Što očekujete od uvođenja zdravstvenog/spolnog odgoja u školi?

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Pa i za sedmase i osmase i gimnazijaliste vrijedi da nije svejedno kakva je osoba netko tko predaje.
Vidim iz iskustva svoje kceri koja die u sedmi razred, koliko je vazno na koji nacin profesori komuniciraju s njima , kako zrace, koliko su angazirani i slicno.
Nevjerojatno je kako djeca dobro osjete ljude kojima je do njih stalo. Kako cijene ljude sa karakterom i s ljubavlju i iskrenim nadahnucem za ono sto predaju.

---

X. Ja se uopće ne sjećam ono "jedinice prenešenog gradiva", u krajnjoj liniji, i ne trebam, sve je to zgugljivo. Sjećam se profe iz engleskog koji mi se svidio kao osoba, premda, ako ćemo samo "business only", možda bi ga, čisto onako depersonalno, neki kompjuter zamijenio rađe osobom koja puno bolje priča engleski, ima možda bolje metodološke metode (on je bio prilična "austrougarska")... ali je i dosadnija. Nikad neću zaboravit njegove krilatice "spelling se ne smije ne znat" i svašta nešto. Sjhećam se, slučajno, sad kad priču pokušavam staviti u "dnevnopolitički kontekst" da se nije dizao na sirene za Tita. Mislim da mogu reći da su ga svi volili... zato jer je on bio super frajer, sa žarom za engleski, s osjećajem za klince, sa humorom, zato jer je sa svakim ostvario neku vezu, bili oni loši ili dobri iz engleskog.

Bilo je raznoraznih koji bi možda udovoljili jednadžbi "efikasnosti" - korektno ispredavanom sadržaju... ali tih se niti ne sjećam... ono, uopće.

Jest da je cijena tog pristupa da će se, po sistemu vjerojatnosti, vjerojatno naići i neko ko tlači (sjećam se jedne takve, mislim da je bila, paradoksalno, iz glazbenog, svašta si je dopuštala), ali rađe biram to, nego depersonaliziranu školu - za nju stvarno mislim da je nemoguća.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

ali rađe biram to, nego depersonaliziranu školu - za nju stvarno mislim da je nemoguća.

---

pa jel stvarno netko misli da je moguća?
zato i nisam kužila abcd, iz tog razloga. ovo ostalo, da nekome može krv uzavrijet radi dolaska zubara u školu, nakon godina forumiranja, koliko god mi strano bilo prihvaćam bez beda :mrgreen:
al nemoguće mi izgleda da netko misli da škola, ma bilo kakav skup ljudi na jednom mjestu, bude business only. to je nemoguće i u business-u, i u korporacijama imaš neku "kulturu" :-/

Cvijeto, ne treba ti informatičar, ako je već takav da ti ga se ne zove ;), svaki windows ima zaštitne filtere koji se lako postavljaju i ako ne želiš nasilje, pornografiju, što god na svojem kompu imaš to u vrlo jednostavnom obliku. Samo ih moraš potražiti. Naravno da su one skupa zaštite sofisticiranije i lakše za stalno gašnje i paljenje itd, ali pod pretpostavkm da te određene sadržajje uopće ne trebaš, windowsov bazični je super. Ja ga imam doma i nije mi još nikad niš zeznuo.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

pa jel stvarno netko misli da je moguća?
zato i nisam kužila abcd, iz tog razloga. ovo ostalo, da nekome može krv uzavrijet radi dolaska zubara u školu, nakon godina forumiranja, koliko god mi strano bilo prihvaćam bez beda :mrgreen:
al nemoguće mi izgleda da netko misli da škola, ma bilo kakav skup ljudi na jednom mjestu, bude business only. to je nemoguće i u business-u, i u korporacijama imaš neku "kulturu" :-/

---

ja zaista zelim misliti da je nemoguce i ne bi nikad htjela takvu skolu svom djetetu. ne znam jesu li neki internati samo na filmovima takvi ili i u RL, al ledi mi se krv u zilama na pomisao da mi dijete ide u takvu skolu, osnovnu i srednju.

inace, upravo sam, po dojmom ove teme, procitala naslov topica "kontracepcija" na 6-9 i mislim si WTF kontracepcija na 6 do 9...

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Abcdeg interesantan post. Interesantno stanovište. Ako bih se malo našalila, rekla bih ti da se moraš odseliti u SAD. Bojim se ta takvu školu na ovim prostorima nećeš naći.

Za obrazložiti točke s kojima se ne slažem, bi mi trebalo više vremena i koncentracije, pa ću o tome drugom prilikom.

Sad ću navesti samo dvije točke. Prva je da mi tvoj koncept ide u smijeru toga da su djeca vlasništvo roditelja. To mi je vrijednosno krivo.

---

Nisu ni SAD što su nekada bile... ali je prostor te neke individualne slobode veći, to svakako. Premda sam odrasla u društvu koje je uglavnom na SAD gledalo s podsmijehom (onaj klasični stereotip o pretilim glupim Amerikancima), čim sam bila malo veća da se mogu samostalno informirati o nekim stvarima, stvarno sam na više razina doživjela neki intuitivni "klik" s njima.

Što se tiče ove prve stavke, ja ne bih rekla da su djeca "vlasništvo" roditelja, ali da su pod njihovim *autoritetom* - to svakako. Pritom svaki razumni roditelj i odgaja dijete tako da to dijete postane zrela odrasla osoba koja će moći povlačiti vlastite poteze u životu, a ne s idejom da ga zadrži u vječnom djetinjstvu pod svojim skutama i ograničeno samo na svijet koji mu može ponuditi roditelj. Baš stoga se i slažem s tobom oko potrebnih mehanizama kontrole da se spriječi zanemarivanje, uključivo obrazovno zanemarivanje.

I naravno da djeca dolaze u susret i s ulicom, i s drugom djecom, i s ljudima različitih svjetonazorskih okvira, naročito tko živi u malo većoj sredini - već sam rekla da uopće ne govorim iz pozicije nekoga tko bi bio separatist. Ali to je po meni neki "spontani život", ne *odgoj*. Odgoj mi zvuči baš nekako intencionalno, a škola ima takve pretenzije, dakle ima pretenzije ne samo ponuditi neko spontano iskustvo, već i sjesti i "prorađivati" s djecom svakakva životna spontana iskustva, i to kao dio općeg funkcioniranja škole.

Recimo, ja uopće nemam problem s nekim disciplinskim kodeksom u školi - dapače, jasno napisana pravila igre čine život jednostavnijim. Niti imam problem sa sankcioniranjem potencionalno opasnih ponašanja (netko je kasnije spomenuo tuče u školi) u vidu neke suspenzije i sl., čak mislim da bi se pravila igre trebala postrožiti u nekim aspektima (npr. akademsko nepoštenje, koje mi se čini da je ovdje dosta lelujav pojam skroz do fakulteta - no možda se stvari ipak mijenjaju?) i omogućiti nastavnicima veće ovlasti (npr. pravo izbaciti sa sata dijete koje onemogućava redovno učenje), upravo kako bi se *optimizirao* proces učenja, tj. ono za što uopće dijete ide u školu. Tako da moja želja za manjim odgojem *nije* težnja za nekom anarhijom - ja *volim* rad i red, ali ne bih moraliziranja, dijeljenje životnih mudrosti od strane učitelja, uplitanje zdravstvenih službi, djecu kao pokusne kuniće za razne anonimne ankete bez da su roditelji to odobrili, "prorađivanje" spontanog života u školi (npr. oni naši satovi razrednika o tome koliko pomažemo u kućanskim poslovima) i slične stvari.

Isto tako uopće nemam problem s nekom osobnom ljubaznošću i toplinom. Po meni profesionalnost i ona neka ljudska toplina uopće nisu međusobno isključivi. Pomisli na jako dobre instrukcije - instruktor ti dođe nasmiješen, a ne mrgud, fino se pozdravite, ponudiš ga kavom, pa i prokomentirate kratko kakvo je vrijeme, ali nakon toga se ide na *posao*. Zato jer to plaćaš, plaćaš prolazak matematike, a ne polusat matematike i polusat životnih mudrosti, i u interesu ti je dobiti za svoj novac (u slučaju škole za proračunski novac) nastavni sat. To i dalje ne znači da instruktor treba biti mrtav ozbiljan, da ne može doći i do neke spontane neosobne zezancije sa starijom djecom *u sklopu rada*, da neće biti smijeha i simpatičnih grešaka, i frustracije od strane učenika koji ne kuži na koje će instruktor odgovoriti tako da će mu dati vremena da se sabere, prilagoditi tempo, i dalje biti ljubazan i ne raditi bauk od svog predmeta i gledati kako može optimizirati učenje, što bi još moglo pomoći, i dalje će pitati samog učenika što mu od metoda odgovara a što ne pa se prilagoditi prema tome, itd. I dalje bi instruktor pred vidno uzrujanim djetetom pitao je li dijete u redu, želi li mu reći što ga je uzrujalo, može li mu pomoći i kako, želi li dijete minutu-dvije u kupaonicu da se pribere, želi li da se pozovu roditelji. I dalje postoji briga za sigurnost i dobrobit djeteta, pa i emocionalnu, ali bez tog odgoja, bez prorađivanja, upadanja na roditeljski teren.

Možda imamo jednim dijelom semantički problem jer različite stvari podrazumijevamo pod odgojnom komponentom? Ja nisam za robote i nisam za sterilni život, ali sam da se granica između privatnog i profesionalnog povuče strože nego što je trenutno povučena.

abeceda, može "intimno" pitanje, koje na ovom konkretnom forumu nije nimalo intimno, ali, eto, ne moraš odgovoriti ako ne želiš. Imaš li djecu?
(možda se negdje iščitalo, pa sam previdjela, ne znam)

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Međutim, zanima me koliko namjeravaš biti fleksibilna prema potrebama i osjećajima vlastitog djeteta (ne znam, zapravo, imaš li djecu, pa pitanje možeš shvatiti i kao hipotetičko); vrlo je lako moguće da tvoje dijete bude posve drugačije od tebe i da u školi traži suprotno od onog što tebi odgovara, da mu je potrebna topla, obiteljska atmosfera i osjećaj bliskosti s nastavnicima.

---

Izvrsno pitanje.

*Po meni*, nema što šestogodišnje dijete odlučivati o tome koji je optimalan modalitet učenja za njega, jednako kao što općenito mala djeca ne mogu odlučivati o mnogim stvarima (kad će ići u krevet, kakvu prehranu će imati i sl.). Tako da je početna situacija procjena roditelja. No, kako stvari napreduju, naravno da se izbor može i treba mijenjati i prilagođavati, kako se i dijete mijenja, kako se vide njegove reakcije na početni izbor, kako roditelj procjenjuje što je možda bolje.

Idealna situacija bi bila da imamo široku paletu izbora: i male škole, i velike škole, i waldorfske škole, i "jako akademske" škole, i dopisne škole i polu-dopisne škole, i cjelodnevne škole i poludnevne škole i dva-x-tjedno škole (nešto između obrazovanja kod kuće i školovanja), i škole koje stavljaju bistriće u posebne razrede i one koje imaju baš obrnuti pristup i svu djecu bez obzira na akademski potencijal stavljaju zajedno, i vjerske škole i strogo sekularne škole, pa tako i škole koje nude određeni tip odgoja i one koje odluče graditi svoj imidž na "business only". I sve između. I onda da roditelji mogu birati. Po mogućnosti da se novac veže po djetetu i da ga se ima pravo odnijeti u bilo koju školu za koju roditelj procijeni da tamo želi obrazovati svoje dijete, pa bi tada već tržište napravilo svoje :mrgreen: odnosno nakon nekog vremena iz početnog kaosa bi isplivalo relativno predvidljivo koliko roditelja je zainteresirano za kakav tip školovanja pa bi i orijentacija bila lakša. Ovo je neka verzija onoga što se u SAD predlaže kao "voucher sustav", ja mislim da je to jako pametna ideja, premda naravno ne idealna (i dalje bi bili jednaki i "jednakiji" ovisno o tome u koliko velikoj sredini se živi i koliko izbora *zapravo* postoji).

E, u jednom takvom sustavu, unutarnja mobilnost je nešto po meni zapravo pozitivno u mnogim slučajevima. Samo se nadam da bi tada i ljudi koji zaglibe s djetetom poput mene imali dozvoljno otvoren um da *i takvom* djetetu promijene tip školovanja, ako ono ima jak unutarnji otpor prema jednom tipu škole, a za koji su roditelji inicijalno mislili da je super.

Mi takav super sustav zapravo jednim dijelom imamo za srednje škole (postoji dopisna opcija, dakle de facto obrazovanje kod kuće; postoje različiti tipovi srednjih škola i manje-više se zna kako stvari stoje po intenzitetu i odgoja i obrazovanja u svakoj, no način na koji se bira je još uvijek malo problematičan, no to je neka druga tema). Ja bih da se proširi i na osnovne.

Citiraj:

---

abcdefgh prvotno napisa

Pomisli na jako dobre instrukcije - instruktor ti dođe nasmiješen, a ne mrgud, fino se pozdravite, ponudiš ga kavom, pa i prokomentirate kratko kakvo je vrijeme, ali nakon toga se ide na *posao*. Zato jer to plaćaš, plaćaš prolazak matematike, a ne polusat matematike i polusat životnih mudrosti, i u interesu ti je dobiti za svoj novac (u slučaju škole za proračunski novac) nastavni sat. To i dalje ne znači da instruktor treba biti mrtav ozbiljan, da ne može doći i do neke spontane neosobne zezancije sa starijom djecom *u sklopu rada*, da neće biti smijeha i simpatičnih grešaka, i frustracije od strane učenika koji ne kuži na koje će instruktor odgovoriti tako da će mu dati vremena da se sabere, prilagoditi tempo, i dalje biti ljubazan i ne raditi bauk od svog predmeta i gledati kako može optimizirati učenje, što bi još moglo pomoći, i dalje će pitati samog učenika što mu od metoda odgovara a što ne pa se prilagoditi prema tome, itd. I dalje bi instruktor pred vidno uzrujanim djetetom pitao je li dijete u redu, želi li mu reći što ga je uzrujalo, može li mu pomoći i kako, želi li dijete minutu-dvije u kupaonicu da se pribere, želi li da se pozovu roditelji. I dalje postoji briga za sigurnost i dobrobit djeteta, pa i emocionalnu, ali bez tog odgoja, bez prorađivanja, upadanja na roditeljski teren.

---

E, po ovim knjigama "Kako nam djeca postaju nasilnici" itd. (kako ja to čitam) ovakvi stavovi škola = instrukcije su uzrok tome da su odgajatelji/nastavnici zbunjeni koja je njihova rola u odnosu na stavove roditelja.

Meni škola tj. rad u školi nije jednako sa satom instrukcija, sat instrukcija mi je, recimo, sličniji onim slobodnim aktivnostima stila sport, stila engleski, di mi je ta interakcija toplo, ali službeno, recimo, sličnija interakciji kod kupnje neke druge usluge, stila dućan.

Od škole očekujem više - tamo su njihovi nastavnici, razrednici... koja nisu toliko "izmjenjiva roba" (barem po mom nekom očekivanju) kao što su "držači instrukcija". Očekujem i odgoj, što ne znači nužno stila "daj da ti ja kažem o svijetu i svemiru što ja mislim" (niti sam to od svojih nastavnika pred milijun godina doživljavala, tj. nisam to tako percipirala, nije sad da je "unošenje u glavu" bilo puno više od nekog usputnog komentara, nije oduzimalo stila 30% sata nastavnog pa da bi bilo značajno u tom smislu da sprječava ostalo, ne kužim).

Bottomline te gore navedene knjige, kako je ja čitam, je da više niti odgajatelji/nastavnici ne kuže koja je njihova rola i što nije u skladu s kodeksom roditeljskog para xy, pa referiraju dalje na respective stručnjake (psihologe i ostalo) je promašaj. To je ono, meni malo, if your parents are of this attitutde, press 1 for respective content, di društveni konsenzus oko bilo čega blijedi.

A Amerika, onako, sa strane gledana (nemam osobno iskustvo) mi nije ideal, u smislu noble odmetnika, pa neka je i jedan super frajer tipa Clint Eastwood, koji, recimo, u melting potu živi po svom kodeksu, u svojoj ulici, sa svojim gunom, i brani se sam od intrudera, a država mu je "dežurno smetalo". Tj. to republikansko zagovaranje - take education/health/safety/taxes i sve živo u svoje ili privatne i neka to regulira ekonomska nevidljiva Adam Smithova ruka ponude-potražnje mi je lagano na rubu rasapa države.

Naravno, malo pretjerujem nastojeći pokazti svoju poantu.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

abeceda, može "intimno" pitanje, koje na ovom konkretnom forumu nije nimalo intimno, ali, eto, ne moraš odgovoriti ako ne želiš. Imaš li djecu?
(možda se negdje iščitalo, pa sam previdjela, ne znam)

---

Trenutno nisam sigurna da uopće mogu imati, medicinski, ali to mi je ipak predelikatna tema i za postoje neki drugi podforumi ako i kad poželim o tome diskutirati, dok istražujem i eventualnu opciju posvajanja. Na ovaj forum me dovelo, kao što sam spomenula u nekom od svojih prvih postova, obrazovanje kod kuće i neuroatipična djeca s kojom imam iskustva kao ne-roditelj, samo sam eto u međuvremenu zaglibila na ovoj temi jer mi je dirnula u neke stare živce umjesto da se konačno uključim na ono što me, zapravo, dovelo ovdje. Zato i pišem sve iz pozicije sebe kao bivšeg djeteta i nemam potpis s godinama rođenja i sl. što vidim da imaju manje-više svi (nadajmo se jednom i ja :( ). Mislila sam da sam to spomenula, ali možda je bilo u nekom od onih par postova koji su mi se pogubili kad me diskonektiralo.

Citiraj:

---

abcdefgh prvotno napisa

Trenutno nisam sigurna da uopće mogu imati, medicinski, ali to mi je ipak predelikatna tema i za postoje neki drugi podforumi ako i kad poželim o tome diskutirati, dok istražujem i eventualnu opciju posvajanja. Na ovaj forum me dovelo, kao što sam spomenula u nekom od svojih prvih postova, obrazovanje kod kuće i neuroatipična djeca s kojom imam iskustva kao ne-roditelj, samo sam eto u međuvremenu zaglibila na ovoj temi jer mi je dirnula u neke stare živce umjesto da se konačno uključim na ono što me, zapravo, dovelo ovdje. Zato i pišem sve iz pozicije sebe kao bivšeg djeteta i nemam potpis s godinama rođenja i sl. što vidim da imaju manje-više svi (nadajmo se jednom i ja :( ). Mislila sam da sam to spomenula, ali možda je bilo u nekom od onih par postova koji su mi se pogubili kad me diskonektiralo.

---

Abcdefg, držim palčeve za tvoju želju.

Vezano za homeschooling, koliko ja shvaćam, Roda već otvara aktivizam i na tu temu, imaš čitave topice o tome i kako se to provodi u Vel. Britaniji (posearchaj saradadevii), imaju filmići, rasprave pros i cons itd. Kako ja to gledam, homeschooling ne može bit recept za "mainstream" školstvo i to su mi dvije odvojene teme (osim da homeschooling postoji kao opcija unutar regulatornog okvira).

Vezano za neuroatipično, ne refereram se na neki konkretni slučaj, žicnulo me to u toj "mojoj knjizi" (Kako nam djeca postaju nasilnici), kako je frajer koji je to napisao rekao da se bilježi porast broja djece s dijagnozama u školama, iz njegovog stava iščitavam da on sam nije 100% ziher (eufemizam) da su to uistinu čvrste i solidne dijagnoze u svim slučajevima, nego i nusprodukt zbunjole svih u sustavu oko njihove uloge (do koje razine mogu odgajat, a do koje razine prepuštat roditeljima i stručnjacima).

Žicnulo me i jedno iskustvo koje nam je pričao čovjek iz komonveltskog dijela svijeta ovo ljeto, di je, u susretu s Amerom istih godina, dobio packu da bi trebao svom djetetu dat onaj Ritalin, stila, pa dajte mu nešto za smirenje. Dijete sam vidjela, najnormalnije je i ono to bi bilo kao da bi bilo općeprihvaćeno da ja i svoje filam nečime kad nije compliant.

Iz široke upotrebe toga... sjetim se uvijek jednog forumaša Davora, i odmah mi američki kontekst isto dobije jednu podnotu koja mu ne ide u prilog.

A i sjećam se pozicije jednog Amerikanca, supruga jedne naše, koji je, in a nutshell, toliko hvalio naš obrazovni sustav versus američki (za prosjek, ne za one Ivy League sveučilšta), da mi ovo ne drži vodu, tj. taj američki sustav, koliko ja shvaćam, ruši se na praksi.

A praksa je bila i motivator za pitanje Nene-Jabuke, koliko kužim.

Ostala sam dužna popuniti one ... iz programa 6. razreda.
Dakle: razvijanje medijske pismenosti, tretman mladih i seksualnosti u medijima te pornografija.

A što se tiče neosobne, čisto obrazovne škole, moram reći da je osnovna škola po svojoj misiji prvenstveno odgojna ustanova, a puno manje obrazovna. S tim da su odgojna i obrazovna komponenta obrnuto proporcionalne od 1. do 8. razreda (znači, u 1. najviše odgoja, a najmanje obrazovanja; u 8. više obrazovanja, manje odgoja).

Sad, uključuje li ova medijska pismenost i sigurnost ma internetu; leonisa, ne znam.

sarah, odličan post (dalje nisam stigla čitati).

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Strano mi je ovakvo (libertarijansko) razmišljanje iako mogu razumjeti dio frustracija kojim se abeceda vodi. Ne mislim zagovarati suprotno mišljenje jer naravno da škole nisu tu da primarno odgajaju, već roditelji. Ali škola mora imati i odgojnu i obrazovnu funkciju. Nisu svi roditelji u stanju pratiti dobiva li njihovo dijete "adekvatno" obrazovanje jer sami nisu "adekvatno" obrazovani. Što s onim roditeljima koji uopće nisu obrazovani? Ili odgojeni.
Po modelu koji zagovara abeceda takva djeca imala bi male šanse postati bolja od svojih roditelja.
Ne bismo trebali polaziti samood sebe i svojih navika, razine obrazovanja i kulture.
I danas ima mnogo obitelji u kojima se koristi fizička sila, obitelji u kojima se događaju i puno gore stvari (zlostavljanje, zanemarivanje).
Ima obitelji u kojima se ne peru zubi. I ne ide ginekologu.
Ima obitelji u kojima vlada patrijarhalan odgoj i gdje se klinci uče partijarhalnom pogledu na svijet. Ili nacionalističkom. Ili rasističkom. Ili homofobnom.
Ima obitelji u kojima se ne priča o seksu.. I tako dalje, i tako dalje.
Što sa tom djecom? Takvoj djeci škola postaje itekako bitan faktor odgoja. I imaju šansu, mnogo veću nego da je škola onakva kakvom ju abeceda zamišlja, postati boljima od svojih roditelja. A imati šansu nije mala stvar.

---

To su sve realnosti, ali ne mislim da uopće možemo zamisliti situaciju u kojoj su sve takve krive Drine ispravljene, osim ako ne idemo prema nekoj totalnoj državnoj kontroli obrazovanja, u vidu kompletnih dnevnih internata i praktički čupanja djece iz obitelji. Djeca, kad poodrastu, se ne moraju složiti s vrijednosnim sustavom svojih roditelja. Ja sam od svojih napravila poprilično drastični skok, npr., a nisam jedina koju poznajem kojoj se to dogodilo. I ljudi naprave skokove u svakakvim smjerovima, ima normalnih obitelji čija djeca zaglibe u kojekakve ekstremizme, isto kao što ima nesređenih obitelji iz koje proizađu normalni zdravi ljudi (naravno, statistički šanse nisu jednake).

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ma ono što abeceda opisuje u svom postu su sama moraliziranja s visoka. Kako to mi uopće možemo komentirati, to je njena osobna priča. Možda je imala nikakve profesore, možda je bila nekolicina takvih, ali je njoj to teško padalo a nije imala s kim to proraditi, ma milijun stvari...Ali tako opisano, svakako nije vrsta odgoja koju želim za djecu, to zapravo uopće nije odgoj.
Ma zapravo, mislim da je to prva točka neslaganje, abeceda stalno opisuje odgoj kao izricanje pravila morala koje ti netko s katedre tupi u glavu. Pa tko bi to želio?

---

Da, možda imamo semantički problem, ja pod odgojem baš vidim tu neku intencionalnost, nasuprot spontanom životu. Ja sam kao dijete jako gadno reagirala (u sebi, fino sam se pritom ponašala :) ali je u meni sve vrijalo) na "intencionalnosti s krive instance", da se tako izrazim.

Premda sam isto imala nekih krasnih toplih ljudi koji su mi predavali, jasno. Samo su mi ovi drugi, valjda zbog toga što su bili većina, u konačnici obojali to školsko iskustvo, barem do srednje škole gdje je to ipak nekako postajalo sve manje.
Postoji mogućnost da jednostavno nisam imala sreće i da to nije "tipično" školsko iskustvo, išla sam u dvije osnovne škole od kojih je jedna ipak bila puno prihvatljivija od druge i moglo se normalnije disati. U ovoj drugoj sam bila u stanju stalne nelagode i buntovnosti u dobrim danima, odnosno tog nekog tihog stresa u lošim danima.

Citiraj:

---

sarah prvotno napisa

Abcdefgh, jako zanimljivo pišeš i ja ti potpuno vjerujem kad iznosiš svoje stavove. Tvoji opisi doživljaja iz škole su identični doživljajima moje osmogodišnjakinje koja taj sustav jednostavno ne može probaviti. Pobuna je konstantna, osjećaj otuđenosti i bijesa stalno prisutan, a na lekcije iz prirode ili iz usta učiteljice koje imaju odgojni sadržaj reagira snažnim otporom, osjećajem da joj neko kroji karakter i postupke....i da ju stalno osuđuje. Radim u školi i osim tebe i nje, rijetko nailazim na takve osjećaje, i djeca, barem do 4og osnovne uglavnom kažu da vole ići u školu i prihvaćaju i odgojne sadržaje koje im se tamo dostavljaju bez prevelike analize.

---

Žao mi je za tvoju kćer. :( Ali to je upravo to što opisuješ. Tvoja kći je možda još premala da ti to može precizno verbalizirati, meni su trebale godine nakon završetka škole da uopće nađem riječi za to što me mučilo. Jednostavno postoji dio ljudi, premda malen, koji je tako "umrežen" da im je strahovito bolno to krojenje.

Pritom, pazi, ja imam još nekih dodatnih problema koje tvoja kći možda nema, npr. meni je dosta dugo trebalo da si raščistim u glavi kako ljudi koriste neke riječi (npr. "morati") i uopće mi nitko kao djetetu nije objasnio da neke riječi nemaju tu "doslovnu težinu" koja se čini kao da imaju. Ne znam što je točno bio problem, ne volim "samodijagnosticiranja", ali možda bi to danas netko prepoznao kao neku vrlo blagu verziju Aspergera, ali što god to bilo što sam ipak koliko-toliko prerasla puno kasnije ili naučila kanalizirati na načine da mi ne ide na osobni stres, to je dodatno zakompliciralo problem. Ukratko, trebalo mi je dosta vremena da naučim "jezik" kojim govore drugi ljudi, još i dan danas znam imati nesporazume gdje ja nešto smatram jednim, a "tipična upotreba" je zapravo nešto drugo.

Bilo je profesora, u srednjoj, koji su to ipak nekako razumijeli. Nisam sigurna točno zašto, da li drastično bolja sredina, ili neka promjena generacija pa su već dolazili mladi ljudi, ili sam ja počinjala prerastati neke frustracije. Moji roditelji nisu znali / mogli proraditi te stvari sa mnom, a dok sam bila u osnovnoj školi traženje neke stručnije pomoći da im verbalizira ono što ja ne mogu, a tako je rijetko da sami nisu sreli, je još uvijek bilo tabu.

U svakom slučaju mi je žao zbog tvoje kćeri, jer ako je imalo poput mene, bit će joj jako teško dok ne dođe do dovoljno uvida u samu sebe da uspije locirati gdje je problem, kako se može nositi s njime i ne uzimati to toliko k srcu. :(

Citiraj:

---

S druge pak strane,govorim kao nastavnica, tvoje poimanje škole bez emocija i osobnog, je upravo i dovelo do ovog što imamo u školstvu. Samo tamo gdje je prisutna ljubav, guiding love, strpljenje i samilost prema onoj djeci koja teško funkcioniraju u školi možemo vidjeti odgojne uspjehe i ispunjena dječja srca. A to je strahovito težak i polagan proces, koji počinje od nas odraslih koji tamo radimo, ili da skratim nemoguće je raditi s djecom i ne odgajati, tj moguće je, ali je osjećaj i rezultat odvratan. Ima učiteljica kojoj djeca trče u zagrljaj kad god imaju priliku i takva osoba dostavlja obrazovni sadržaj, ali i odgaja, tješi, ohrabruje i vodi. Ima učiteljica kojima djeci nikad ne pada na pamet doći u zagrljaj ili se osobno obratiti, takve dostavljaju obrazovni sadržaj, odgojno dociraju, korigiraju i kritiziraju, uživajući u svojjoj veličini i znanju nad nemoćnom dječicom. PO meni su to pojedinci otuđeni od sebe samih koji upravo ispunjavaju ulogu koju si ti opisala kao poželjnu sliku škole, oni doslovno samo rade svoj posao.

---

Meni je taj fizički aspekt također smetao. Odgovarao mi je s roditeljima, bliskim prijateljima, kasnije s vrlo bliskim osobama, ali sam nekako fizičku bliskost mogla probaviti samo u tom nekom uskom krugu. Mislim, nije da bih doživjela živčani slom ako bi me netko zagrlio, ali bih *jako* cijenila, gledajući unazad, da me se prvo pitalo. Kad bih ja išla u zagrljaj osobi s kojom sam imala takav odnos da sam se osjećala u redu i "pozvanom" na takvu bliskost, s tim ne bih imala ama baš nikakav problem.

Moj način gledanja na stvari je zapravo nekako "preventivan", kako da to objasnim, nemam problem s time da drugim ljudima odgovaraju različiti modaliteti ponašanja s drugim ljudima, ali mislim da bi se u *principu* trebalo u startu ne pretpostaviti da je osoba takva, već možda ipak pitati. Kad sam ja bila dijete, svi su "prepostavljali", do dvadesetih godina sam ludila s tom... presumptiousness? koja je uopće naša riječ za to? To uzimanje zdravo za gotovo da svima to odgovara, svima je pet, svim roditeljima je u redu da zubar dolazi izvan svog ambijenta gledati djecu i sl.

Ja ne mislim da ljudi koji rade s djecom imaju ikakve loše namjere, ali postoje slučajevi gdje te loše namjere poploče put u neki unutrašnji pakao djeteta koje nije u stanju objasniti što je, zapravo, problem.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

X. Ja se uopće ne sjećam ono "jedinice prenešenog gradiva", u krajnjoj liniji, i ne trebam

---

Meni su to najljepše uspomene bilo kakvog učenja. :lol: Profesor latinskog koji govori o - pazi sad - *latinskom*, mirna atmosfera, osjećam se ugodno, mogu postavljati pitanja, uživam u tom nekom "intelektualnom prijateljstvu", a blisko prijateljstvo ostavljamo bliskim prijateljima koji se biraju. Na fakultetu sam kasnije naletjela na neke profesore s kojima sam se jako ugodno osjećala baš zato što su poštovali moju privatnu sferu - i fizički, i mentalno.

Abcd, jesi ti ovako reagirala još kao dijete ili si tek u odrasloj dobi razlučila ovo o čemu pišešeš?
Jesi možda bila kao moja kći? Najsvjeziji primjeri iz škole. Jučer je odbila pisati test iz prirode jer joj je muka od riječi kao što su učeničke obveze i dužnosti, obavljanje kućanskih poslova, pravila ponašanja...Sat razrednika joj je najmrži sat upravo zbog stalnog pozivanja na dobra djela i moraliziranja.Zadaća iz hrvatskog:Čemu se veseliš na početku nove školske godine? Ničemu (jer kako joj netko može reći da se veseli po njoj bi pitanje trebalo biti Kako se osjećaš na početku nove šk.god?), Što napraviš kad se osjećaš tužno? Njen odgovor: Zašto bi se osjećala tužno? (pozadina je da ona smatra da joj nitko ne može etikatirati njezin osjećaj -opet sretniji odabir pitanja bi bio Jesi li ikad tužna?) Kome bi iz razreda dala peticu iz prijateljstva? Odgovor: Nikome jer se iz prijateljstva ne mogu davati ocjene......

Nju jako muči prikriveno licemjerje svih sudionika nastave i svjesna je da se u jako puno situacija igraju uloge, daju očekivani odgovori, ja osobno ju razumijem i sama se listajući te knjige čudim količini uvjetovanog, unaprijed odlučenog i isprogramiranog. Neki pojedinci takav kontekst jednostavno ne podnose zbog svoje percepcije svijeta i količine iskrenosti koju osjećaju da moraju svjesno ispoljiti. Nikada ne korigiram ovakve njene odgovore i istupe osim kad remeti nastavu učiteljici ili krene filozofirati i analizirati na satu. Tada ju ostavljamo doma koliko treba da se ohladi i preboli sve te osjećaje. Teško joj je svemu tome pristupati po principu jednadžbe. Prve dane je ljuitito listala čitanku i razmišljala da pošalje pismo urednici i autorima, što možda i nije loša ideja.

Da ne idem više u OT poanta je da ja nemam takvo dijete ja nikad ne bi dovela u pitanje sve to, već bi po defaultu i sama odgovarala na ta pitanja i čekala očekivane odgovore od svojih učenika. zato pojedinci poput nje i Abcd.. svojim propitivanjem i iskrenošću po meni doprinose dubljem pogledu na općeprihvaćene i samorazumljive zaključke dostavljene u školskoj sredini.

Citiraj:

---

abcdefgh prvotno napisa

Meni su to najljepše uspomene bilo kakvog učenja. :lol: Profesor latinskog koji govori o - pazi sad - *latinskom*, mirna atmosfera, osjećam se ugodno, mogu postavljati pitanja, uživam u tom nekom "intelektualnom prijateljstvu", a blisko prijateljstvo ostavljamo bliskim prijateljima koji se biraju. Na fakultetu sam kasnije naletjela na neke profesore s kojima sam se jako ugodno osjećala baš zato što su poštovali moju privatnu sferu - i fizički, i mentalno.

---

I na našim satovima engleskog se radio - engleski, ne znači da mi je taj profesor bio frend, no way, a ono blisko prijateljstvo je miljama od toga udaljeno. Atmosfera nije bila "mirna" (dobro, to je stvar karaktera, na mirnima ja odlutam u zzzz, doslovno imam problem razumijevanja kod nekih ljudi ako govore istim tonom, pa još tiho... kao u Seinfeldu i epizodi s gusarskom košuljom na volančiće u nekom showu(pristao nosit tu košulju jer ženu kreatoricu nije čuo, a svi se pravili da je čuju), problem mi je doslovno ona komunikacija A pa poruka putuje na B).

Ali, to je sad offtopic razgovor o karakterima i temperamentima, ne vidim tu neki ono suštinski problem, ali razumijem ovo što si opisala i iz ovih tvojih sumnji na eventualnu "neuronetipičnu" dg. i kako je mogao bit benefit od eventualnog homeschoolinga i kako si benefitirala kad si došla u intelektualno izazovniju/mirniju sredinu (s tim da ja volim tu "vatru" i kod intelektualnih izazova, iako se sjećam i par mirnijih koji su na mene ostavili impact).

Dok sam ja pisala ti si već odgovorila. Odoh čitati :)

Citiraj:

---

abcdefgh prvotno napisa

jer mi je dirnula u neke stare živce umjesto da se konačno uključim na ono što me, zapravo, dovelo ovdje. i .

---

prekomplicirane i predelikatne promjene u obrazovnom sustavu "tražiš" (osim HE, to nije kako ina kaže mainstream i odvojena je tema), a radi kojeg konkretno razloga?
nemaš problema s disciplinom, nemaš problema s ljubaznošću, s toplinom, nisi separatist, nemaš problema s religijskim svjetonazorom...
tražiti takve promjene radi toga što te netko na satu razredne zajednice pita jel pereš suđe i peglaš?
radi zubara u školi? radi pranja zubi?

koja je direktna, ili indirektna šteta od tih pitanja (po dijete, pojedinca,društvo u cjelini), a koja korist od njihova nepostavljanja? koja je korist po djecu ako ne peru zube u školi, a koja je šteta po djecu ako ih peru? jel ih možeš klasificirati?

Citiraj:

---

sarah prvotno napisa

Abcd, jesi ti ovako reagirala još kao dijete ili si tek u odrasloj dobi razlučila ovo o čemu pišešeš?
Jesi možda bila kao moja kći? Najsvjeziji primjeri iz škole. Jučer je odbila pisati test iz prirode jer joj je muka od riječi kao što su učeničke obveze i dužnosti, obavljanje kućanskih poslova, pravila ponašanja...Sat razrednika joj je najmrži sat upravo zbog stalnog pozivanja na dobra djela i moraliziranja.Zadaća iz hrvatskog:Čemu se veseliš na početku nove školske godine? Ničemu (jer kako joj netko može reći da se veseli po njoj bi pitanje trebalo biti Kako se osjećaš na početku nove šk.god?), Što napraviš kad se osjećaš tužno? Njen odgovor: Zašto bi se osjećala tužno? (pozadina je da ona smatra da joj nitko ne može etikatirati njezin osjećaj -opet sretniji odabir pitanja bi bio Jesi li ikad tužna?) Kome bi iz razreda dala peticu iz prijateljstva? Odgovor: Nikome jer se iz prijateljstva ne mogu davati ocjene......

---

Ovo je genijalno, pregenijalno, baš mi je drago da ste napisale nešto o tome, i ti i abc...,
I moja djeca znaju tako nešto ponekad upitati, isto ne znaju što bi napisali pa ja kažem "ma ajde, napiši bilo šta, ne moraš toliko mozgati,nešto navedi, bla, bla,...",
ali to su i pitanja na površnoj razini, samo malo zbunjenosti, nema tu traume, tako da nisam o tome nikad razmišljala niti bih zapazila.
Nisam ni znala da to netko može doživljavati tako slojevito i duboko, baš ste mi otvorile neke sasvim nove vidike, nebitno što je OT, stvarno je za razmisliti.

uletili ste mi, nisam čitala ove zadnje postove

Pa zapravo, imamo puno tema na forumu gdje smo razgovarali o ovakvim i sličnim situacijama s djecom, kad im škola nije po mjeri, a nastavnici nisu skloni pomoći i naći pravi način baš za to dijete (ili kad jesu). Mislim da pikulin sin ima to doslovno shvaćanje riječi i zadataka, je'l da, pikula?
I skrenuli smo jako s teme.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Abcdefg, držim palčeve za tvoju želju.

Vezano za homeschooling, koliko ja shvaćam, Roda već otvara aktivizam i na tu temu, imaš čitave topice o tome i kako se to provodi u Vel. Britaniji (posearchaj saradadevii), imaju filmići, rasprave pros i cons itd. Kako ja to gledam, homeschooling ne može bit recept za "mainstream" školstvo i to su mi dvije odvojene teme (osim da homeschooling postoji kao opcija unutar regulatornog okvira).

Vezano za neuroatipično, ne refereram se na neki konkretni slučaj, žicnulo me to u toj "mojoj knjizi" (Kako nam djeca postaju nasilnici), kako je frajer koji je to napisao rekao da se bilježi porast broja djece s dijagnozama u školama, iz njegovog stava iščitavam da on sam nije 100% ziher (eufemizam) da su to uistinu čvrste i solidne dijagnoze u svim slučajevima, nego i nusprodukt zbunjole svih u sustavu oko njihove uloge (do koje razine mogu odgajat, a do koje razine prepuštat roditeljima i stručnjacima).

Žicnulo me i jedno iskustvo koje nam je pričao čovjek iz komonveltskog dijela svijeta ovo ljeto, di je, u susretu s Amerom istih godina, dobio packu da bi trebao svom djetetu dat onaj Ritalin, stila, pa dajte mu nešto za smirenje. Dijete sam vidjela, najnormalnije je i ono to bi bilo kao da bi bilo općeprihvaćeno da ja i svoje filam nečime kad nije compliant.

Iz široke upotrebe toga... sjetim se uvijek jednog forumaša Davora, i odmah mi američki kontekst isto dobije jednu podnotu koja mu ne ide u prilog.

A i sjećam se pozicije jednog Amerikanca, supruga jedne naše, koji je, in a nutshell, toliko hvalio naš obrazovni sustav versus američki (za prosjek, ne za one Ivy League sveučilšta), da mi ovo ne drži vodu, tj. taj američki sustav, koliko ja shvaćam, ruši se na praksi.

A praksa je bila i motivator za pitanje Nene-Jabuke, koliko kužim.

---

Drago mi je da si ovo spomenula, jer sam ja sasvim drugačijeg mišljenja od ovoga što navodiš i mislim da je *izuzetno opasno* davati bilo kakvu psihoaktivnu susptancu bez *jasnih organskih temelja*, a u SAD-u (baš zbog tih idealnih velikih sloboda, nažalost - ja sam toga svjesna) je zdravstvo vođeno profitom otišlo u nekim segmentima u sasvim krive vode te se više ne traže jasni organski temelji za dijagnozu pa nemaš EEG, skeniranje mozga, pomnu procjenu ponašanja, pokušaj dijetetskog riješavanja problema itd., već mnogi rade dijagnoze samo na temelju upitnika i vrlo upitnih procjena. Medicina kakva se prakticira kod nas je mnogo konzervativnijeg pristupa i to mi je drago, jer ima manje eksperimentiranja koja su potencijalno štetna, no i SAD-u kvalitetni neuropedijatri ne potežu za listićem na kojem ću napisati Ritalin / Concerta / štogod nakon opservacije djeteta od deset minuta dok je roditelj popunjavao upitnik. Da je američka medicinska praksa puno "agresivnija", to jest, i to nije dobro.

Međutim, neuroznanost se razvija sumanitim brzinama i ja sam jako sretna kad vidim koliko se "demistificiraju" određena ponašanja, koliko autisti i drugi više nisu "luđaci" već se razumije da su samo na jednom esktremu što se tiče "umreženosti" mozga i koji dijelovi mozga im se aktiviraju pri kojim aktivnostima (koji često nisu isti kao kod drugih ljudi, dakle drugačiji neurološki make-up, prema novim istraživanjima magnetskom rezonancom mozga), koliko se sve više razumijeva da su mnogi poremećaji zapravo samo esktremi čitavog spektra, kako se može bolje razumijeti i one ljude koji nisu ekstremi, ali se dosada vidjelo da su malo "čudni", i sve mi je to baš jako drago da se stvari pokreću.

Mislim da sve to ima jako dobre potencijalne primjene u obrazovanju i mene jako zanima obrazovanje takve djece, jer mislim da tu ima jako puno mjesta za poboljšanje. Čak i ako pustimo na stranu jesu li škole "osobne" ili ne, sam način prezentacije materijala i učenja jako različito funkcionira za jako različitu djecu, vizualni tipovi puno izgube u "linearnoj" školi, to mi je bio još jedan izvor frustracija, ali o tom potom dok konačno odem na one teme zbog kojih sam se uopće registrirala. :)

A vezano za iskrenost/doslovnost/nijanse sivog... nadam se da sad neću nikoga povrijediti, jer to i ne želim, meni je nekako i to dio procesa odrastanja (znači, i intelektualnog, i emotivnog kojemu dajem veći ponder)... je dovođenja djeteta u fazu da se s nelogičnostima i nedosljednostima života donekle time može nekako OK nositi (ne znam, doduše, kako to napraviti, ali mi je osobno bitno da ne "zalijepi" na doslovnostima ili tumačenjima u krajnostima (ma kolimo mi osobno možda zanimljiva ta perspektiva bila i ma koliko je tu uistinu dublje i pametnije).

Ja imam srece, moj zna tako rasclanjivati pitanja, ali onda da odgovor za koji smatra da se od njega ocekuje. Jerbo je mr. Hyde samo kod kuce.

A, cvijeto, abcd je neka vrsta osobenjaka, ja bih rekla, to je neka razina, neki slojevi u koje nije samo tako proniknuti.Ovo što piše sarah jasnije mi je to približilo. Svi se mi susrećemo sa sličnim pitanjima, ali nama nisu drama, a nekome jesu. Iz kojeg razloga, tko bi znao.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ja imam srece, moj zna tako rasclanjivati pitanja, ali onda da odgovor za koji smatra da se od njega ocekuje. Jerbo je mr. Hyde samo kod kuce.

---

:lool:
umrijet ću.
zdravoseljački mozak

ina, neka od tih pitanja u knjigama su toliko glupa da ja u potpunosti razumijem potrebu djeteta da napise odgovor kakav takvo pitanje zasluzuje, a ne onaj koji se ocekuje. problem nastane kad krenes djetetu objasnjavati zasto bi bilo bolje za njega da ipak napise odgovor koji se ocekuje.
OT, imala sam jednog kolegu koji je na psihotestu u vojsci napisao sve ono sto je on mislio da bi oni htjeli cuti od njega u nadi da ce dobiti ne znam vise koji rod vojske, mozda padobrance. Uglavnom, oni su ga oslobodili vojne obveze.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

A, cvijeto, abcd je neka vrsta osobenjaka, ja bih rekla, to je neka razina, neki slojevi u koje nije samo tako proniknuti.Ovo što piše sarah jasnije mi je to približilo. Svi se mi susrećemo sa sličnim pitanjima, ali nama nisu drama, a nekome jesu. Iz kojeg razloga, tko bi znao.

---

skužila iz zadnjeg posta.
treba mi malo :mrgreen:
al opet, bi li roditelji u tom slučaju bili pravo rješenje? u opciji HE?
ko to zna.

Citiraj:

---

Ja imam srece, moj zna tako rasclanjivati pitanja, ali onda da odgovor za koji smatra da se od njega ocekuje. Jerbo je mr. Hyde samo kod kuce

---

zadaćnica - "napiši što je za tebe hrabrost".
učenik napisao - ovo je hrabrost.
i dobio jedinicu :lool:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

.
OT, imala sam jednog kolegu koji je na psihotestu u vojsci napisao sve ono sto je on mislio da bi oni htjeli cuti od njega u nadi da ce dobiti ne znam vise koji rod vojske, mozda padobrance. Uglavnom, oni su ga oslobodili vojne obveze.

---

:lol:

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

:lool:
umrijet ću.
zdravoseljački mozak

---

Istina, mi smo mu prisili dijagnozu "poselar". Da ga posaljemo s deset kuna u svijet, on bi uspio.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

ina, neka od tih pitanja u knjigama su toliko glupa da ja u potpunosti razumijem potrebu djeteta da napise odgovor kakav takvo pitanje zasluzuje, a ne onaj koji se ocekuje. problem nastane kad krenes djetetu objasnjavati zasto bi bilo bolje za njega da ipak napise odgovor koji se ocekuje.
OT, imala sam jednog kolegu koji je na psihotestu u vojsci napisao sve ono sto je on mislio da bi oni htjeli cuti od njega u nadi da ce dobiti ne znam vise koji rod vojske, mozda padobrance. Uglavnom, oni su ga oslobodili vojne obveze.

---

Da, svjesna sam toga, zato ja pokušavam svoju malu od kolijevke, doslovno, uvest u svijet dvoznačnosti, iako sam svjesna da je dobar dio toga u onome "takvo se rodi".

Vezano za tvog frenda, I bet you da je i tu pak bio predoslovan, pa u pokušaju poboljšanja, odgovarao pozitivno na standardne zamke "jeste li ikad lagali", a on "ne" i takve "klipove". Doduše, ne znam kako tu "pomoći"...

Teško je udovoljavat očekivanjima, ja mislim nekako da je pravi put dobro balansiranje toga u smislu da si socijaliziran, a ne izgubiš sebe, a di je tu granica, to vjerojatno svako sam za sebe ispipava.

Mene osobno, (ne moje dijete, ona je vrlo poslušna i sve izvrši što se od nje traži) smeta kad svake godine nakon
ljetnih praznika trebaju pisati gdje su bili, što su radili, kad trebaju pisati što su im roditelji po zanimanju, gdje rade, kad
trebaju crtati obiteljsko stablo, pisati o svojim obavezama kod kuće, opisivati raspored prostorija u svojoj kući
i sl. Zašto bi to učiteljica trebala znati (na stranu to koliko pažljivo to uopće čita, ili tim više, u te
piskarije se unese istinski život ili okolnosti neke obitelji, a čemu to?)

A što se tiče senzibiliteta kćeri od sarah u pogledu iskrenosti, odavno sam došla do zaključka da je vrlo
mali broj ljudi prema kojima se može biti stvarno iskren, ostatak (poslovna komunikacija na koju otpadne golemi
dio dana, pa velik dio obiteljske komunikacije) je poprilično neiskren i isforsiran.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

prekomplicirane i predelikatne promjene u obrazovnom sustavu "tražiš" (osim HE, to nije kako ina kaže mainstream i odvojena je tema), a radi kojeg konkretno razloga?
nemaš problema s disciplinom, nemaš problema s ljubaznošću, s toplinom, nisi separatist, nemaš problema s religijskim svjetonazorom...
tražiti takve promjene radi toga što te netko na satu razredne zajednice pita jel pereš suđe i peglaš?
radi zubara u školi? radi pranja zubi?

koja je direktna, ili indirektna šteta od tih pitanja (po dijete, pojedinca,društvo u cjelini), a koja korist od njihova nepostavljanja? koja je korist po djecu ako ne peru zube u školi, a koja je šteta po djecu ako ih peru? jel ih možeš klasificirati?

---

jako dobra pitanja.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

A, cvijeto, abcd je neka vrsta osobenjaka, ja bih rekla, to je neka razina, neki slojevi u koje nije samo tako proniknuti.Ovo što piše sarah jasnije mi je to približilo. Svi se mi susrećemo sa sličnim pitanjima, ali nama nisu drama, a nekome jesu. Iz kojeg razloga, tko bi znao.

---

to se i meni cini.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ja imam srece, moj zna tako rasclanjivati pitanja, ali onda da odgovor za koji smatra da se od njega ocekuje. Jerbo je mr. Hyde samo kod kuce.

---

da vam malo vadim mast. :mrgreen:
Ako se dobro sjecam, moje dijete sve do sad nije nije jedanput imalo zadace tipa:
Pocetak proljeca, jeseni…
Moja domovina
Prvi snjeg
Kako sam provela ljetne praznike
Itd….

A od petog razreda su zadace iz njemackog, sve drugo samo ne ono:
Moras napisati nesto sto se ocekuje.

Dapace, citajuci njene sastave koje imaju za domacu zadacu, ili one sto pisu u skoli kao kontrolni, cesto sam je pitala, nisu li joj teme, opisi i slicno, malo hmm,hm kako da kazem sumanute?
Ne, kaze ona, profesoru se svida. :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

skužila iz zadnjeg posta.
treba mi malo :mrgreen:
al opet, bi li roditelji u tom slučaju bili pravo rješenje? u opciji HE?
ko to zna.



zadaćnica - "napiši što je za tebe hrabrost".
učenik napisao - ovo je hrabrost.
i dobio jedinicu :lool:

---

:). Ovo su oni koje ekipa voli, ali se "osvijeste" krutih pravila ovih drugih odnosa nešto kasnije.

Vezano za raspravu, mislim da je stvarno ovo o čemu se raspravljalo jedan poseban aspekt i problem, nemam pojma kako je najbolje rješiv, abcdefg ga je očito riješila promjenom sredine i odrastanjem i nailaskom na za nju bolje sredine, ona sama osjeća da bi rješenje bilo u malo drugačijem modalitetu školovanja da nije tako kruto i da postoji više opcija. Koliko shvaćam, baš je, u stvari, i problem u ovom dijelu percepcije bliskosti i zadiranja, tj. granice intime i neintime / doslovnog / nedoslovnog i takve stvari.

Vrlo mi je stran prikaz americkog skolskog sustava na taj skroz impersonalni nacin. Nemam dijete u skoli ili vlastitog iskustva, ali cak ni sveucilisni profesori nisu business-only. Rana osnovna skola je vise nalik nasim vrticima, a ne skolama, a i kasnije su nastavnici/ravnatelji/ostalo osoblje i opcenito institucija skole puno vise upleteni u (privatni) zivot djeteta i obitelji nego sto sam to primijetila kod nas.

Ok, postoji vise izbora pa pretpostavljam da se negdje mogu naci i ovi spominjani hladni internati, mada moram priznati da ih, cak i kroz filmove, puno vise povezujem s Velikom Britanijom.

Mislim da je uopće kontra ljudske-dječje prirode da provode x sati u okružju gdje je sve just business. Pa sasušili bi se, jadnici mali! Na koncu, svaki uspješan biznis i kod odraslih ljudi počiva na povjerenju, da si s nekim kliknuo i da si na ljudskoj ravni na miru da je taj čovjek solidan, da ga simpatiziraš i računaš na njega. Je li itko ikad sklopio neki veći posao s nekim da nije bar popričao o životu, svojoj obitelji, odakle dolazi, čime se bavi i čemu se nada?

Jasno da su neki ljudi drugih vrijednosti i emotivne podešenosti, ali pretpostavljam da djeca, kao dio ljudske zajednice, mogu i moraju naučiti prihvatiti i voljeti i biti voljeni od raznih ljudi na razne načine, saslušati razne savjete, manje ili više primjenjive, i svjedočiti tome kako ljudi formiraju svoj svijet, uvjerenja i sl. Naravno da nitko ne treba popisivati djecu po tome koje savjete i načine života favoriziraju; učitelj prezentira i nudi, a oni se roje oko onoga tko je njihovom senzibilitetu najbliži. Meni je to jedna od vrednota škole, i nikakvim robotima ne bih slala svoju djecu. Sve što je u okvirima zdravog i normalnog meni je okej.

moram priznati da sam napreskokce čitala zadnje dvije strane. ali kad pomislim koliko moje dijete voli i grli svoju učiteljicu i koliko joj taj zagrljaj znači i kad ju učiteljica pohvali ili kad se s njima zeza i smije. ne mogu si zamisliti, kao što je to netko rekao, u manjim razredima, da nema te neke prisnosti.