo radi nje, više nikad neću živjeti s njim. Znam da mu nema pomoći i da nikad neće krenuti na terapiju protiv agresivnosti ili se zaposliti. Znam da je to znanstvena fantastika. Onda nam je najbolje, da dijete viđa povremeno negdje vani, pošto je vani uvijek užasno miran i nikad ne pokazuje bijes.
A ja ću se također morati zbrojiti na svoj način i prestati biti užasno slaba i užasno hipersenzibilna osoba koja se svakog boji i koja traži zaštitu u muškarcu. Jer očito je da i ja razmišljam abnormalno, ali s te strane sam zapravo ista kao 90 posto drugih žena, koje traže u muškarcu zaštitu. Pogotovo jer je ovaj svijet poprilično maskulinističko i agresivno mjesto, a ja to po svojoj prirodi NISAM.

Vjerojatno, da su me drugi ljudi više voljeli i da sam bila imalo više omiljena u društvu, ne bi nikad ni tražila ovakav društveni talog muškaraca, da s njim nešto imam, već bih uz sebe imala nekog puno normalnijeg i kvalitetnijeg.

Ali ja i on, oboje u nekim psihičkim problemima smo se zato i uparili i NIKAD nisam bila ni blizu neke lijepe veze s normalnim muškarcem.

Da da teica.. na to sam i mislila..naravno da ce dobiti skrbnistvo, ali nadam se da nece moci ni vidati bebu.. mojoj sogorici je isto dugo trajao taj sudski postupak a frajer nije cak bio niti zainteresiran vidati djecu. Al nikad ne znas sto mu jednog dana moze puhnuti pa bolje ipak sve rijesiti s papirima na vrijeme. Saljem puno pusa :*

Na žalost odrasla sam u takvoj obitelji,od malena otac je fizički i verbalno zlostavljao našu majku i mene i moju sestru i brata. Nemoj ni pomišljati da će se promjeniti s djetetom i da će biti bolje.Koliko god da ti je teško makni se,sigurno ne želiš da tvoje dijete prvo upamti takav neki događaj,a vjeruj mi to se ureže u pamćenje za čitav život.Žao mi je što moja mama onda nije imala nikoga kod koga bi otišla,dok je tražila pomoć i u bolnici i u policiji svi su okretali glavu.Danas su ipak drugačija vremena,skupi hrabrosti i idi,a uskoro češ dobiti malo biće koje će te bezuvjetno voljeti kako god ti gledala na sebe. Žao mi je što to prolaziš i budi uporna i izbori se za sebe.Želim tebi i djetetu svu sreću.

Citiraj:

---

Hadasa prvotno napisa

Na žalost odrasla sam u takvoj obitelji,od malena otac je fizički i verbalno zlostavljao našu majku i mene i moju sestru i brata. Nemoj ni pomišljati da će se promjeniti s djetetom i da će biti bolje.Koliko god da ti je teško makni se,sigurno ne želiš da tvoje dijete prvo upamti takav neki događaj,a vjeruj mi to se ureže u pamćenje za čitav život.Žao mi je što moja mama onda nije imala nikoga kod koga bi otišla,dok je tražila pomoć i u bolnici i u policiji svi su okretali glavu.Danas su ipak drugačija vremena,skupi hrabrosti i idi,a uskoro češ dobiti malo biće koje će te bezuvjetno voljeti kako god ti gledala na sebe. Žao mi je što to prolaziš i budi uporna i izbori se za sebe.Želim tebi i djetetu svu sreću.

---

Ma dobro. Iskreno, duboko u sebi ja uopće nemam o sebi neko loše mišljenje. Imam o sebi ok mišljenje, ali imam loše mišljenje o ljudima okolo, jer su me razočarali bezbroj puta. O sebi mislim da sam osoba poštena, iskrena, pozdana, da se bilo tko može osloniti na mene, uvijek ću dati, pomoći ( i muža sam hranila godinama). Ali na žalost, većina ljudi s kojima sam bila okružena je bila sve suprotno. Lažljivci, sebičnjaci, cilj im je izgaziti, uništiti, škrtice.
Ali s druge strane, takvi imaju super socijalnu komunikaciju i vidim da super prolaze u životu i da se svugdje snađu, a ovakvi poput mene , koji bi svakom pomogli ali se ne znaju dobro snaći u društvu jer smo stalno doma i ne možemo naći nikakav normalan posao gdje bi se naučili na svakodnevnu komunikaciju, uvijek izvučemo deblji kraj i prelazimo onakvima žedni preko vode. Iz tog razloga sam razvila i taj popriličan strah od ljudi, jer ne znam što loše opet mogu očekivati od nekoga.

Ipak, sad se radi svoje bebe nastojim promjeniti i to poštujem kod sebe. Prvenstveno učim neke nove tečajeve, za koje znam da bi mi u budućnosti mogli donijeti neki ok posao i s kojim bi mogla financirati moje dijete, tako da neću morati moljakati njega za financijsku pomoć ili alimentaciju.

Zato sam si odmah porasla u očima. Znači, nije da ja imam loše mišljenje o sebi, nego mislim da se jednostavno ne znam dobro ponašati u komunikaciji i brzo se uzrujam, a to poslije loši ljudi iskoriste da naprave budalu iz mene i pogaze mi samopouzdanje i ponos.

Neki oblik mazohizma, zbog nezadovoljstva sobom i vlastitim ne(uspjesima) vjerojatno. Teško je biti samopouzdan i zadovoljan sobom kad nemaš bazične stvari kao što su normalan muž i obitelj, te normalna plaća, dostojna da platiš sve režije, hranu, telefon...

Molim, može mi netko odgovoriti koliko dugo ide ovaj proces odobravanja od strane moderatora? Da li to prestaje s određenim brojem postova? Jer osim izrazito dugog čekanja, ne mogu ni editirati postove. :-)

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

bobicablue, slažem se sa svime što su ti cure rekle i zbilja mi je jako žao!

Molim te ko Boga, otiđi čim prije!

Kao što lasica1234 kaže, obavezno ga prijavi - to se tretira kao obiteljsko nasilje (naravno), skrbništvo neće dobiti a hoće li mu, kada i kako biti dozvoljeno viđanje djeteta,

to ide preko Centra za soc.skrb i suda.

Moja prijateljica je uzela dojenče i pobjegla od takvog čovjeka - 2 i pol godine suda, Centra za soc.skrb i milion vještačenja.

Da je samo još nešto dodala (zaključavanje nje i bebe u podrum), automatski bi išao u Remetinec.

Druga prijateljica je isto pobjegla ali u Sigurnu kuću - spasila i sebe i dijete.

Molim te ko Boga, put pod noge odmah!

I kad budeš na sigurno, javi nam se!

Puuuuuuuno podrške, Ljubavi i veliki zagrlja tebi i bebici :heart::heart::heart::ghug:

---

Što se tiče postupka, već sam odgovorila, ali mi se nije primio post. Ja sam zvala policiju prije mjesec i pol i došli su i rekli da će nas oboje staviti u pritvor ako se odlučim njega tužiti ( on je rekao da sam i ja njega napadala, naravno). Prije pet godina sam provela cijelu noć u pritvoru, jer je on radio scene i mada sam u to vrijeme imala strganu nogu, jednostavno je rekao policiji da sam i ja njega napala i pritvorili su nas oboje. Tad smo dobili malu kaznu, koju sam ja morala platiti jer me primorao. Nisam htjela da završi u zatvoru.

Ovaj put bi dobili oboje kao drugi prekršaj, tko zna kakvu kaznu ( sigurno par tisuća), a ja par tisuća nemam da platim i opet bi me on primorao da ja platim njegov dio, da on ne ide u zatvor. Tako da sam radije odustala nego da idem u trudnom stanju u pritvor, što bi bilo totalno bolesno i nakon toga da plaćam kazne tipa 4000 kuna.

Na žalost, pa jednostavno iz nekog razloga ne privode njega samo već i mene svaki put. On kad dođe policija, navuče janjeću kožu i kaže da sam ja njega napadala i vrijeđala i hopla cupla - evo nas oboje u pritvoru svaki put.

Bobicablue, ti nisi dobro sama sa sobom. Imas nisko samopouzdanje, lako te se zastrasi i sluzis kao boksacka vreca okolini. Zato tako lako ulazis u konflikte i izvlacis deblji kraj. Cak i u ovim postovima trazis opravdanje za njega. Ma nece on dok smo vani, ma nece u ovoj situaciji, ma nece ako ga nista ne trazim itd...ti se bojis biti sama/ne znas biti sama/ne znas se pouzdati samu u sebe, bez obzira sto izbjegavas vanjski svijet i u tome lezi problem. Ne treba ti psihijatar, treba ti psiholog kao suport. Drugo, trebas se doista zauzeti za sebe a sada i za to dijete, kada to uspijes tada ces upoznati snagu. Ovo ti pise zena koja tvog sada odabranika smatra kamilicom prema svojem bivsem. Slaba si i okolina to nanjusi. Znam da ti ovo mozda zvuci grubo ali nije. Trebas nauciti zivjeti sama sa sobom, otpustiti i prestati traziti izgovore u proslosti. Jer to je upravo to, izgovor. Nisi malo dijete, imas 38 godina. Sto se proslosti i batinjana/bullinga tice, razumijem te onako iz osobnog iskustva i u pravu si kada kazes da si upravo radi toga usla u ovu losu vezu ali nisi radi toga ostala. Znaci ako zelis konkretan savjet sto uciniti, evo ga: niti pod nikakvim okolnostima ne dopustaj da te izmanipulira sve dok eventualno ne ode na ljecenje(ne znam jesu li ovisnosti u pitanju) i to samo u svrhu toga da vida dijete jednog dana. Ti sa njime vise nemas buducnosti, svasta se moze oprostiti ali fizicko/verbalno zlostavljanje u toj mjeri ne i to ces shvatiti kada ces imati samopouzdanja. Duzna si zastiti to dijete u sebi. Kada se osamostalis i uvidis da mozes zivjeti i biti sretna sama sa sobomi da postujes sebe onda se mozes nadati nekoj stabilnoj i sretnoj vezi. Jedno je podijeliti teret i svjesno odluciti da ces svoju sigurnosti i povjerenje prepustiti svom partneru a drugo je ovisiti i pod cijenu vlastitog zivota o jednom parazitu i osobi koja se tesko moze nazivati muskarcem.

Citiraj:

---

KrisZg prvotno napisa

Bobicablue, ti nisi dobro sama sa sobom. Imas nisko samopouzdanje, lako te se zastrasi i sluzis kao boksacka vreca okolini. Zato tako lako ulazis u konflikte i izvlacis deblji kraj. Cak i u ovim postovima trazis opravdanje za njega. Ma nece on dok smo vani, ma nece u ovoj situaciji, ma nece ako ga nista ne trazim itd...ti se bojis biti sama/ne znas biti sama/ne znas se pouzdati samu u sebe, bez obzira sto izbjegavas vanjski svijet i u tome lezi problem. Ne treba ti psihijatar, treba ti psiholog kao suport. Drugo, trebas se doista zauzeti za sebe a sada i za to dijete, kada to uspijes tada ces upoznati snagu. Ovo ti pise zena koja tvog sada odabranika smatra kamilicom prema svojem bivsem. Slaba si i okolina to nanjusi. Znam da ti ovo mozda zvuci grubo ali nije. Trebas nauciti zivjeti sama sa sobom, otpustiti i prestati traziti izgovore u proslosti. Jer to je upravo to, izgovor. Nisi malo dijete, imas 38 godina. Sto se proslosti i batinjana/bullinga tice, razumijem te onako iz osobnog iskustva i u pravu si kada kazes da si upravo radi toga usla u ovu losu vezu ali nisi radi toga ostala. Znaci ako zelis konkretan savjet sto uciniti, evo ga: niti pod nikakvim okolnostima ne dopustaj da te izmanipulira sve dok eventualno ne ode na ljecenje(ne znam jesu li ovisnosti u pitanju) i to samo u svrhu toga da vida dijete jednog dana. Ti sa njime vise nemas buducnosti, svasta se moze oprostiti ali fizicko/verbalno zlostavljanje u toj mjeri ne i to ces shvatiti kada ces imati samopouzdanja. Duzna si zastiti to dijete u sebi. Kada se osamostalis i uvidis da mozes zivjeti i biti sretna sama sa sobomi da postujes sebe onda se mozes nadati nekoj stabilnoj i sretnoj vezi. Jedno je podijeliti teret i svjesno odluciti da ces svoju sigurnosti i povjerenje prepustiti svom partneru a drugo je ovisiti i pod cijenu vlastitog zivota o jednom parazitu i osobi koja se tesko moze nazivati muskarcem.

---

Prekrasan i dubokouman post. Puno ti hvala na tvojem razmišljanju. Sve si apsolutno pogodila "u sridu". Nije mi nitko rekao da bi mogao problem mojim konfliktima biti što drugi nanjuše da sam kukavica i da me lako uplašiti, ali to bi zbilja mogao biti moj problem. Većina vidi da sam jako emotivna i niskog samopouzdanja i možebitno su onda bezobrazni ili grubi prema meni. Da vide moju reakciju. A kako sam s tim nasilnikom sad provela čak mjesec i pol skupa na ljetovanju i nisam se imala gdje maknuti od njega, imam osjećaj da mi je onaj strah koji imam u sebi još puno veći nego prije. Pogotovo, otkad sam vidjela da stvarno u Zagrebu hrpa ljudi nema nikakvog obzira prema mojoj trudnoći.

Ali puno ti hvala na savjetu, da MORAM zaštititi to dijete i samu sebe, a ne biti tako jadna, plašljiva i slaba i non stop meta. Moram nekako ojačati od svega, samo ne znam kako.
Hvala i drugima na njihovim komentarima i dobrim željama. Moram se nekako podiči.
To je zapravo najveći problem kad te netko zlostavlja. Kad on ode, jednostavno ne znaš kako bi dalje sama. Navikla si na non stop probleme s njim i kazne i konflikte. I onda se trebaš priviknuti na drukčiji život, a u ovom životu ni drugi nisu baš kamilica okolo..
Valjda trebam ojačati nekako, ne samo s njim, nego i sa drugima... Naučiti se postaviti. To je nešto što nikad nisam znala. Još od malena, roditelji bi me kažnjavali ili optuživali jako, ako bi bila prema nekom gruba. Tako da sam navikla da je normalno da je netko prema meni grub i da me napadne,a ja sama imam velik strah od "uzvraćanja" na tuđu grubost.

Sad otkad nosim dijete u trbuhu, pogotovo sam užasno ranjiva.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

Slažem se, da on nema ništa što bi meni mogao pružiti. Ali, ako se on imalo zbroji, neću djetetu oduzimati oca. Neka se ona nalazi s njim i budu skupa. I to jedino, ako on ode na nekakvu terapiju liječenja od nasilja i agresivnosti. Ali ga na tu terapiju ne mogu natjerati. Baš smo ja i on bili par, kao što vidite. ja sam bila puna strahova i slabosti, a on nasilnik. Zato smo se i našli. Osjećala sam neku umjetnu zaštitu uz njega, kao da će me zaštititi od tih mojih strahova od konflikata. Uvijek je neki razlog u pozadini, što drži dvoje skupa. Oboje smo oštećene osobe. Koje bi vjerojatno cijeli život provele skupa u krajnjim svađama, da nije sad tog malog djeteta KOJE TO NE ZASLUŽUJE. Samo radi nje, više nikad neću živjeti s njim. Znam da mu nema pomoći i da nikad neće krenuti na terapiju protiv agresivnosti ili se zaposliti. Znam da je to znanstvena fantastika. Onda nam je najbolje, da dijete viđa povremeno negdje vani, pošto je vani uvijek užasno miran i nikad ne pokazuje bijes.
A ja ću se također morati zbrojiti na svoj način i prestati biti užasno slaba i užasno hipersenzibilna osoba koja se svakog boji i koja traži zaštitu u muškarcu. Jer očito je da i ja razmišljam abnormalno, ali s te strane sam zapravo ista kao 90 posto drugih žena, koje traže u muškarcu zaštitu. Pogotovo jer je ovaj svijet poprilično maskulinističko i agresivno mjesto, a ja to po svojoj prirodi NISAM.

Vjerojatno, da su me drugi ljudi više voljeli i da sam bila imalo više omiljena u društvu, ne bi nikad ni tražila ovakav društveni talog muškaraca, da s njim nešto imam, već bih uz sebe imala nekog puno normalnijeg i kvalitetnijeg.

Ali ja i on, oboje u nekim psihičkim problemima smo se zato i uparili i NIKAD nisam bila ni blizu neke lijepe veze s normalnim muškarcem.

---

Probaj pročitati knjigu Susan Forward OTROVNI RODITELJI - ovu: http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100045825 (ne moraš kupovati, ima toga po knjižnicama, a možda bi se moglo naći i na netu).

To je korisna knjiga za osobe koje su u djetinjstvu bile zlostavljane na razne načine, a žele se riješiti tog obrasca u svom odraslom životu, popraviti samopouzdanje i izgraditi život kakav zaslužuju zajedno sa svojom djecom.

Riješi se jada. Sretno!

Hvala na savjetu. Budem si nabavila tu knjigu u svakom slučaju. Mogu pogledati o čemu piše u njoj. Sad me opet počelo mučiti to, da ću vjerojatno biti jedina solo na trudničkom tečaju. E, takve neke sitnice i gluposti uvijek navedu ženu, da se vrati budali. Ta neka neugoda, kad te svi "normalni, sretni" parovi gledaju kao neko čudo, koje jedino nema nikoga.
Ja sam općenito svoj život dosta krivo vodila, pa sam se krajnje predavala tom svojem "mužu" i jednoj prijateljici, a sa ostalima skoro ništa. Pa sad kad njega više nema, nemam skoro nikoga, jer ta frendica i nije baš neka prava frendica, već je frendica koja se javlja samo za vikend. Zato se i jesam toliko uhvatila njega. Zbog nedostatka drugih kvalitetnih ljudi u mojem životu. Gledam sad te udruge samohranih roditelja, pa da možda tamo nekoga upoznam, ali niti znam gdje se okupljaju, ni ništa, a još sam uvijek trudna i nisam samohran roditelj.
Uglavnom, na žalost, u cijelom životu nisam upoznala više kvalitetnih ljudi s kojima bi mogla provoditi neko vrijeme. A kad god sam se posvađala s njim, visila sam danonoćno na internet portalima da nekoga upoznam i uvijek su to bili neki površni muškarci ili oženjeni ili zauzeti ili lažljivci. Apsolutno nitko normalan. A što se tiče novih frendica, to zbilja ne znam kako bi i gdje upoznala. Nemam nikakvu ideju. Iako, vjerujem da ima super ljudi, koji su kvalitetni i koji bi mi sigurno bili bolji od ovih "prijatelja", koje momentalno imam, a koji su velikim dijelom zaslužni za moju situaciju.
Evo, ova frendica koju poznajem 15 godina, nagovarala sam ju milijun puta da pokušamo nekog upoznati i da si nađem nekog novog, ali apsolutno nikad nije htjela izaći i normalno se upoznavati. Nego se prije par godina tek sjetila upoznavati nove muškarce i sad ima neke čudne veze, koje brzo završe i nigdje ne vode. Užasno nekako površno doživljava ljude i po njoj, kad dejtaš s nekim onda to prirodno kao mora doći do braka. Sve nonšalantno uzima, pa tako i mene. Ja joj se požalim,a ona ubaci neku kratku poručicu reda radi i nakon toga ne pita danima kako sam i slično. Užasno površna osoba. Izlika joj je da "puno radi" i ne stigne. I onda sam se i nje držala kao "najbolje frendice" godinama uz ovog. A kako mi ona nije skoro ništa pružala, zato sam se i uhvatila njega. Tako da je očito razlog radi čega se netko drži nasilnog braka ili partnera, totalan manjak kvalitetnih ljudi u životu.
Da sam imala jednu pametnu i dublju osobu u životu, kakva mi se npr čini ova KrisZg, vjerujem da bi mi život išao totalno drugim smjerom. Ali, eto drago mi je da barem postoje ljudi koji nisu tako plitki i isprazni kakva je moja okolina!

Sad kad malo razmislim, možda sam stvarno jedna od onih osoba koje stalno traže neke izlike za ljude oko sebe. Najveća mi je izlika da nisam našla nikog boljeg i da nemam neku kvalitetnu obitelj i prijatelje. Pa se onda samo uzrujavam oko toga i vraćam se ovom mamlazu. Izgleda da mi je slijedeći stupanj, kako naučiti biti sama sa sobom i ne tražiti ništa od ljudi oko sebe. Normalno, da bi ja bila u tisuću puta boljoj poziciji da sam imala neke kvalitetne prijatelje i društvo, ali jednostavna je činjenica da to nisam našla. Nikad nisam bila It djevojka, privlačna društvu, prijateljima, ljudima i to je jednostavna činjenica. Na žalost, nekad prije sam bila zgodnička, pa mi je to dalo krivo mišljenje da bi ja trebala biti popularna i slično, ali je i činjenica da iz nekih razloga to nisam bila. Ali se očito nisam htjela pomiriti sa samom sobom i voditi život takav kakav već imam. Otud svi ti kompleksi, koji su me i bacili na samo dno kad su u pitanju drugi ljudi.
I kad pogledam, stvarno teško da ću u sredini gdje nikad nisam upoznala kvalitetne ljude, sad odjednom to naći. Zato mi je najbolje sad živjeti dan po dan, a kroz neko vrijeme se nalaziti sa mužem na kavi zato jer je po vani stvarno miran i ok. Nikad nije bio nasilan. Takav je samo po doma, kad mu počnem govoriti za posao. Jer mi je malo teško živjeti apsolutno sama.
Roditelji su mi apsolutno indiferentni, kao i prijateljica(e). Tako da sam sama kao pas.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

Zato mi je najbolje sad živjeti dan po dan, a kroz neko vrijeme se nalaziti sa mužem na kavi zato jer je po vani stvarno miran i ok. Nikad nije bio nasilan. Takav je samo po doma, kad mu počnem govoriti za posao. Jer mi je malo teško živjeti apsolutno sama.
Roditelji su mi apsolutno indiferentni, kao i prijateljica(e). Tako da sam sama kao pas.

---

Nikad nije bio nasilan ali si vec bila prebijena od njega?!...NEMA VEZE KOJI RAZLOG je sto je te udarao jer NEPOSTOJI NIJEDAN RAZLOG DA SE UDARA ZENA!!!!!

Neces ga ostaviti jer eto da dijetu ne oduzmes oca..kakvog oca? Nasilnog...ti si dobila "po guzi" kao odrasla osoba jer nesto nije pasalo..maltretira te trudnu..sta mislis kakav ce biti otac?!.. Past ce tu batina i te kakve....on ocito nema granica.

A ti trazis izlike da ostanes..ako neces nesto na bolje poraditi radi sebe...onda radi svoga dijeta barem.

Bolje biti sam kao pas nego imati nekoga pored sebe koji te tretira kao najzadnje g.

Tvoj covjek da tebe voli..brinuo bih se za tebe..NEBIH te tukao..potukao bih se sa nekim koji dira njegovu trudnu zenu ..a nebih je udarao sam....to je jednostavno grozno...


Jos malo pa neces biti sama kao pas..rodit ces sebi osobu koja ce te ne izmjerno voliti,koja ce te trebati i kojoj ces biti sve na svijetu! Pobrini se malo da to dijete ne dozivi traume kao ti...rodit ces sebi svog najboljeg prijatelja.

Ma, velim ja. Znači, zajednički život mene i njega nije moguć nikako i to više nećemo. Ali stvarno ne vidim razloga, da ako je po vani normalan da ne viđa dijete. Bolje da ona doživi i tatinu ljubav. Jer znam da on nju voli, pošto mi je stalno ljubio trbuh i pričao s bebom. Jedino on mene ne voli. Do mene mu nije stalo, ali nju voli. Kad me gurnuo, poslije je pričao u stilu "ma nisam te jako, nije bebi sigurno ništa, nisi se valjda lupila". Znači, mene čovjek možda i mrzi, ali tu bebu voli.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

Ma, velim ja. Znači, zajednički život mene i njega nije moguć nikako i to više nećemo. Ali stvarno ne vidim razloga, da ako je po vani normalan da ne viđa dijete. Bolje da ona doživi i tatinu ljubav. Jer znam da on nju voli, pošto mi je stalno ljubio trbuh i pričao s bebom. Jedino on mene ne voli. Do mene mu nije stalo, ali nju voli. Kad me gurnuo, poslije je pričao u stilu "ma nisam te jako, nije bebi sigurno ništa, nisi se valjda lupila". Znači, mene čovjek možda i mrzi, ali tu bebu voli.

---

A što ako tvoje dijete danas-sutra doživi ne samo tatinu ljubav nego i tatine batine? Ljubav nasilnika traje samo dok je po njihovom. Čim nije - zna se kako ide dalje, šakom.

Ne bih htjela biti zli prorok, ali tvom mužu i tebi treba dogovor i terapija (bez obzira da li ostanete zajedno ili ne) pa tek onda možete razgovarati o eventualnom viđanju djeteta i slično.

Znam da to nije lako, nisi ništa napisala imaš li od čega živjeti, imaš li posao i krov nad glavom i tako - to su važne stvari jer kruh nam ne raste na drveću. Nisam nikad bila u takvoj životnoj situaciji, pa mi je teško drugima soliti pamet, ali doooobro pazi jer tvoje odluke sada se odnose i na dobrobit djeteta.

Oboje smo neurotične osobe. Zato smo vjerojatno i našli jedno drugo.. A što se tiče prebijanja, to je bilo jednom prije deset godina, da me malo jače ozlijedio ( masnice ) i jednom prije pet me nezgodno povukao i pala sam i uništila nogu. Bio je nasilan u ta dva navrata. Nakon toga i nije bio, osim što se non stop naguravamo i to kad god spomenem da se negdje zaposli ili da nešto radi po doma. Znači to je glavni indikator, da nasrne na mene. Njemu bi trebala psihološka pomoć, da shvati da odrasli čovjek ne može živjeti od zraka i da mora raditi negdje i nešto. Jednostavno je ultra uber razmažen. Tako da je sve relativno podnošljivo dok mu ne spomeneš da nešto radi.

Slažem se, da je to velik problem kojem očito nema pomoći momentalno. Ali, znam da je čisto dobar kao prijatelj i na kavi i da tad ne stvara nikakve probleme i da je miran DOK GA NIŠTA NE TRAŽIŠ. Pa onda normalno barem možemo civilizirano se ponašati i družiti nekad. Ne želim se s njim povlačiti po sudovima i svađati, jer me to uništava i izaziva mi odurne emocije.

On jadan treba neku pomoć i liječenje svojih živaca. Nije zla osoba, zato jer sam kako kažem u životu upoznala masu muškaraca i puno njih je zlo i točno mogu procjeniti da li je netko zao. Ovaj moj nije zao već je pogubljen, iskompleksiran i bolesno živčan, te lijen.

I da - što se tiče kućnih poslova, ja se ne bih opterećivala ako moj partner ne bi baš ništa radio, ukoliko bi bio voljan platiti osobu koja bi to odradila umjesto njega. Uopće nije važno da usisava. Važno je da osigura da bude usisano.

Ja sam imala problematičnu drugu trudnoću i starije dijete čija se dob mjerila mjesecima. MM je radio i nije imao kada uhvatiti se usisavača i kuhače. Platio je ženu koja je pomagala i to je bilo to. Kraj priče.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

A što ako tvoje dijete danas-sutra doživi ne samo tatinu ljubav nego i tatine batine? Ljubav nasilnika traje samo dok je po njihovom. Čim nije - zna se kako ide dalje, šakom.

Ne bih htjela biti zli prorok, ali tvom mužu i tebi treba dogovor i terapija (bez obzira da li ostanete zajedno ili ne) pa tek onda možete razgovarati o eventualnom viđanju djeteta i slično.

Znam da to nije lako, nisi ništa napisala imaš li od čega živjeti, imaš li posao i krov nad glavom i tako - to su važne stvari jer kruh nam ne raste na drveću. Nisam nikad bila u takvoj životnoj situaciji, pa mi je teško drugima soliti pamet, ali doooobro pazi jer tvoje odluke sada se odnose i na dobrobit djeteta.

---

Misliš da ako bi ju povremeno vidio negdje po vani, da je u stanju ići ju tuči? Ne mislim da je toliko lud. Pogotovo djevojčicu od tri godine. Puno puta smo razgovarali i ja sam mu govorila prije da je meni čak normalno kad te roditelj lupne po guzi, a on se protivio.
U međuvremenu sam i ja shvatila da to nije normalno.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

I da - što se tiče kućnih poslova, ja se ne bih opterećivala ako moj partner ne bi baš ništa radio, ukoliko bi bio voljan platiti osobu koja bi to odradila umjesto njega. Uopće nije važno da usisava. Važno je da osigura da bude usisano.

Ja sam imala problematičnu drugu trudnoću i starije dijete čija se dob mjerila mjesecima. MM je radio i nije imao kada uhvatiti se usisavača i kuhače. Platio je ženu koja je pomagala i to je bilo to. Kraj priče.

---

Tvoj je muž blago. Ja to u životu nisam upoznala, tako da ti je to meni znanstvena fantastika. To kao da nekom beskućniku opisuješ, kako je živjeti u dvorcu. ;) Nemam pojma za takve. Znam da postoje ti razumni, kvalitetni i dobri, ali ih ne poznam.

I inače, stvari koje su drugima samorazumljive meni nisu. Vjerojatno sam zato tako puna strahova, paranoja, nervoze, stresa. Jer samo čekam što će mi se novo loše desiti. Općenito mi se nikad u životu nije nešto dobro desilo.
Stvarno je dno dna, to da ide dizati ruku na mene u trudnoći i ovo mi raditi i zato sam se maknula, ali ZNAM da je i njemu život sa mnom u banani jer sam stvarno teška osoba. I jako živčana.

Nisam ja sad neka fina, ugodna, umiljata ženica, a on gadan nego sam i sama jedan uragan. Toliko mi se toga lošeg desilo, da često i na prvu skačem s dosta nervoze..

A što se tiče posla, to bolje da i ne pričam. Imam dvije diplome, a radila sam samo fizičke poslove za minimalac.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

I inače, stvari koje su drugima samorazumljive meni nisu. Vjerojatno sam zato tako puna strahova, paranoja, nervoze, stresa. Jer samo čekam što će mi se novo loše desiti. Općenito mi se nikad u životu nije nešto dobro desilo.
Stvarno je dno dna, to da ide dizati ruku na mene u trudnoći i ovo mi raditi i zato sam se maknula, ali ZNAM da je i njemu život sa mnom u banani jer sam stvarno teška osoba. I jako živčana.

Nisam ja sad neka fina, ugodna, umiljata ženica, a on gadan nego sam i sama jedan uragan. Toliko mi se toga lošeg desilo, da često i na prvu skačem s dosta nervoze..

A što se tiče posla, to bolje da i ne pričam. Imam dvije diplome, a radila sam samo fizičke poslove za minimalac.

---

Pročitaj onu knjigu koju sam ti gore preporučila. Evo, ovdje sam je našla na netu, otključanu: https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...uuHESfNix2_dtw

Moraš prvo pomoći sama sebi, bilo bi dobro da tvoj partner isto proba pomoći sam sebi, pa onda dalje imate osnova da budete dobri roditelji. To dugujete svom djetetu, a popravit će i vaše živote.

Budem ju posudila. Slažem se da bi bilo idealno da idemo na terapiju, ali bojim se da ga to neću moći nagovoriti. Ok, možda ako ću ja ići, da ide i on.
Ali kako od HZZOa primam samo svoj minimalac ( to mi je bila plaća), nemam novaca za privatne terapeute. A i bojim se , da ću se kod socijalnih samo uznemiravati.
Da će ići u stilu, da ih boli briga i da to odrađuju bezveze, a ja i on bumo se samo svađali.

Možda bi bilo bolje neki katolički terapeut, ako takvo što postoji. Čini mi se da će ti oni ipak dati neki savjet, a neće kao socijalni terapeuti te dovesti da budeš još luđi nego si bio.


p.s. Sad sam bolje. Znači, mučilo me i to što u 23.em tjednu ne osjećam još uvijek udarce bebe, ali kad to osjetim onda se totalno rastopim i opustim i nije me briga za njega, ni za druge ljude okolo, ni ništa.

Zapravo kad pogledam sa strane, vi ste u pravu jer stvarno nije normalno da se netko prema ženi u trudnoći ponaša ne kao partner, nego neki divljak i neprijatelj. Imate potpuno pravo. Ali ja sam se valjda navikla na zlostavljanje, pa mi je sve to postalo onako pod Dobar dan, kad me izvrijeđa. Čak bi mi bilo i čudno da u jednom danu ne padne barem deset psovki i uvreda. To je navika. Čovjek se navikne na sve uvjete koji postoje. Poslije mu je čudno bez tih uvjeta.

Ja se ne nadam nikakvom "dobrom čovjeku" u budućnosti, jer jednostavno to nisam upoznala nikad, a vjerojatno ni neću. Odgojena sam krajnje nezaštitnički i kao dijete od 9 godina sam jedina u kvartu mogla biti do 12 navečer. A roditelji su me često zaboravljali u vrtiću. Znači, općenito su me zanemarivali. Poslije sam bila krajnje nevidljiva prijateljima i samo da im popunim rupe. Zato sam bila sretna što postoji netko da obraća toliku pažnju na mene. On je bio prvi takav u mojem životu. Kad smo prekinuli, opet sam raznim tipovima postajala nevidljiva i prekidali bi sa mnom u roku tjedan, dva, ako ne bi dobili što žele ili ako bi dobili što žele. Tako da nisam nikad upoznala dobrog muškarca. Čak i neki iz crkve koji nisu na ništa ličili su bili bezobrazni prema meni.

Tako da sam odustala od daljnje potrage i skrasila se uz ovog, kakav god da je. Obećavao mi je dok smo radili na djetetu, da će raditi. U to vrijeme je čak i radio mjesec i pol. Onda je još neko vrijeme bio zainteresiran i na kraju se predomislio i vratio starim navikama. Šteta.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

Budem ju posudila. Slažem se da bi bilo idealno da idemo na terapiju, ali bojim se da ga to neću moći nagovoriti. Ok, možda ako ću ja ići, da ide i on.
Ali kako od HZZOa primam samo svoj minimalac ( to mi je bila plaća), nemam novaca za privatne terapeute. A i bojim se , da ću se kod socijalnih samo uznemiravati.
Da će ići u stilu, da ih boli briga i da to odrađuju bezveze, a ja i on bumo se samo svađali.

Možda bi bilo bolje neki katolički terapeut, ako takvo što postoji. Čini mi se da će ti oni ipak dati neki savjet, a neće kao socijalni terapeuti te dovesti da budeš još luđi nego si bio.


p.s. Sad sam bolje. Znači, mučilo me i to što u 23.em tjednu ne osjećam još uvijek udarce bebe, ali kad to osjetim onda se totalno rastopim i opustim i nije me briga za njega, ni za druge ljude okolo, ni ništa.

---

Za katoličke ne znam, ali imaš besplatno psihološko savjetovanje dostupno ovdje: http://www.tesa.hr/projekti/telefon-...holosku-pomoc/ ili besplatno internet savjetovanje: http://www.tesa.hr/internet-savjetovanje/

Uglavnom, sad vam je svima manje više jasno radi čega se ovo sve desilo i radi čega sam išla zatrudnjivati s takvom osobom. Oduvijek sam htjela dijete i najveća hvala dragom Bogu na njoj. To je najveće blago i nije mi žao.
Ali vidite radi čega sam to išla S NJIM... Osim što sam fakat stara za pronalazak normalnog tipa ( a nisam ga uspjela upoznati 15 godina, a nije da se nisam trudila ko blesava, jer imam na žalost mozak ženskih osoba koje ne vole biti same. Ne bi ga imala, da sam imala dobre prijatelje, ali nisam). Čovjek me smuljao da užasno želi obitelj i da će raditi i ponašao se ta dva mjeseca dok smo radili na bebi , lijepo jer nije bio živčan jer je radio.

I onda smo otišli na ljetovanje i raspad sistema. Sve po starom..

Mislim da možeš dobiti besplatno savjetovanje i u okviru Centra za socijalnu skrb. Možda netko od forumašica zna više... ne znam. Njima se ljudi obično obraćaju u slučaju nasilja u obitelji, zlostavljanja i zanemarivanja, ali i razvoda brakova, pa to možda i nije loša ideja.

Dalje, obrati se svom obiteljskom liječniku. Sigurno će te znati posavjetovati i uputiti kamo treba.

Daj se zbroji. Puno gore stvari su se dogadale i dogadaju se klincima. Fokus prebaci na sebe i na dijete koje nosis. Ne na njegove potrebe. On se treba pobrinuti da postane otac dostojan vidanja svog djeteta a ne ti. Ti tu ne kontroliras nista. Kada poduzmes potrebne korake da zastitis sebe i bebu tada je na njemu da odluci a ne na tebi. Ti to mozes sama, bez obzira da li imas "podupirucu" obitelj ili ne. Neki nemaju nikoga, neki imaju potpune ludake za roditelje. Tvoja beba je sada tvoja obitelj. Odnosi dodu i produ. Tek kada sebe naucis postivati i boljeti se mozes nadati da ce te i drugi. Sada mozes nastaviti naricati nad svojom sudbinom i nepravednoscu koja se vrsi nad tobom na svakom koraku ili se zbrojiti i doista poduzeti nesto. Preuzmi odgovornost.

Citiraj:

---

bobicablue prvotno napisa

Uglavnom, sad vam je svima manje više jasno radi čega se ovo sve desilo i radi čega sam išla zatrudnjivati s takvom osobom. Oduvijek sam htjela dijete i najveća hvala dragom Bogu na njoj. To je najveće blago i nije mi žao.
Ali vidite radi čega sam to išla S NJIM... Osim što sam fakat stara za pronalazak normalnog tipa ( a nisam ga uspjela upoznati 15 godina, a nije da se nisam trudila ko blesava, jer imam na žalost mozak ženskih osoba koje ne vole biti same. Ne bi ga imala, da sam imala dobre prijatelje, ali nisam). Čovjek me smuljao da užasno želi obitelj i da će raditi i ponašao se ta dva mjeseca dok smo radili na bebi , lijepo jer nije bio živčan jer je radio.

I onda smo otišli na ljetovanje i raspad sistema. Sve po starom..

---

Nemaš nikakvog razloga vraćati se unatrag i razmišljati što bi bilo da si donijela drugačije odluke. Sad si tu gdje jesi i dalje ćeš odlučivati u najboljem interesu svog djeteta i sebe.

A tvoj partner očito treba posao (kao i svi ljudi) i nekakvu svrhu u životu.

Bez obzira na to hoćete li živjeti zajedno ili ne, bit ćete i već jeste roditelji svog djeteta i imate zajedničku odgovornost. Ne mora sve to loše ispasti ako oboje budete htjeli uložiti napor da si posložite život na bolje, ali ne treba imati nikakvih iluzija i lažnih nada. Ti vidiš što ne valja, probat ćeš promijeniti ono što možeš i živjeti u skladu s tim. A on će dobiti mjesto u tvom životu samo ako to bude zaslužio.

Da je najbolji na svijetu, ali da se nece zaposliti i tebi pomagati je meni razlog za bye bye. Kakav je to muskarac kojem je normalno zivjetiti od zeninog bolovanja, a da je zdrav. Daj malo povisi kriterije. Bolje biti sam kao pas nego s takvom osobom. A ja imam jako dobre prijateljice a vidimo se jednom mjesecno. Nije netko los prijatelj ako ti ne moze biti stalno na raspolaganju. Razumijem ja tebe da tebi treba netko uz tebe da se bolje osjecas i tesko ti je biti samoj. I nismo svi isti netko treba vise drustvo, netko manje. Moje misljenje: sto se manje budes trudila oko ljudi, imat ces vise srece s ljudima. Na kraju, stvarno ne vidim razlog da se s njim nalazis na kavi. S njim treba raskrstiti, a o vidjeti dijete ima pravo. Kao i duznost placanja alimentacije.

Čiji je stan u kojem ste sad? Kad se rastaneš, imaš li gdje i od čega samostalno pa makar i najskromnije živjeti? Možeš li biti kod roditelja? Ako ne, obrati se centru za zlostavljane žene, posavjetovat će te oko razvoda, mogu te smjestiti u sigurnu kuću dok ne rodiš i ne staneš na noge. Obrati se CZSS, možda nekim crkvenim karitativnim institucijama za pomoć.
Ženo draga, nisi nepismena, studirala si, razmisli, ako imaš ikakvu mogućnost da više NIKAD ne vidiš svog muža , iskoristi je.
Ako odeš roditeljima, a on te bude uznemiravao, odmah zovi policiju na prvu telefonsku prijetnju. Moras imati to nasilje negdje evidentirano. Za dijete je bolje da nema nikakvog oca, nego takvog bolesnog agresivca. Ne tuče te u javnosti, samo te malo nagurava doma...ne tuče bebu u tvom trbuhu, samo mamu vlasnicu trbuha, znači bebu voli, a to ti je dovoljno....pročitaj još 10 puta što si napisala!
Odvoji se od njega zauvijek, traži uputnicu za psihologa/psihijatra, trebat će ti njihova cjeloživotna podrška, budi sama sa svojim djetetom, ne traži nove muževe nasljednike.

Je. I meni se sad čini bedasto ovo kaj sam ga branila. Zapravo mi je mama opet prala mozak da dijete zaslužuje oca i drugu baku i dedu bla bla. Ali čim sam to zamislila, sam se sva počela tresti od straha. Nešto iznutra. Radio je scene i prije, ali izgleda da ova scena radi tog malog djeteta mi je napravila pojačan strah od njega, pošto su trudnice i inače osjetljivije.
Ja sam mu sad napisala, da nema teorije dok ne ode na terapiju barem mjesec dana i zaposli se, da ćemo više imati ikakva druženja. Jer, očito mi tijelo pokazuje da se ne slaže s tim da se ja i on viđamo. Ako neće ništa napraviti, onda tko mu kriv. Nije da ja i dijete zaslužujemo da ja imam reakcije, da se tresem od straha.

Iz toga razloga mi se valjda i aktivirao onaj strah od drugih ljudi, jer valjda stalno mislim da ako je on takav monstrum prema ženi i vlastitom djetetu, da kakvi su onda drugi.

Eto, kako se vidi, emocije ponekad mogu zavaravati, ali tijelo nam jasno pokaže što zapravo mislimo i osjećamo prema nekome. Do sad se baš nisam tresla od straha, nakon tih naših svađa i nagurivanja. Zbog ovog mini bića, sam se sad počela tresti od njegove gluposti.

Ali , šta će biti u budućnosti ne znam. Ako ću ozbiljno inzistirati na toj terapiji i na poslu i da se inače nećemo viđati, tko zna... Možda shvati da je vrag odnio šalu. Možda...

Ne želim reći nešto u stilu, da ga više nikad u životu ne želim vidjeti i da ga dijete vidi, jer ne mogu znati njegove daljnje korake. Kad bi se promjenio i kad bi mogli imati nešto slično obitelji, to bi bilo ostvarenje mojeg sna. Da li je taj san realan ili će samo ostati san, to ne znam..

Okani se tih fora kako krv nije voda. Krv je ponekad gora od otrova, a voda često sasvim dobra zamjena za krv. Koja druga druga baka, koji bakrači? Te "savjete" zanemari, majka ti je svoju priliku profućkala. Ti si odgovorna za sigurnost i život svog djeteta.