Samo sto sam tu procitala VODA, tlak mi je skocio :oklagija:
Printable View
Pa ako dijete s više od sedam godina koje živi na moru ne zna plivati, onda je vjerojatno neki problem u pitanju, bilo koje prirode.
vjeruj mi - nije. ovaj slučaj koji ja znam je isključivo lijenost i komocija roditelja. pod izlikom, ne smijem tjerati dijete u more da ne bi imalo traume.
to kao što mene moja mama nije naučila voziti biciklu. znate već tu priču :lol:
zašto?
koji problem je bio?
mogla je, a nije. sad mi kaže da je kao nešto probala, ja nisam htjela, i - to je to.
pa mi bilo neugodno, s devet godina, kad jedina u razredu nisam znala voziti i lagala i muljala nešto da znam. a ko kruška padala s te bicikle.
pa sam sama nekako naučila s deset.
mislim, nije to ništa spektakularno, preživjela ja nekako :mrgreen: al bezveze.
Pa roditeljska komocija i lijenost spadaju pod "probleme bilo koje prirode" :lool:
Moj tata je onda bio pravi bullinator :mrgreen:
Negdje s 5 me zafrljatio u more. Nešto sam valjda kenjakala, pa bi, pa ne bi, pa vriska skika, a znala sam već pomalo po pličaku bez ičega i on očeš plivat, evo i pljus u more malo dalje od pličaka i prolplivala ko ribica.
a čuj, njoj je posao šišanje, ne operacija krajnika. a nismo ni govorili o iznimnim situacijama nego o onome što frizerka svakodnevno doživljava. pa nisu sva ta djeca imala traume od bijele košulje?
kao što veli šafran, bilo bi dovoljno da je bila spremna promijeniti košulju, da je na neki način prišla djetetu, zaigrala ga, manipulirala :mrgreen: ili što god već rade frizeri da animiraju djecu na šišanje. ima raznih načina. naravno, to pod uvjetom da roditelj zahtjeva šišanje (ne vidim to kao teror), ako roditelj sam procijeni da mu se ta tlaka ne isplati ili nešto sl. onda je to drugi par rukava, ali onda sam treba prekinuti cijelu proceduru ili i ne ulaziti u frizerski salon.
dobro, da, istina. zaboravila sam kako je to kad je malo :)
sad si ti totalno fulala moj post, totalno ga pogrseno shvatila.
ne vidim da itko insinuira da autorica, ili itko od nas ovdje, ne peru i cesljaju djecu. mislim da jako dobro shvacam temu.
nisam pitala da li time sto cesljam glavicu na kojoj je paperje vrsim buling nad njome. jako dobro znam razliku izmedju kose i kose i cesljanja i cesljanja. ja pisem o kosi do ispod guzice, guste, teske, ima je preko kile i o djevojcici koja je dovoljno stara da zna sta nosi takva kosa. i takvu kosu je nemoguce odrzavati bez, ajmo to nazvati, maltretiranja. ne mozes reci: dodji da te pocesljam a da ona dotrci s osmijehom jer zna sta slijedi. i mene srce boli kad ju cesljam, a ona place, kad joj rascesljavam one cvorice, ali ne zeli se sisati, zeli imati dugu kosu i kosa joj je predivna i kvalitetna, ali boli. i pitam se koliko je to bulling jer ja joj svaki dan nanosim fizicku bol.
s druge strane tjeranje djeteta da jede je maltretiranje djeteta, i ok, to smo apsolvirali, no povlacim paralelu s mazanjem UV kremama koje su i onako ljepljive, tesko se razmazu, dijete to organski ne podnosi (znam jer ni ja ne podnosim taj osjecaj da mi koza ne dise), ali eto, zbog njenog zdravlja, ja je mazem. pa se pitam, gdje je razlika, jer i kad "tjeramo" djecu da jedu, radimo to, ne radi izivljavanja i nekih sadomazo poriva, vec radi njihovog zdravlja.
nema tu ekstrema niti sprdavanja vec onog standradnog pitanja- koja je granica dopustanja djetetu odgovornosti za brigu o sebi, granica izmedju bulinga i nemara je zapravo jako tanka, zar ne?
Ma da, kao da su roditelji redom razumna i umjerena bića :D
ajme, komplicirate. Prvo, nisam rekla da frizerka svaki dan to dozivljava, nego da dozivljava. drugo, da sam imala potrebu iznzistirati na sisanju naravno da bi nasla frizerku u rozoj kosulji (sina vodila kod onih koji crtice pustaju i imaju guba stolice na drugi dio grada), pokusavam objasniti da sam upravo odlucila da sisanje nije toliko vazna stvar, kao ni cesljanje:mrgreen:
ovu pricu oko voda/more naziva uopce ne kuzim. 25 godina zivota sam provela uz more i zvala ga more, sad ga zovem voda i more i uopce ne kuzim sto to kome ima smetati, ni domacima ni doslima.
pa je da, tanka je. ali htjela sam reći da smo otišli previše u tančine.
pa svaki roditelj zna svoje dijete i zna otprilike gdje je njihova granica.
meni je npr. ok malo "izmanipulirati" dijete što se tiče higijene, zdravih navika i brige o sebi:mrgreen:
a do koje granice? to svatko za sebe određuje i vidi dal pretjeruje ili ne.
evo meni je lakše kad si stvari ovako postavim:
da to moje dijete zna sve što ja znam o tome i tome ( opet pričam o zdravoj prehrani i higijeni ) što bi odlučilo, učiniti si ono što je zdravo ili ono što je loše.
evo primjera, mm i ja našem J od prvog zubića čistimo zubiće, ne baš svaku večer (npr. ako je jako umoran ne forsiram), ali uvijek pokušamo.
i pričamo ti mi o tome koliko je zapravo važno zdravlje mliječnih zuba za trajne zube.
i on ti lijepo svojoj mami sutradan "ha vidiš! da si nas tjerala da peremo zube ne bi nam sad bili ovako loši!"
i eto ti ga
Pa istina je što kažeš... ALi kad pogledam svoj dom - čak ni mm ni ja nemamo uvijek iste granice ni pravila. Čak ni JA SAMA nemam uvijek iste granice i pravila (trudim se da to bude tako, ali sad kad su djeca veća vidim kako za neke stvari više ne hajem...)
A klinci gledaju i točno znaju kakva su pravila kod jedne bake, kod druge bake, kod mame i tate i bilo gdje... Imaju radar za to. Dok su bili manji, moja svekrva je znala pitati može li im dozvoliti ovo ili ono ... Ja rekla - vaša kuća = vaša pravila. Srećom, oko prehrane i spavanja imale smo bliske stavove, ali ona je dozvoljavala klincima da joj se penju na glavu i na luster... Tja, baka im je! Vjerojatno ću i ja svojim unucima tako popuštati, ako ih dočekam... (inače, mm kaže da je njemu puno više toga branila).
to je to.
ja npr bih voljela da j čita. a neće pa neće. da pročćita koju knjigu sad na praznicima. jednu jedinu. bilo koju.
kako ga natjerati, a da nije buling? :mrgreen:
znam ja kako, ima metoda koja pali, i koja definitivno u buling ulazi :mrgreen: al dal ga uopće tjerati? i zašto?
Očeš reći jedno pišemo, a drugo radimo :mrgreen:
Zezam se malo, ali stvarno sigurna sam da evo ja sad pričam ovdje nešto kako sam ja to rješila, ne mogu se sad sjetiti primjera, ali sigurna sam da sam istu stvar kroz neko drugo vrijeme riješila na drugi način i šta sad, jesam bully ili ne, možda par time bully :lol:
Ššišanje i češljanje su mi ne baš bitni, tu bi totalno mogla pustit djetatu da neko vrijeme odlučuje i lagano ga vodila i učila. Recimo, M. se nije htjela češljat prošlog ljeta, pa smo skupljali nekakve punđice (od mora zapetljane) i jedanput tjedno ili u 10 dana, nakon pranja i s nekim sredstvom raščešljavali. Sad se češlja svaki dan, tu i tamo preskoči.
D. se neko vrijeme užasavao šišanja, pa se naučio, i tako...
Ako netko ima dijete koje koje se usred neke rijetke bolesti svakog dana nužno mora češljati, unaprijed kažem da suosjećam i dajem punu podršku da uspostavi naviku dnevnog češljanja kako zna i umije :D
je, je, oces milom ili silom :mrgreen:
ostala sam vam dužna onog da odgoj nije bitan :mrgreen: ; žena mi poslala uslikanu stranicu knjige... u biti se to tek vidjelo kad su se proučavali jednojajčani blizanci koji su posvojeni odvojeno i odrastali kod različitih roditelja.
link
pretprosli tjedan sam 4 dana za redom na jednom nasem otoku svjedocila tim scenama. siroti deckic se dere ne iz petnih zila, nego iz svake stanice tijela mu majusnog. a majcica uprla, pa uprla...ne bili ga natjerala u more...
vrhunac je bio cetvrti dan, kad sam pokraj njih ulazila u more, a ona mu se uprla objasnjavati, kako samo curice placu, a on je deckic, pa je li hoce biti curica...:-o:roll:
Vezano za buling, neki dan mm kaze da mu je zao da ga starci nisu natjerali da ide u glazbenu skolu :mrgreen: vec su ga pustili da ganja loptu cijeli dan. Tako da je postao samouk umjetnik :mrgreen: pa sad svira skoro svaki slobodan trenutak :D
Tako da... Pazite se da ne budete na "optuzenickoj klupi" za 20, 30 godina :mrgreen:
Eto ga na :mrgreen:
Mada, slazem se, pomikaki, prije s tobom nego s rodjenim muzem. Ne vidim stvarno smisao natjerati nekoga da zavrsi glazbenu skolu. Nije to neka jednodnevna radionica :D vec skola.
Onaj što žali da ga nisu tjerali u glazbenu možda im nije dovoljno jasno i ustrajno rekao da to ŽELI, ili su oni stvarno ignorirali njegove želje...ne znam.
Sjetila sam se primjera odgoja koji je primijenio moj susjed, tradicionalan lik za kojega ni u peti nisam mogla pomišljati da ću ga kao primjer pozitive navoditi na Rodi. Nikad čuo za AP, a da je čuo, vjerojatno bi to ocijenio kao glupost.
Ultra sportski tip, i on i supruga mu , ono, zgibovi svaki dan, kućna vježbaonica, Jackie Chan:lol:, pa kad mu je klinac stasao za prvi sport, a to je, po njegovoj ocjeni, bilo valjda s dvije godine, ne znam kad, krenuli upisi na sportove, tamo, amo. Predškola, škola, mali nije nizašto, ni za klupske, ni za individualne, ni za borilačke sportove...sve probali, pa ohrabrivali, vježbali upornost...ništa.
Na kraju je tata rekao- "ništa od toga, on ima dvi live noge".:lool:
Već do petog razreda nije išao ni na kakav sport, osim rekreativno nogomet po cesti i nešto malo plivanje, zbog astme.
Njima je to bilo teško progutati, ajme bože, ali nema veze, neka klinac odluči. A ovaj se odlučio ćokati po kompjuteru i nije htio ni izlaziti iz kuće, šesti razred, mali ima samo jednog frenda i s njim igra igrice doma, totalna izolacija.
E, onda su roditelji odlučili da to nikako nije dobro za njega pa su prodali stan u gradu i kupili kuću na selu gdje se mali vrlo brzo skompao sa širom ekipom vršnjaka, totalno "oživio", postade popularan (Ibro Dirka naš...:mrgreen:). Počeo svirati gitaru, odmah stari, hopa, čim je skužio da ga to zanima, kupio mu eletričnu, ima bend, super svira, prošao odlično srednju školu, upisao faks...
Ne znam koliko je tu bilo "bullinga", vjerojatno je nešto u i tim nekim početnim pokušajima, ali na kraju su ipak osluškivali interese djeteta jer od totalne prisile slaba vajda.
genijalno.
to je kao rješavanje problema nedijagnosticiranog ADHD-a, pričala sam već o tome.
učiteljica, kad vidi da mali, prvi razred, više ne može sjediti na mjestu, kaže mu da otrči dva-tri kruga oko škole i nek se vrati nazad. i tako nekoliko puta na dan. :mrgreen:
nena, ja bih rekla, da je covjek radio po zdravoj pameti i po juulu. :-)
:lool: :love:
iz iskustva ću reći da je neku djecu stvarno besmisleno tjerati da idu u glazbenu
a opet, neki su mi počeli ovako kako Zuska opisuje, da bi do kraja osnovne bili među najboljima u razredu i upisali srednju glazbenu školu
treba pratiti i osluškivati želje i potrebe djeteta
ja mojima zamjeram sto me nisu (vise) tjerali da gledam TV s metlom na ledjima :mrgreen:
to sad spominjemo i oni i ja, svaki put kad kukam kako me bole ledja :D
a nisam im oprostila sto mi nisu dali da se bavim atletikom, jer eto, moja mama je bila atleticarka i zna sve negativne strane. to je bio jedini sport koji me zanimao. zato sam sva trapava i bojim se lopte kad mi leti prema glavi (mrzim picigin :D)
buling je tjerati malo djetešce u vodu dok ono uplašeno vrišti - to kad vidim automatski se naživciram
buling je tjerati dijete koje očigledno nema talenta, volje ni predispozicija da se bavi nečim po zamisli roditelja - to nikad ne završi dobro
ali učiti dijete da pozdravlja svijet oko sebe, ne da nije buling nego je potrebno- jer živi među ljudima i jer treba usvojiti pravila nekog korektnog ophođenja s drugima. ja svoju redovito opomenem ako to propusti učiniti. zašto je ne bi opomenula? iako iz našeg primjera jasno vidi kako se ophodimo prema drugima, to je tip djeteta koje je sklono otploviti u svoj svijet, u svoje misli i maštarije. onako, malo lebdi štono bi se reklo. pa je ja dozovem nazad, samo toliko.
i nije mi buling pitati hoće mrkvu ili korabu. jer jede povrće rijetko. prerijetko. a znam da korabu voli i čim je spomenem u kombinaciji s npr. omraženom mrkvom ona će je prihvatiti. Ali ako ponudim korabu ili čips ovo potonje će preuzeti vodstvo, a to ne želimo, jel...
I tako - tko zna što će ona meni danas sutra zamjerati - nešto sigurno hoće. Znam i da je nedavno zamjerala što inzistiram da svaki dan vježba sviranje po 10 min. ali kad je koncert za završetak šk. godine u glazbenoj odsvirala perfektno rekla ja da je sretna što sam je tjerala..
Ne zamaram se previše s tim. Ja dajem najbolje od svojih mogućnosti i to mi je dovoljno znati.
super post flopice. i, slažem se za ovo s pozdravljanjem. baš mi je ružno vidjeti djecu koja ne znaju kulturno pozdraviti, upadnu u stan i ni mu ni bu. pa ih vraćam nazad, svih po redu :mrgreen: i treba ih na to podsjećati.
ma i ja bi ih vraćala
baš je teško drugom čovjeku reći dobar dan
ako je to problem, ne želim misliti što bi jednog dana sve moglo postati još veći problem...
Koja je razlika tjeranja djetešca u vodu...ups, pardom more (moja i za Jarun kaže more pa je upozoravam da ne bulla lokalce) i tjeranja djetešca da jede zelenjavu... ja to, npr. ne vidim. Govorim kao "morski čovik", s puno puta viđenim uplašenim vriskom za 10-tak min u sretno prskanje i gacanje.