Aha. To sto malo Hrvati najlosije rijesavaju matematiku nema veze s nacinom na koji se u Hrvatskoj uci matematika?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Printable View
Aha. To sto malo Hrvati najlosije rijesavaju matematiku nema veze s nacinom na koji se u Hrvatskoj uci matematika?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pa taj sustav je izrodio i dobre arhitekte i pravnike i doktore i sve i svašta, kako se to desilo?
Izrodio je, naravno, i loše.
Nije do sustava samo, do čovjeka je isto.
Nemojte misliti da mi je sustav super duper i da baš ništa ne treba mijenjati (vjeronauk, po meni, prvi), ali primjeri da dijete gubi interes za učenjem radi par loših primjera pa je za to cijeli sustav kriv mi je malo :zvrko:
A na koncu konca, tko kaže da svi moraju biti super zainteresirani za matematiku, fiziku, biologiju, jezike i da svima mora sve ići? Ne mora, niti neće.
A Branimir Bilić će na HRT-u (ako ga bude bilo) lamentirat (kineskom? ili hrvatskom u dijaspori?) gledateljstvu zašto, kako, je li moglo drugačije... što se to propustilo napraviti itd. (ubaci remix standardnih njegovih pitanja - on je baš ina-niz :)).
Opće nebrige.
Ne mogu ti to sad objasniti, to je osjećaj koji stekneš kad vidiš da novinar ne zna napisati članak jer ne zna postaviti 5 glavnih pitanja i 2 posljedična i da je takvih sve više.
Da prevoditelj u filmu prevede izraz "with flying colours" "sa letećim bojama".
I da nitko ne trza na to, ti ljudi dalje rade - loše, jer nitko ne trza, a ne trza je jer je stanje opće nebrige trenutno. I ako na nešto ukažeš, onda si grammar nazi, cjepidlaka, šta kompliciraš, šta si ti neka pametna/pametan, koga briga, jel me razumiJo - je - o tome pričam.
Ali svi moraju biti zainteresirani i svima mora sve ici . :)
Nije da mozes birati predmete, njihovu sirinu, nacin prezentacije , brzinu kojom moras usvajati i na kraju ( ali ne manje vazno) ocjenu kojom te ocjenjiju u odnosu na prosjek i sve ostale ( a ne u odnosu na npr. tvoj vlastiti napredak).
Ono sto je meni najtuznije u sustavu jest cinjenica da tokom
osnovni skolskog obrazovanja ne nauce prepoznavati svoje vlastite interese i jake strane. Jednostavno je u sustavu najvaznije zadovoljiti formu. Tko je u tome dobar , ima dobre ocjene. Ali da li je naucio nesto o sebi i u kojem smjeru ici, tesko.
Je, ali to bas nije zdravo niti zabavno za nikog.
Niti djete, niti roditelje, niti skolu.
Jos kad imas dijete darovito iz matematike, sa iznadprosjecnom logikom, a po forumu trazis stalne instrukcije iz matematike...dode covjeku da se se zapita tko je tu lud. Barem malo.
Evelina, moje iskustvo je da ljudi itekako vide i čitaju, ali su lijeni. Ako netko može nešto napraviti za njih, super. Zove me jedna majka kad će upisi za malu školu, ja joj pošaljem info, kažem sve je na webu, evo, a ona meni za dva dana, a koji dokumenti trebaju? Helo, pa sve piše tamo! Kako ima vremena za fejs, ali nema za web? Ne poznamo se pa nije ni frendovska lijenost, nego ono, ako može netko umjesto nje...
I to je moje iskustvo već koje desetljeće, i onda se još ljute kad misle da nisu dobili ono što su "trebali" od tebe, udruge, ustanove, pri tom je osobni angažman minimalan. Pasivnost, to je isto dio naše političke kulture i tu se nismo pomakli ni milimetra.
I lako ćemo princip. Žalba? Ma lako ćemo. Prošo rok, ma lako ćemo. I onda ne može? Kriv je sustav, službenik/ca, svi su krivi... Osobna odgovornost i to.
Sad sam off topic...sorry
Onda sam i ja offtopik...jesam li? :misli:
Eto, baš boldano i ja mislim.
I sad, je li na kraju nečiji potencijal pokopao sustav ili vlastita lijenost i nezainteresiranost.
Zato ispada da branim sustav, ali nije tako, samo mi ide na živce konstantno izvlačenje od odgovornosti.
Ja, recimo, matematiku ne znam. Nikad ju nisam ni znala. Možda ju sad naučim, nakon trideset godina od osnovne.
Nitko mi nije "kriv", ja to naprosto ne kužim. Fali mi neki dio u mozgu za to. Tu mi nitko nije kriv, tu nema krivnje, meni to naprosto ne ide.
Ali ZASTO ti ne ide matematika? Na to bi ti trebao odgovoriti sustav. Barem da znas u cemu je kvaka.
Druga stvar nemotiviranost.
Pa djeca prirodno nemaju unutarnje motivacije da nesto moraju. Iznimno rijetka to imaju u tako ranoj dobi. Njima je vazna vanjska motivacija. Unutranja se razvija kasnije.
I sto sad?
Pustiti cemo da nemotivirano dijete propada do dobi kad ce konacno postati motivirano?
Ili nece ? Jer ce tada za sebe misliti da je potpuno nesposobno ( za matematiku npr)?
Evelina, pa valjda i sustav ima neku odgovornost da građane potakne na odgovornost? Recimo kurikularnom reformom, uvođenjem građanskog odgoja i slično?
Ovom sustavu pašu podanici koji neće suvislo kritizirati, aktivno se zauzimati, promišljati, pašu mu ovisni klijenti kojima će povremeno zaposliti sina ili kćer, povećati penziju za 100 kuna ili smanjiti cijenu tramvajske karte jer takvi onda ne razmišljaju o fontanama, prebendarskim vrtovima, privatizaciji, lijekovima za djecu (sve dok se ne dogodi njihovom djetetu) i slično.
Školski sustav je u tome ključan i zato je kurikularna reforma bitka svih bitaka koju smo, na žalost, izgubili.
Ne znam, ponekad mislim da imam diskalkuliju.
Ustvari, sigurno, skoro svi elementi su tu.
Neki sustav mi je dao odgovor na to pitanje, ne školski, ali eto, to postoji i to je identificirano.
Što se tiče intrizične motivacije, upravo sam to ranije napisala, to dolazi kasnije u razvoju, ali tako je sa svime.
To ne znači da treba povlađivati i maknuti neugodne zadatke ili one dosadne ili one zamarajuće ili one koji te plaše, jer tako ne ide ništa u životu.
Pa ako sustav traži da računaš tri stranice zadataka, izračunat ćeš ih i dobiti ocjenu ili - nećeš i dobiti ocjenu.
Jer će i jednog dana poslodavac tražiti da napraviš izvještaj od 30 stranica iako ti je muka od toga, ali si uvježbao kako sam sebi doskočiti da nešto obaviš (a to nećeš uvježbavati na poslu, već u školi) i naprosto to obaviti pa biti plaćen ili - ne pa ne biti plaćen.
Ovdje treba reći da su naši đaci 4. razreda na međunarodnim testiranjima u sasvim solidnoj sredini i iznad nje. Problem se javlja u predmetnoj nastavi. Zaključak? Učiteljica ima veću slobodu rada, puno bolje poznaje djecu, ako razredu slabo ide neka cjelina iz matematike, učiteljica će ukrasti od sata razrednika ili prirode i popuniti rupe u računanju.
Još kad se sjetite da je devedesetih satnica matematike i hrvatskog pala s 5 na 4 sata, onda što imamo dalje raspravljati?
Po svemu sudeći - sustav će te tražiti da povezuješ i da imaš vještine, brzinu, dubinsko razumijevanje i mogućnost brze prilagodbe. A za to te sustav neće pripremiti, jer naš sustav i brza prilagodba = contradictio in adiecto. Stvari tipa 30 stranica izvještaja će bit pandan manualnih poslova - i loše plaćeni - bačeni umjetnoj inteligencijij (osim ako nas UI ne potaraca, kao što strahuju Musk i Hawking). E, i tko će onda bit kriv? Mi koji to vidimo, a ne mijenjamo, nego idemo linijom manjeg otpora, i poslušno zaokružujemo "plače", "jutro" i otvaramo mozgove da što više biflanja, bez raumijevanja stane, uključivo časnu prijatejlicu Frankopana, a što manje razmišljanja preostane. U potpisu: vaš Branimir :).
Moj mlađi sin je rođen za debatni klub. Znaš što mu je to donijelo u osnovnoj školi? Samo loše ocjene. Taj se ne boji nikome reći što misli, snažno i pametno to argumentirati i propitivati za obrazloženja. Aliiii u osnovnoj školi to mu je donijelo više sr*nja nego koristi. U međuvremenu je naučio držati jezik na kraćoj lajni, odnosno birati bitke. Eh, sad, da li je to dobro ili loše - pojma nemam.
Da odgovorim na pitanje da li sustav "pojede" dijete - iako to ovisi o karakteru, ako si svoje dijete do škole odgajala tako da umije misliti svojom glavom, neće je pojesti sustav. Ono što se može dogoditi je ovo što se dogodilo mom sinu. I još mu se povremeno događa... ali to je život. Često dugoročno više vrijedi iskustvo nego super ocjene, koje su i u naše vrijeme dobivali oni koji su se znali uvlačiti, a tako je i danas. Od prvog osnovne... Čekaj samo da te snađe mala školska liga, pa da vidiš koje je to lobiranje, gore nego profesionalni nogomet. I tako... Nema spasa - sa djetetom ćeš i dalje preispitivati sve što se događa. S vremenom ćeš imati sve manje uvida, ali i dijete će biti sve snažnije da samostalno izađe na kraj sa izazovima. Ne brini - bit će dobro.
Istraživanja su pokazala i da djeca do kraja razredne nastave vole školu, a od 5. razreda nadalje je ne vole... Vjerojatno iz istog razloga - u razrednoj nastavi im se učiteljica svakom može posvetiti jer ih poznaje, dalje to ne ide baš tako lako i svaki nastavnik smatra da je njegov predmet najvažniji, a to je preveliko opterećenje za učenike :-/
A da ne govorim o najvećem problemu od svih - da znatiželjno dijete učiteljima uglavnom predstavlja problem i nastoje ga "neutralizirati" ili ignorirati jer im ometa dinamiku obrade goleme količine gradiva. Tako i oni najdarovitiji otupe.
A kako misliš da će se steći dubinsko razumijevanje ako se ne može odraditi osnovno razumijevanje?
Kako ćeš izvesti zaključak od tri činjenice ako ih nisi u stanju izvući iz teksta gdje pišu crno na bijelom?
Kako ćeš se brzo prilagoditi ako se ne možeš prilagoditi vrlo jasnim te ne prekompliciranim uputama?
Ne znam, sve pršti od kreativnosti u djeci, samo se ne može odraditi zadatak od točke a do točke b. A bar bi to trebalo biti nezahtjevno. Kako onda očekivati išta više?
Mozda da se malo vise rade osnove, a ne krece dalje i sire bez da se osigura da je to utvrdjeno? Vise cinjenica nije vise znanja. Jasne i nekomplicirane stvari ce u budicmoati radit masine. Sigurno je neuspjeh djece kombinacija svega (i tisucu podrazaja, i necitanje) al ovakva skola ne pridonosi da se dobro utvrde osnove. S druge strane, ne postoji konsenzus ni sto su osnove - navodno u norveskoj raznatraju ili su uveli ukidanje pisanih slova, a negdje sam procitala da ih ni ne ubijajuns racunanjem bez kalk-al rado bih naucila vise o tome.
Djeca su po prirodi kreativma al mislim da to skola dobro zatre. Opet, najplacenije su stvari gdje kreativa dolazi do izrazaja u smislu spajanja struka..ni programer ne mozes bit samo da kodiras bez razumijevanja sto bi to ttebalo olaksat
Tj ja odg na zuskino pitanje-zuska, dril za slijedjenje jednostavnih uputa se radi u skoli, a propitkivanja-jok. Opet, a kako to pak da su ljudi u tome neuspjesni onda, evelina?
ja mislim da računanje baš trenira mozak, ne bih nikako da to izbace! drugo su neki inženjerski izračuni koje naravno da računa računalo, ali sve u rangu školske matematike mislim da je izrazito korisno. Pa danas si ljudi ne znaju izračunati ni kamate, znamo svi do kakvih problema to dovodi i svatko te može prevariti.
Ne znaju izračunati kamate jer na razumiju kamatni račun, a ne jer ne znaju 18*0.45.
Ne znaju jer NE RAZUMIJU. Eto, to je naš problem.
Djeca dobiju obrazloženje gradiva (uzmimo kvadratne jednadžbe) i 70 zadataka za domaći rad.
Ne može čovjek automatizirat radnju o kojoj nema pojma. Čak i u sportu prije svakog treninga trener ponovo priča o fiziologiji/nomiji, brzini, pravilima, ne misli da ćeš postati dobar igrač igrajući bez znanja.
Pa sigurno neće razumijevanju pomoći to da prestanu i računati.
Mislim da je to sada već jako zamršeno i da se to dešava jer nedostaje jedan opći konzensus u društvu što je bitno.
Već su dosta dugo bitne samo ocjene.
A svi znamo što se po školama događa od strana raznih roditelja kad nisu zadovoljni ocjenama.
Pa onda mislim da i profesori i učitelji kapituliraju i prestanu se davati u posao.
Odrade satnicu, oš po uputama, neš po uputama, oš veću ocjenu, evo ti je, neću ja živjet s tim neznanjem u životu, nego ti i adio. Zadovoljan roditelj, zadovoljno dijete, nezadovoljan profesor, al koga briga za profesora, provukao sam se i pičim dalje u životu, a to jesam li naučio da se "plače" piše samo kad se plače, a ne i kad ti je dospijeće plaće, pa koga briga za to. I šta me s time maltetiraš.
Opet, to je samo moje viđenje situacije.
E da, svakako, krivi su zli roditelji koji zovu inspekciju.
Dijelom su i takvi roditelji odgovorni, da.
Oni kojima su svi drugi krivi.
Takvi su bili i kao djeca i sad su takvi i kao odrasli.
Pa nećemo se praviti da takvi ne postoje.
Ali nisam rekla da su isključivo oni krivi. I to je netko omogućio pa se ljudi koriste sredstvima koja su im na raspolaganju i lakša su nego neka druga.
Pa ne možeš korisnika sustava okrivit što je sustav na krivim temeljima.
Ako mu roditelj ne prijeti fizičkim nasiljem (moguće - događa se, al rekla bi rijetko), što bi nagnalo nastavnike da im nije bitno PREDATI znanje - ne procijeniti?
Ako je jedan učenik u razredu nepismen, dva, pet, ok. Ako pola škole ima HJ 5, pa u gimnaziji s petice iz HJ padne na 1-2, pa gdje je inspekcija u toj školi? Evaluacija škole?
Ako odlikaši na prijemnom za gimnaziju ne znaju riješiti gradivo OŠ?
Ako odrasli ljudi u HR ne znaju riješiti kvadratnu jednadžbu i kažu: "Nemam žicu za matematiku", a u SŠ su već morali raditi integrale ili logaritme barem, onda je njihovo znanje privremeno i površno. Ne možeš objašnjavati djetetu kvadratnu jednadžbu ako 90% djece nije shvatilo običnu...
Bolje je da je kurikulum oskudniji, ali temeljitiji.
Znati što je demokracija i zašto glasaš je temeljno znanje.
Znat kad se rodio Demokrit nije, to je za one koji žele znati više.
Ne obrnuto.
Mislim da ne možeš predati nekome ništa na silu.
Da bi dijete doživljavalo nešto važnim i bitnim i željelo biti uspješnim, mora imati i povratnu informaciju od okoline o tome, mora osjetiti da je to bitno i važno.
Ako okolinu nije briga, zašto bi njega bilo briga?
To je ono što sam pisala kad sam govorila da vlada stanje opće nebrige.
I sasvim sigurno se to osjeti u današnjem školstvu, samo što mislim da nije školstvo isključivo odgovorno što je to tako.
Ja ne znam jesam li razumljiva :misli: možda nisam dobro objasnila.
Možda da o'ladim malo. :mrgreen:
Slazem se s krumpiric skroz. Mene drilalo matku s milijun zadataka i imala sam 5. Ne razumijem boga iz matke. A nisu starci dolazili intervenirat :)
Mislim da treba odvojiti zaboravljanje matematičkog znanja zbog višedesetljetne neupotrebe i osnovnog nerazumijevanja matematike. Jedno je zaboraviti pa uz malo podsjećanja vratiti znanje, a drugo nemati nikakvu ideju kako izračunati za koliko je posto poskupio plin ili ne znati izračunati površinu trokutaste parcele.
Ili kad trebaš krečiti izračunati volumen sobe da znaš koliko trebaš boje.
Dobro, tu me oduvijek nerviralo zašto majstori uračunavaju prozore i vrata :mrgreen:
Objasnjenje jednog majstora je glasilo, zato sto je te dijelove zida oko prozora i vrata teze kreciti pa je to skuplja cijenaCitiraj:
Dobro, tu me oduvijek nerviralo zašto majstori uračunavaju prozore i vrata
Eh... razumijem sve.... I sigurno nisam jedina koja je doma krpala propuste sustava, e da djeca iz sustava ne bi izašla polupismena i totalno zaglupljena. Sad kad ih gledam u srednjoj školi - dobro je ispalo. ALiii temelji (upravo niži razredi oš) su bili prilično traljavi. Nije to samo moj dojam - učiteljica mog starijeg je isto imala primjedbe na sustav + nastavni plan i program... Viši razredi - nešto bolje, a u srednjoj mojim dečkima ide sasvim dobro.
ALi stvarno ne mogu procijeniti koliko je to do sustava, koliko do djece, koliko do naših ranih ambicija. Bosanski lonac u kojem ima svega. Kako god bilo, rupa je bilo i trebalo ih je krpati. Rupa ima i sada, u srednjoj školi, ali sad već djeca (ne samo moja) znaju i sama kako ih pokrpati. Koliko će tu biti pravog znanja, a koliko snalaženja - nemam pojma.