Samo sto sam tu procitala VODA, tlak mi je skociovertex prvotno napisa
A ta VODA, to je buling nad lokalcima
 |
|||
|
|
|||
Samo sto sam tu procitala VODA, tlak mi je skocioA ta VODA, to je buling nad lokalcima
Pa ako dijete s više od sedam godina koje živi na moru ne zna plivati, onda je vjerojatno neki problem u pitanju, bilo koje prirode.
vjeruj mi - nije. ovaj slučaj koji ja znam je isključivo lijenost i komocija roditelja. pod izlikom, ne smijem tjerati dijete u more da ne bi imalo traume.
to kao što mene moja mama nije naučila voziti biciklu. znate već tu priču
zašto?
koji problem je bio?
mogla je, a nije. sad mi kaže da je kao nešto probala, ja nisam htjela, i - to je to.
pa mi bilo neugodno, s devet godina, kad jedina u razredu nisam znala voziti i lagala i muljala nešto da znam. a ko kruška padala s te bicikle.
pa sam sama nekako naučila s deset.
mislim, nije to ništa spektakularno, preživjela ja nekakoal bezveze.
Pa roditeljska komocija i lijenost spadaju pod "probleme bilo koje prirode"
a može se to i tako gledatioprostite, al buling je i dijete (osim dijete od n.grace
onda mu se vršnjaci rugaju, onda je on ljut na roditelje što ne zna plivati, i tako. to mogu biti i malo veće traume od onih suza s pet godina kad si ga tjerao u more. a živiš na moru, recimo.
enivej, nikad na zelenu granu s tim traumama
Posljednje uređivanje od anasti : 18.07.2013. at 15:28
Moj tata je onda bio pravi bullinator
Negdje s 5 me zafrljatio u more. Nešto sam valjda kenjakala, pa bi, pa ne bi, pa vriska skika, a znala sam već pomalo po pličaku bez ičega i on očeš plivat, evo i pljus u more malo dalje od pličaka i prolplivala ko ribica.
a čuj, njoj je posao šišanje, ne operacija krajnika. a nismo ni govorili o iznimnim situacijama nego o onome što frizerka svakodnevno doživljava. pa nisu sva ta djeca imala traume od bijele košulje?
kao što veli šafran, bilo bi dovoljno da je bila spremna promijeniti košulju, da je na neki način prišla djetetu, zaigrala ga, manipulirala
dobro, da, istina. zaboravila sam kako je to kad je malo
sad si ti totalno fulala moj post, totalno ga pogrseno shvatila.a dobro nećemo sad baš pretjerivati.
briga o djetetovoj higijeni i zdravlju nema veze s bullyingom. a valjda si sama znaš postaviti normalne granice i prioritete.
ne shvaćaš bit teme, kao još neki. i umjesto da nešto pametno naučimo makar primjer bio ekstreman, mi se tu nasprdavamo.
sumnjam da autorica članka ne pere i ne češlja djecu. ili si ti to tako shvatila?
ne vidim da itko insinuira da autorica, ili itko od nas ovdje, ne peru i cesljaju djecu. mislim da jako dobro shvacam temu.
nisam pitala da li time sto cesljam glavicu na kojoj je paperje vrsim buling nad njome. jako dobro znam razliku izmedju kose i kose i cesljanja i cesljanja. ja pisem o kosi do ispod guzice, guste, teske, ima je preko kile i o djevojcici koja je dovoljno stara da zna sta nosi takva kosa. i takvu kosu je nemoguce odrzavati bez, ajmo to nazvati, maltretiranja. ne mozes reci: dodji da te pocesljam a da ona dotrci s osmijehom jer zna sta slijedi. i mene srce boli kad ju cesljam, a ona place, kad joj rascesljavam one cvorice, ali ne zeli se sisati, zeli imati dugu kosu i kosa joj je predivna i kvalitetna, ali boli. i pitam se koliko je to bulling jer ja joj svaki dan nanosim fizicku bol.
s druge strane tjeranje djeteta da jede je maltretiranje djeteta, i ok, to smo apsolvirali, no povlacim paralelu s mazanjem UV kremama koje su i onako ljepljive, tesko se razmazu, dijete to organski ne podnosi (znam jer ni ja ne podnosim taj osjecaj da mi koza ne dise), ali eto, zbog njenog zdravlja, ja je mazem. pa se pitam, gdje je razlika, jer i kad "tjeramo" djecu da jedu, radimo to, ne radi izivljavanja i nekih sadomazo poriva, vec radi njihovog zdravlja.
nema tu ekstrema niti sprdavanja vec onog standradnog pitanja- koja je granica dopustanja djetetu odgovornosti za brigu o sebi, granica izmedju bulinga i nemara je zapravo jako tanka, zar ne?
Ma da, kao da su roditelji redom razumna i umjerena bića :D
ajme, komplicirate. Prvo, nisam rekla da frizerka svaki dan to dozivljava, nego da dozivljava. drugo, da sam imala potrebu iznzistirati na sisanju naravno da bi nasla frizerku u rozoj kosulji (sina vodila kod onih koji crtice pustaju i imaju guba stolice na drugi dio grada), pokusavam objasniti da sam upravo odlucila da sisanje nije toliko vazna stvar, kao ni cesljanje
ovu pricu oko voda/more naziva uopce ne kuzim. 25 godina zivota sam provela uz more i zvala ga more, sad ga zovem voda i more i uopce ne kuzim sto to kome ima smetati, ni domacima ni doslima.
mi ovdje jesmo.
al stvarno to mislim. više-manje za sve postove na ovoj temi.
al mi je isto fora o tome pričati, granici između bulinga (ispravnije bi bilo u principu "bulinga") i zanemarivanja, što kaže leo.
pa je da, tanka je. ali htjela sam reći da smo otišli previše u tančine.
pa svaki roditelj zna svoje dijete i zna otprilike gdje je njihova granica.
meni je npr. ok malo "izmanipulirati" dijete što se tiče higijene, zdravih navika i brige o sebi
a do koje granice? to svatko za sebe određuje i vidi dal pretjeruje ili ne.
S moje strane, to je čista zafrkancija. Ali kad sam imala 8 godina, bilo mi je jako purgerski, i to nije bio kompliment :D
Pa, jedno su postovi, drugo je životmi ovdje jesmo.
al stvarno to mislim. više-manje za sve postove na ovoj temi.
evo meni je lakše kad si stvari ovako postavim:
da to moje dijete zna sve što ja znam o tome i tome ( opet pričam o zdravoj prehrani i higijeni ) što bi odlučilo, učiniti si ono što je zdravo ili ono što je loše.
evo primjera, mm i ja našem J od prvog zubića čistimo zubiće, ne baš svaku večer (npr. ako je jako umoran ne forsiram), ali uvijek pokušamo.
i pričamo ti mi o tome koliko je zapravo važno zdravlje mliječnih zuba za trajne zube.
i on ti lijepo svojoj mami sutradan "ha vidiš! da si nas tjerala da peremo zube ne bi nam sad bili ovako loši!"
i eto ti ga
Pa istina je što kažeš... ALi kad pogledam svoj dom - čak ni mm ni ja nemamo uvijek iste granice ni pravila. Čak ni JA SAMA nemam uvijek iste granice i pravila (trudim se da to bude tako, ali sad kad su djeca veća vidim kako za neke stvari više ne hajem...)pa je da, tanka je. ali htjela sam reći da smo otišli previše u tančine.
pa svaki roditelj zna svoje dijete i zna otprilike gdje je njihova granica.
meni je npr. ok malo "izmanipulirati" dijete što se tiče higijene, zdravih navika i brige o sebi
a do koje granice? to svatko za sebe određuje i vidi dal pretjeruje ili ne.
A klinci gledaju i točno znaju kakva su pravila kod jedne bake, kod druge bake, kod mame i tate i bilo gdje... Imaju radar za to. Dok su bili manji, moja svekrva je znala pitati može li im dozvoliti ovo ili ono ... Ja rekla - vaša kuća = vaša pravila. Srećom, oko prehrane i spavanja imale smo bliske stavove, ali ona je dozvoljavala klincima da joj se penju na glavu i na luster... Tja, baka im je! Vjerojatno ću i ja svojim unucima tako popuštati, ako ih dočekam... (inače, mm kaže da je njemu puno više toga branila).
majko moja, disleksicna ja, 8 puta sam porcitala bulinga i bulinga i gledam koje slovo preskacem, sta ne vidim, slovo po slovo, osam puta, oba puta i onda skuzim navodnikemi ovdje jesmo.
al stvarno to mislim. više-manje za sve postove na ovoj temi.
al mi je isto fora o tome pričati, granici između bulinga (ispravnije bi bilo u principu "bulinga") i zanemarivanja, što kaže leo.
Posljednje uređivanje od leonisa : 18.07.2013. at 15:49
to je to.
ja npr bih voljela da j čita. a neće pa neće. da pročćita koju knjigu sad na praznicima. jednu jedinu. bilo koju.
kako ga natjerati, a da nije buling?
znam ja kako, ima metoda koja pali, i koja definitivno u buling ulazi
Očeš reći jedno pišemo, a drugo radimoPa, jedno su postovi, drugo je život
Zezam se malo, ali stvarno sigurna sam da evo ja sad pričam ovdje nešto kako sam ja to rješila, ne mogu se sad sjetiti primjera, ali sigurna sam da sam istu stvar kroz neko drugo vrijeme riješila na drugi način i šta sad, jesam bully ili ne, možda par time bully
svi smo mi (part time)bullyi šta sad, jesam bully ili ne, možda par time bully
Ššišanje i češljanje su mi ne baš bitni, tu bi totalno mogla pustit djetatu da neko vrijeme odlučuje i lagano ga vodila i učila. Recimo, M. se nije htjela češljat prošlog ljeta, pa smo skupljali nekakve punđice (od mora zapetljane) i jedanput tjedno ili u 10 dana, nakon pranja i s nekim sredstvom raščešljavali. Sad se češlja svaki dan, tu i tamo preskoči.
D. se neko vrijeme užasavao šišanja, pa se naučio, i tako...
Ako netko ima dijete koje koje se usred neke rijetke bolesti svakog dana nužno mora češljati, unaprijed kažem da suosjećam i dajem punu podršku da uspostavi naviku dnevnog češljanja kako zna i umije :D
je, je, oces milom ili silom
ostala sam vam dužna onog da odgoj nije bitan
link
pretprosli tjedan sam 4 dana za redom na jednom nasem otoku svjedocila tim scenama. siroti deckic se dere ne iz petnih zila, nego iz svake stanice tijela mu majusnog. a majcica uprla, pa uprla...ne bili ga natjerala u more...
vrhunac je bio cetvrti dan, kad sam pokraj njih ulazila u more, a ona mu se uprla objasnjavati, kako samo curice placu, a on je deckic, pa je li hoce biti curica...
xxxŠ
Rekla bih da ne radim većinu toga na listi. Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam
Ne koristimo baš kazne, ne sjećam se kad je bio kažnjen za nešto. Prijetnje budu, al i to zaista vrlo rijetko, ni takve situacije se ne sjećam. Nekako je razuman i vjerojatno i iz mog tona isčitava kad mi se smrklo i kad zaista mislim to što sam rekla i kad od njega očekujem da napravi bespogovorno. A kako smo to radili kad je bio manji, sreća ne sjećam se više
priznajem, nisam jos procitala doticni tekst, a ovih puno stranica sam preletjela...
ali na brzinu receno, onako sam na liniji cvijete, vertex, anchie...
a ovo od anchei je bas lijepo sazeto.
Vezano za buling, neki dan mm kaze da mu je zao da ga starci nisu natjerali da ide u glazbenu skolu
Tako da... Pazite se da ne budete na "optuzenickoj klupi" za 20, 30 godina
Posljednje uređivanje od Anci : 18.07.2013. at 19:14
oprostite, al buling je i dijete (osim dijete od n.grace
u školu plivanja je išlo više od polovice njenog razreda, njih petnaestak
do kraja tih tri tjedna, koliko je škola trajala, ostalo ih je svega 6-7
jer su roditelji bili nezadovoljni metodom, djeca su se žalila da se boje, i tako
Moj ima traume zato što su ga tjeraliTako da... Pazite se da ne budete na "optuzenickoj klupi" za 20, 30 godina
Bit ćemo na optuženičkoj klupi što god radili, ne da se to izbjeći
Posljednje uređivanje od anchie76 : 19.07.2013. at 11:34
mene su natjeraliVezano za buling, neki dan mm kaze da mu je zao da ga starci nisu natjerali da ide u glazbenu skolu
Tako da... Pazite se da ne budete na "optuzenickoj klupi" za 20, 30 godina
zato što je mom tati bilo žao što njega nisu uspjeli natjerati
a meni je glupo što su me tjerali jer niti sam bila talent niti su učiteljice bile čemu, tako da je to bila višegodišnja prisila i frustracija, šteta vremena i novaca
Eto ga na
Mada, slazem se, pomikaki, prije s tobom nego s rodjenim muzem. Ne vidim stvarno smisao natjerati nekoga da zavrsi glazbenu skolu. Nije to neka jednodnevna radionica :D vec skola.
Posljednje uređivanje od Anci : 19.07.2013. at 11:52
Identično!
Imam traume od melodijskih diktata. Svi nešto pišu, a ja ne znam otkud početi i kako nastavitiNikad toliko jedinica nisam imala, spašavali su me ritmički diktati. Uopće ne kužim kako sam završila tu muzičku, trebala bih u Globalno sijelo
Onaj što žali da ga nisu tjerali u glazbenu možda im nije dovoljno jasno i ustrajno rekao da to ŽELI, ili su oni stvarno ignorirali njegove želje...ne znam.
Sjetila sam se primjera odgoja koji je primijenio moj susjed, tradicionalan lik za kojega ni u peti nisam mogla pomišljati da ću ga kao primjer pozitive navoditi na Rodi. Nikad čuo za AP, a da je čuo, vjerojatno bi to ocijenio kao glupost.
Ultra sportski tip, i on i supruga mu , ono, zgibovi svaki dan, kućna vježbaonica, Jackie Chan
Na kraju je tata rekao- "ništa od toga, on ima dvi live noge".
Već do petog razreda nije išao ni na kakav sport, osim rekreativno nogomet po cesti i nešto malo plivanje, zbog astme.
Njima je to bilo teško progutati, ajme bože, ali nema veze, neka klinac odluči. A ovaj se odlučio ćokati po kompjuteru i nije htio ni izlaziti iz kuće, šesti razred, mali ima samo jednog frenda i s njim igra igrice doma, totalna izolacija.
E, onda su roditelji odlučili da to nikako nije dobro za njega pa su prodali stan u gradu i kupili kuću na selu gdje se mali vrlo brzo skompao sa širom ekipom vršnjaka, totalno "oživio", postade popularan (Ibro Dirka naš...
Ne znam koliko je tu bilo "bullinga", vjerojatno je nešto u i tim nekim početnim pokušajima, ali na kraju su ipak osluškivali interese djeteta jer od totalne prisile slaba vajda.
genijalno.
to je kao rješavanje problema nedijagnosticiranog ADHD-a, pričala sam već o tome.
učiteljica, kad vidi da mali, prvi razred, više ne može sjediti na mjestu, kaže mu da otrči dva-tri kruga oko škole i nek se vrati nazad. i tako nekoliko puta na dan.
nena, ja bih rekla, da je covjek radio po zdravoj pameti i po juulu.
Identično!
Imam traume od melodijskih diktata. Svi nešto pišu, a ja ne znam otkud početi i kako nastaviti
iz iskustva ću reći da je neku djecu stvarno besmisleno tjerati da idu u glazbenu
a opet, neki su mi počeli ovako kako Zuska opisuje, da bi do kraja osnovne bili među najboljima u razredu i upisali srednju glazbenu školu
treba pratiti i osluškivati želje i potrebe djeteta
ja mojima zamjeram sto me nisu (vise) tjerali da gledam TV s metlom na ledjima
to sad spominjemo i oni i ja, svaki put kad kukam kako me bole ledja :D
a nisam im oprostila sto mi nisu dali da se bavim atletikom, jer eto, moja mama je bila atleticarka i zna sve negativne strane. to je bio jedini sport koji me zanimao. zato sam sva trapava i bojim se lopte kad mi leti prema glavi (mrzim picigin :D)
buling je tjerati malo djetešce u vodu dok ono uplašeno vrišti - to kad vidim automatski se naživciram
buling je tjerati dijete koje očigledno nema talenta, volje ni predispozicija da se bavi nečim po zamisli roditelja - to nikad ne završi dobro
ali učiti dijete da pozdravlja svijet oko sebe, ne da nije buling nego je potrebno- jer živi među ljudima i jer treba usvojiti pravila nekog korektnog ophođenja s drugima. ja svoju redovito opomenem ako to propusti učiniti. zašto je ne bi opomenula? iako iz našeg primjera jasno vidi kako se ophodimo prema drugima, to je tip djeteta koje je sklono otploviti u svoj svijet, u svoje misli i maštarije. onako, malo lebdi štono bi se reklo. pa je ja dozovem nazad, samo toliko.
i nije mi buling pitati hoće mrkvu ili korabu. jer jede povrće rijetko. prerijetko. a znam da korabu voli i čim je spomenem u kombinaciji s npr. omraženom mrkvom ona će je prihvatiti. Ali ako ponudim korabu ili čips ovo potonje će preuzeti vodstvo, a to ne želimo, jel...
I tako - tko zna što će ona meni danas sutra zamjerati - nešto sigurno hoće. Znam i da je nedavno zamjerala što inzistiram da svaki dan vježba sviranje po 10 min. ali kad je koncert za završetak šk. godine u glazbenoj odsvirala perfektno rekla ja da je sretna što sam je tjerala..
Ne zamaram se previše s tim. Ja dajem najbolje od svojih mogućnosti i to mi je dovoljno znati.
super post flopice. i, slažem se za ovo s pozdravljanjem. baš mi je ružno vidjeti djecu koja ne znaju kulturno pozdraviti, upadnu u stan i ni mu ni bu. pa ih vraćam nazad, svih po redu
ma i ja bi ih vraćala
baš je teško drugom čovjeku reći dobar dan
ako je to problem, ne želim misliti što bi jednog dana sve moglo postati još veći problem...
Koja je razlika tjeranja djetešca u vodu...ups, pardom more (moja i za Jarun kaže more pa je upozoravam da ne bulla lokalce) i tjeranja djetešca da jede zelenjavu... ja to, npr. ne vidim. Govorim kao "morski čovik", s puno puta viđenim uplašenim vriskom za 10-tak min u sretno prskanje i gacanje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.07.2013. at 14:17
Sve moze bit bulanje ako se pretjera, ako je otpor velik a slamas dijete. To je moja polazisna tocka temeljena na vlastitoj kozi, os more, os tikvice
mene pitaš?
pa nema razlike
nisam ni napisala da je jedno ok. a drugo oslobodi Bože
a o uplašenom vrisku djece dok ih se tjera na kupanje mogu reći da mi je katastrofa pa am kako na koncu završilo
ja svoje nikad nisam tjerala ako su počele plakati
pustim ih sa strane i dozvolim da sam isprobaju kad skupe hrabrosti ili da ne probaju uopće
moja manja ovo ljeto nije htjela ni minutu biti u mom naramku u moru
ali pola sata poslije je recimo bez straha i ikakvog problema mlatarala u bazenu i ušla skupasa mnom uz smijeh
zašto nije htjela u more, nemam pojma
prihvatila sam da neće, a nije mi palo na pamet da je demantiram pod cijenu njenog vrištanja
meni je dovoljno da vidim ta izbezumljena lišca da stanem
tipfeleri- sorry
Ja isto nisam za tjeranje djece u more. Kod moga se stalno mijenja zelja za morem; pocetkom petog mjeseca je samo gledao kako da udje sto dublje (do pasa), i uopce mu nije smetalo, ako bi se smocio. Onda je zahladilo pa se nismo kupali, pa je pocetkom sestog mjeseca malo posustao, i ulazio samo do koljena, da bi onda ponovo zahladilo, i jedva bi usao malo s nozicama unutra. A sad je opet zatoplilo, pa ulazi dublje. A sto cu ja tjerat dijete u more, ako mu je hladno. Ja mislim da, kad mu se bude ulazilo, da ce uc. S druge strane, nedavno smo bili u Bosni, i tamo se svim silama trudio uci u studenu rijeku. I usao je s nogama, i to mu je bilo super, i htio je cijeli uci. Al meni je nekako nezamisliva mogucnost da on jednog dana nece volit more, zato mu ne zelim nikakve lose osjecaje u vezi mora nabijat.
E ovako, iskreno da iskrenije ne može biti. Ja se osjećam kao bully i ne znam kako si pomoći. Moja curica NE SLUŠA. Ako joj ne kažeš, ako ju pustiš, ode sve k vragu. Ako ju upozoriš lijepo i tiho i mekano, bez obzira na to ona i dalje radi što ne smije. Ako zarežiš, ona pogleda mrko i zastane pa nastavi. Ako podvikneš, ona vrisne i nastavi. Ako urlikneš, ona dugo zastane... nekada se odmakne i prestane raditi što već ne smije, a nekada i dalje nastavi još gore. Ako ju odmaknem od stvari/situacije koja je u pitanju, počne vrištati i/ili se baci na pod i vrišti i/ili udara sebe, mene, baca stvari... uhhhhhh...
Ja bih voljela da me netko dobro savjetuje pa eto molim vas za savjet. Što raditi??? Njoj je samo (uskoro) 21 mj. Nema, dakle, još ni 2 godine. Strah me da ću ja postati moja mama, vrištalica koja šamara i udara po guzici kad god stigne. Ja se toliko loše osjećam u vlastitoj koži kad se počne nešto "krivo" događati jer više ne znam što da napravim. Jasno mi je jedno- ja joj objašnjavam ZAŠTO ne smije pa i zašto joj ne dam, ali ona NE RAZUMIJE ili NEĆE DA RAZUMIJE?
Bitno mi je spomenuti da imamo skoro 3mjesečnog bebača koji je nerijetko na rukama što mi ne dozvoljava slobodu potpunog posvećivanja njoj u konkretnoj situaciji kao npr. da skočim i spriječim ju fizički prije nego što graknem!
Evo jedan konkretan primjer u kojem smo svi nastradali. Držim maloga, ona leži kraj mene. Sve je lijepo, pjevamo, pričamo, bebač na sisi. Ona počinje odjednom bacati se nogama. Tvrde, tupe i opasne pete i jaki zamasi i opasni pokreti. Lijepo ju smirujem, pokušavam odvratiti pažnju nečim što joj je zanimljivo (idemo onu pjesmu koju voliš, gdje su ti kockice, hoćemo li se sad igrati s njima da ih doneseš na krevet, uzmi malo sokića). To pokušavam jer čim kažeš NEMOJ, ona još više. Izmičem se, pokušavam ignorirati da se iživi i da ju prođe, ona za mnom. Ciljano lamata prema meni, sve bliže glave bebe. Onda počinjem sa onim nemoj zato i zato, hadje dušo nemoj, udarit ćeš mene, udarit ćeš bracu. Da ne pišem svaki puta, ona nikako ne prestaje. Onda počnem prijetiti da ću uzeti šibu (koju još nijednom nisam zamahnula), naravno da samo zastaje i nastavlja. Odgurnem ju u stranu jer me već par puta zveknula. Sve nekako pokušavam da ne puknem već da situacija prođe. Mali je gladan kao vuk, njegovo vrišanje pokreće njeno vrištanje tako da spustiti njega sa sise je koma izbor. I sve to u par minuta, opali oštro prema meni i lupi bebu nogom po glavi. Tu ja puknem i lupim ju po nozi. Vrišti ona, vrišti mali, ja vičem na nju JEL VIDIŠ ŠTO SI NAPRAVILA! ... MA UUUUUŽŽŽŽŽAAAAASSSSS. Sve kasnije nije bitno, ni moja objašnjavanja niti njeno brzo smirivanje. Ništa nije bitno jer sam ju ja zveknula.
A takvih situacija milion i jedna u danu. Zgrabi ti čašu ispred tebe i krene trčati, staklo uh! Režem nešto, unosi se u ruke, ne sluša da se skloni nikako od noža. Ne diraj brata dok spava, čačka ga i budi ga non-stop. NE ležati na pločicama, ne prema peći, ne dirati dugmad na mašini za suđe/veš, ne bacati stvari, ne prosipati iz flašice, ne, ne, ne, ne, neeeeeeee! Ni kad okreneš na to da ne spominješ NE već da kažeš Hajde, okreni flašicu gore sa sokićem... ma ne vrijedi ni kad izbjegneš NEGACIJE i obrneš rečenicu.
Osjećam se kao monstrum kad dreknem, a još gori bully i monstrum kad ju opalim po guzici. Fraza moje svekrve "Ne smiješ ju ni sekundu ostaviti samu" ne pomaže baš. Ona radi sranja pred nosom, kraj tebe i na očigled. Ajme ljudi, šta da radim da prestanem vikati? To mi je nekako prvo na pameti! Ona je mala i upija SVE. Mi imamo toliko puno nježnosti mimo ovih ispada i ne želim da joj se uvuče pod kožu moje nenormalno ponašanje.
Kako se vi nosite sa svojom nemoći da nešto hitno i brzo i mirno spriječite/dokažete za nihovo dobro i kad su u opasnosti, a da ne podignete glas, dok vas oni ne fermaju ni 5%???!!!
Ma daj zekana kakav monstrum, samo istina malo je onih koji će priznat da u ovakvoj svakodnevnici koju ti trenutno prolaziš, ne lepršaju kao leptirići oko djece i kroz dan.
Moj je upravo napunio 2 godine, tantrumi su kenuli koji mjesec prije, ah šta da pričam, a stariju valjda neće nikad ni popustiti. Ista tvoja, identično si je opisala u toj dobi i priznajem sebi trebala sam biti sa njom oštrija i dosljednija već tada, previše sam titrala oko nje i previše si postavljala ovakva pitanja koja si ti sad postavljaš, ali opet na vrijeme smo skužili gdje griješimo s obzirom na njen urođeni temperament, negdje oko 3, a i tome je svakako pogodovalo i rođenje brace. Djeca trebaju odgoj, čvrstu ruku i nekoga tko će im jasno pokazati što se pristoji, a što ne. Djeca trebaju prije svega naučiti što znači raspekt, a sa tom lekcijom se ne počinje u 10-toj godini. Trebaju granice. Mene je spašavalo hlađenje jt. stajanje u kutu, spašavame još i danas s njome. Razgovori, o da, uprono ponavljam, pričam, objašnjavam dok mi se usta ne osuše i tako će vjerojatno biti do punoljetnosti, proces odrastanja, sazrjeivanja, shvaćanja je proces, traje i traje, ali djeca trebaju upoznati i konsekvence za svoje ponašanje prije nego postanu punoljetni.
Prvo : osim sto pocinje faza istrazivanja granica ( posve u skladu sa dobi) mala je ljubomorna na pridoslicu. Sto je i posve ocekivano da se dogodi. Moras joj potvrditi da su ti osjecaji normalni i da su male bebe ponekad gnjavaza.
Ah da, i još jedan dodatni problem, da se ne razvije ljubomora, puno puno pokazivanja nakonosti starijoj, pažnje, ljubavi, nježnosti, ali i granica. Nije lako uopće, najteže od svega je balansirati tako, i tako svaki dan, a povrh sega ona traži svoje, beba svoje. Uključivati je oko brace, koliko god je moguće s obzirom da je on još stvarno mali, ali i ona, ali ako ništa da te utješim biti će sigurno lakše kako rastu, uz dobro postavljenu bazu.
Ljubomora je prirodna. Uljez je stigao.
to treba prihvatiti kao normalan osjecaj i nakon nekog vremena ce se dijete nauciti nositi sa tim.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
