Meni takav sustav zvuci ko "Brazil"...
Printable View
Meni takav sustav zvuci ko "Brazil"...
nemam volje proučavati kako sanja citira, pa ću ja ovako, pješke :mrgreen:
dijana, ovaj tvoj post (izuzevši vrijeđanje) bi imao smisla kad bi se ova naša rasprava odvijala ne na forumu, nego u saboru, prilikom glasovanja o zakonu o HS. ovako, bojim se da nema.
marta, onaj rozin post koji si navela za razmišljanje, mene i je zamislio, al u kontekstu ovog što piše krumpirić. zamislio me u smislu reakcija koje su rozu, ajmo reć, povrijedile. a kakve bi reakcije bile u RL?Citiraj:
možda nekom takve mogućnosti odgovaraju-al to možda nije naše dijete.
jeste sigurne da na takve reakcije želite osuditi svoje dijete, čiji to nikad, možda, ne bi bio izbor?
istina, imajte na umu da vam to govori majka koju je bilo strah ne upisati dijete na vjeronauk, da se ne bi osjetio izoliran. :mrgreen:
a onda opet, kad vidiš one zajednice amiša, il koga već, u americi, koji žive svoj život kao prije 200 godina, i šta, uče što oni smatraju da je bitno, možda su sretniji nego mi svi ostali. :-/ i opet ih puste da žive kako hoće, i da svoju djecu (ne)uče što hoće. zašto takva zajednica ne bi bila moguća u hrvatskoj?
evo na dnevniku HR prilog o HS
Meni bi bilo besmisleno život svoje obitelji rihtati prema reakcijama okoline,
a opet uplićemo u ovo tezu da bi dijete pod OKK bilo nesretno.
Plus, evo opet tih amiša u igri, zar ne možete zamisliti OKK bez tog nekog
izraženog vjerskog faktora?
Hvala na povjerenju, Apri. :-)
Vidi, ja uopće ne mislim da bi roditelji koji se odluče na HS držali svoju djecu kod kuće, dapače. Ali, mislim da bi djeci, svjesno ili nesvjesno, birali aktivnosti i društvo kakvo i sami odobravaju/prakticiraju. Za razliku od toga, dijete u školi ima priliku upoznati i djecu/ideje/životne stilove s kojima bez posredstva škole vjerojatno nikad ne bi došlo u kontakt.
Ova tema me nagnala da razmislim što sam sve pružila svojoj djeci zadnjih godinu dana i došla sam do vrlo poraznog zaključka da se većina vrti oko moje struke i interesa, da sad ne idem u detalje. Kazališne predstave, povijesne i etnografske muzeje, umjetničke galerije i sl. ne mogu ni nabrojati, a s druge strane u Tehničkom muzeju bili smo samo jednom (!). Kužiš o čemu pričam?
To sam i ja napisala, ali vjerojatno nitko ne čita postove s previše citata. :mrgreen:
dijana, nisi razumijela. i nemoj govoriti da ne mogu zamisliti jer mogu zamisliti. i u kontekstu jednogodišnjeg putovanja po svijetu (to tek mogu zamisliti bez problema) i u drugim situacijama.
amiši su u kontekstu nekakvog ekstrema koji je dozvoljen. država ih pusti da žive kako hoće, zar ne? pa zar nisu rozini postovi (izuzevši medij kojim se javlja :-P), za razliku od martinih, tvojih, ne znam dalje, ipak vrlo neuobičajeni? u tom kontekstu pišem. ono što je sanja, il tajuška napisala u okviru nekakve osobne odgovornosti za prava djece.
a to što tebe ne muči da li bi dijete bilo nesretno pod OKK, to si ti. mene bi sigurno mučilo. pišem u kontekstu ne da putujem po svijetu godinu dana, onda me ne bi mučilo. nego sam se stavila u određenu situaciju koja mi je recimo bliska. onu svoju pretpostavku da živim u malom mjestu, s jednim razredom, i učiteljicom koja je posve nekompetentna. i da onda razmišljam o opciji HS. da, mučilo bi me jer moji motivi za HS nisu motivi roze, koja bježi od današnjeg sustava. nego bi moji motivi bili da mojoj djeci osiguram ono što im ja želim.
izgleda da sam slučajno uspjela s višestrukim citiranjem :lol:
Rozini postovi jesu neuobičajeni, ali ja joj se samo divim da se usudi i da ima volje boriti se za
život kakav je, prema njoj, po mjeri čovjeka. Ja joj samo mogu skinut kapu. Time nikog ne oštećuje,
a možda pruži model drugima koji bi isto tako nešto.
Krivo si me shvatila da meni ne bi bilo bitno jel mi dijete pod OKK nesretno, pa kojeg normalnog
roditelja ne pogađa ako mu je dijete nesretno? Ja sam čak, dal nasreću ili nažalost roditelj
kojeg izuzetno pogađa da mu je dijete i na trenutak nesretno.
A mnogi roditelji gledaju svoju djecu
nesretnu u školama iz x razloga i moraju se s tim pomiriti. I to nemali broj godina.
No, kratko i jasno, ako bi moje dijete bilo nesretno u uvjetima OKK, pošlo bi u regularnu školu.
Ja bih isto HS kakav zeli Roza. Ali svjesna sam da je to uz drzavu i nasljeđe koje imamo vjerojatno utopija. Zato bih prihvatila i oblik HS kakav je uSloveniji, iako smatram da se tim modelom zapravo negira dobar dio homeschoolerske zivotne filozofije.
ja ne znam kakav je u vašim životima bio pritisak i utjecaj okoline, obitelji, roditelja, društva, materijalne situacije (govorim i iz vlastita iskustva-moj prvi odabir je uvijek bilo nešto drugo, apsolutno drugačije, ali okolnosti nisu bile adekvatne), ali moram priznati da mi je zanimljivo da žene koje su odlučile na specifično obrazovanje (jako "materijalno, na zemlji, komercijalno") odlučuju svojoj djeci pružiti nešto u potpunosti drugačije.
Ovo nije kritika niti preispitivanje motiva-samo kuriozitet. Naravno da nam se stavovi i prioriteti tijekom života mijenjaju, al mene fascinira činjenica da je žena poput roze stručnjakinja za marketing i management obrazovana na najkomercijalnijem komercijalnom faksu u RH.
Jeli to onda potakne čovjeka da pobjegne od komercijalnog i materijalnog? Što se dogodi, vidiš "svo zlo" izbliza?
Roza, nadam se da ćeš mi oprostiti za osobnu razinu-htjela sam povezati naša osobna iskustva s odlukama o stvarima koje želimo pružiti djeci.
Moje osobno iskustvo me tjera da djetetu koje želi biti pekar-kupim bijelu kapicu i digo kvasac. Ne da govorim da je noćni rad ubojit.
da se vratim na temu, još nisam skužila čemu bi se učilo dijete-a bez kurikuluma koji prati školski?
po kojoj bi se špranci odvajalo važno od nevažnog, po djetetovim afinitetima ili?
Nisam se ja odlucila na specificno obrazovanje, odlucili su drugi umjesto mene. Isla sam u skolu, al me nitko nije pitao zelim li to. Pitate li vi svoju djecu da li zele ici u skolu?
Mene uopce ne bi mucilo da imam dijete do petog ili šestog razreda doma (il kraće ili dulje - zamislite sami) i da onda to dijete kaze, ja bih sad isao u skolu. Ja bih ga upisala bez ikakvih emocionalnih problema s moje strane. Stvoise, vjerojatno bi mi u tom trenutku postalo lakse u smislu organizacije zivota i financija, al nisu svi putevi koje biram lagani. Pa ne bi bio ne HS.
Nema veze jedno s drugim. "Bijeg" tj. spoznaja o tome kako želim živjeti postoji u meni davno prije nego sam završila faks.
Nije to nikakva revolucionarna ideja, ako malo proguglate Self sufficiency i Sustainable living, Homesteading itd. vidjet će te da je koncept življenja veoma popularan u razvijenijim zemljama - a i u onim ne razvijenijim (milom ili silom), samo oni nikad nisu došli do tog levela razvijenosti da bi se isčuđavali nad onim načinom života koji je nas ljude i doveo gdje jesmo i koji postoji od kad je čovjeka.
I btw. nepovjerenje prema društvu i sistemu ne znaći i nepovjerenje na osobnoj razini.
pa u tome je stvar, što sam sigurna da neke afinitete ne mogu ni prepoznati i što se afiniteti mijenjaju na određenoj vremenskoj bazi u određenoj (tako maloj) dobi.
I onda neka određena školska širina dozvoljava "šetanje" po afinitetima.
Da se razumijemo, u jednom se slažemo-mislim da mi se ne može dogoditi da suptilno ili izravno sugeriram djetetu da nije kompetentno samo odabrati svoj životni put. Čisto zbog vlastita iskustva.
ali je pitanje koje su granice onog što smatram(o) prihvatljivim.
Ja nepismenost, neznanje bazne matematike, povijesti, ljudske anatomije...ne smatram prihvatljivim-pa makar mi dijete htjelo biti npr.konobar-i makar mu od svih znanja trebali najviše strani jezici i dobra motorika.
mene ne mučiš ti, marta, i tvoje argumetirano odlučivanje o HS, mene muči činjenica što niste spremni prihvatiti da nit je dobrobit djece svakom prioritet, nit je realna doborbit djeteta istovjetna onoj subjektivno određenoj od strane roditelja.
Možda sustavom određeno obavezno Oš nije idealna opcija za SVAKO dijete, al je za izniman broj djece neusporedivo bolja opcija od alternativne (tko kome brani smatrati da je edukacija educirati kćerku da dobro kuha i dobro se uda).
Pa dolazimo na ono-da, postoje roditelji i djeca koji jesu sposobni za HS, ali ako ne postoji sistem kontrole, edukacije i informacije-gdje su granice i tko će ih odrediti? Sam roditelj za svoje dijete?
Za mene apsolutno neprihvatljiva opcija.
pa znam, upravo me zato čudi smjer koji si odabrala, više te mogu zamisliti kao agronoma, npr:)
al ko što rekoh, ni smjer koji sam odabrala nisam ja. Al radim dobro koliko mogu. :)
Društvo, tj. sustav i jest skupina pojedinaca koja je odabrala neku mjeru po kojoj želi funkcionirati. To je civilizacijska tekovina, nije nešto što nam je stiglo zajedno s krumpirom i kukuruzom:)
o, to je itekako jasno.
pa što poduzima taj sustav (čak i prije dobi prikladne za polazak u školu) kako bi zaštitio djecu koju majke navlače po zakrčenim raskršćima kako bi "užicale" koju kunu.
ili što radi kada se pouzdano zna da netko zlostavlja svoje dijete.
nekako mi se čini važnijim da se upetlja kako malo dijete ne bi bilo izloženo ispušnim plinovima, kiši i vjetru... ili batinama, nego da prati je li naučilo tablicu množenja.
ne možemo tako selektivno očekivati od Sistema da nam uredi/kontrolira život.
jer dijete u početku ne zna je li mu važnija sigurnost/udobnost ili činjenica da ključna kost nije na ruci ili nozi.
Tu je naše temeljno razilaženje u mišljenju - ja mislim da je društvo skupina pojedinaca kojoj su dane mjere po kojima bi trebali funkcinirati (in order to keep that system running) i koje su s vremenom naučili prihvaćati. Ja sam pojedinac unutar društva kojoj ne pašu te mjere, jeli ja imam pravo izaći iz sistema i živjeti kako želim? Očito ne. To društvo mi daje mjere koje postoje kako bi to društvo moglo funkcinirati, ne pita me da li ih želim nego me prisiljava da ih prihvatim pod izlikom toga da to društvo bolje od mene zna što je meni potrebno i što ja želim - naravno uz put mi zamaže oći svim "pozitivnim" stranama življenja u takvom kolektivu. Isto tako je i s djecom. Ne znam ja za svoje djete što mu treba, društvo zna.
pa to totalno opcenito vrijedi za sve roditelje, svu djecu i sve situacije. naravno da nije svima dobrobit djeteta na prvom mjestu. tako je svugdje, u svakom drustvu i u svakom vremenu, ali svejedno ljudi i dalje radjaju djecu bez dozvole (ok, osim u Kini).
otkud ti znas da su odluke koje ti donosis, a na koje te nikakav zakon ne prisiljava, realno doprinose dobitku i dobrobiti tvog djeteta. i tko to uopce moze procijeniti?
Roza, ali zar ne misliš da bi, kada ne bi postolaja ta struktura, zavladala anarhija?
(ako govorimo generalno, a ne samo o HS)
Struktura uopce nije upitna. Ne bih ja trazila da prestanem placati porez niti da se drzava ukine. Nit bih trazila bilo kakvu naknadu. Drzava ne prestaje postojati uvodjenjem prava. Izrodi se u nesto nakaradno kad se prava pocnu ukidati.
deklarativno sustav čini po tom pitanju sve što treba. problem je što su sustav pojedinci koji svoj posao ne rade kako treba (uvijek)
naravno da nećemo imati povjerenje u sustav kojem vidimo vrhušku svaki dan na putu sa saborskih klupa u klupe di samo četkicu za zube možeš ponijeti.
zar prosjačenje nije zabranjeno, rad djece je zabranjen...ne trebamo daleko...možemo o onome čime se i roda bavi-vožnja bez as je zabranjena-to je po život opasna rabota-izvršna vlast ne rješava taj problem kako treba
ne kažnjava adekvatno roditelje koji ne poštuju zakon.
što da taj zakon ne postoji, da nigdje ne piše da se djecu treba voziti u AS, kakva bi tek onda bila statistika? Ako izuzmemo par ljudi koji istinski djecu voze u AS jer ih je strah za njihove živote?
To je paralela koju ja mogu potegnuti, ne garantira škola nikome ništa, ni dobar život ni sreću, pogotovo ako su prije toga prosjačili na čošku. Ali otvara im barem još jedna vrata. MOŽDA.
Inače ni ta vrata nebi bila otvorena.
Nisu džaba uvedeno obavezno cijepljenje, savjetovalište, nema džaba vrtić logopeda, psihologa, pedagoga, ne dolazi u vrtić džaba zubar (zašto, npr. kad svaki roditelj zna da se od druge godine MORA dijete voditi stomatologu na kontrole?)
Ja uopće ne pokušavam uvjeriti nikoga u savršenstvo sustava-nego u nužnost njegova kakvogtakvog "uplitanja" u naš život.
Ja ne vidim da je nuzno da se sustav uplice u moj zivot. To mi je previse. Ali mi odgovara kad je savjetodavnog karaktera.
naravno da ne znam
ali znam da mi je cilj da dijete što lakše funkcionira u istom tom društvu, bilo u središtu, bilo na margini(margina NEMA negativne konotacije, samo je različita od prosjeka), a za to treba adekvatnu pripremu.
i smatram da nisam dovoljan izvor informacija i dovoljna za tu pripremu.
roza, mjera po kojoj društvo funkcionira nije "odozgora" ni sa strane, ona je medijan svakojakih mjera, daleko od toga da je ispravno biti BAŠ medijan, ali isto tako-nemoguće je da u nekoj skupini SVE bude po našoj mjeri.
Struktura je apsolutno potrebna, ja sam sve samo ne anarhist. Ali ona i postoji radi nas pojedinaca, društvo je tu radi nas a ne radi sebe, i ja kao pripadnica tog društva imam pravo glasa i na moj glas se ne smije oglušiti jer je to kršenje mojih prava. Zakoni su potrebni i ja ih ne planiram u svojoj separaciji kršiti, ali se ti isti zakoni mogu i mjenjati kako bi pasali svima a ne samo kritičnoj masi.
A (ne znam citirati više ljudi) ovo što je Marta napisala:
otkud ti znas da su odluke koje ti donosis, a na koje te nikakav zakon ne prisiljava, realno doprinose dobitku i dobrobiti tvog djeteta. i tko to uopce moze procijeniti?
Da li su ljudi koji upišu djecu u školu-srednju-faks itd. zapravo tim preodredili njihov život u smjeru koji je moguće da im potpuno ne paše? Mislim, ja ću pitati svog Š kad bude malo veći da li želi u školu, da li želi u grad, da li želi prestat jest meso...da li će oni koji su u "opoziciji" pitat svoju djecu da li žele na selo, da li žele bit HS? Mislim ovo je neko vrčenje oko vruče kaše...istina je da nitko ne zna za sigurno kakve su posljedice naših odluka i da li bi one bilo pozitivnije da su odluke bile skroz drugačije.
Opet ću ponoviti da sam za uvođenje HS-a kao zakonski regulirane i dozvoljene opcije. Sigurno postoji određen broj djece koja bi time bila na dobitku. Ali dobro je Cubana primjetila i nekako se brzo preko toga prešlo, da bi se radilo o pozitivnom pomaku samo kod poklopljene kombinacije djeteta kojem paše HS+ roditelj koji za tako nešto ima smisla (uopće ne mislilm da se taj smisao može jasno unaprijed istestirati ili odrediti)+ financijske mogućnosti obitelji da tako nešto ostvare.
S druge strane, željela bih objasniti što mislim da je ogromna prednost školskog obrazovanja- to što ono ničime ne umanjuje mogućnost roditelja da uz to obrazovanje u skladu s djetetovim afinitetima, željama i roditeljskim procjenama provode paralelno jedan vid HS-a ako, kada i koliko žele. Ponekad baš nadograđujući i komentirajući školsko gradivo i događaje iz škole, ponekad potpuno nevezano na to. Ali, dijete koje je HS-ano, nužno u tom periodu neće dobiti mogućnost i širinu koju nudi učenje od više različitih učitelja, upoznavanje i (ne)slaganje s tridesetak svojih vršnjaka i sve ono što škola nosi, a toga ima jako puno. O da, i dobrog i lošeg. I od "lošijih" učitelja učimo, i loš primjer je primjer za nešto- kako ne treba. Vrijednosni sustav dolazi od doma, ono što nam roditelji uporno ponavljaju i pokazuju svojim primjerom uvijek je negdje uz nas.
I voljela bih Marti odgovoriti zašto je obavezno osnovno obrazovanje privilegija i pozitivna civilizacijska tekovina, iako jest obveza. Vjerojatno tog ima i danas u manjoj mjeri, ali svega dvije generacije unazad u mnogim krajevima HR bilo je sasvim prihvatljivo da pogotovo ženska djeca ne idu u školu ili idu kad mogu s obzirom na obveze oko domaćinstva. Obe moje bake išle su u školu napreskokce, ovisno o tome da li je bio njihov red za čuvanje ovaca (mislim da su ovce, ali sram me bilo nisam sigurna) ili nije. Možda će se netko smijati, ali to je bila realnost. Muška djeca su imala prednost u odlasku u školu jer se od njih očekivalo da jednog dana svakako rade i zarađuju, dok je bilo vjerojatno da žena to neće morati, a živjelo se na selu, malo toga se novcem kupovalo i trebalo je brinuti o zemlji, životinjama itd. Obje bake su mi iz siromašnih obitelji i sa sela i obje su izuzetno inteligentne žene. Da ne duljim, jedna je cijeli život bila domaćica i financijski ovisila o mužu (što je često značilo pretrpit stvari koje inače vjerujem da ne bi), druga je poslije 2. svj. rata uspjela završit nekakvu večernju školu i naći čak lijepi posao i imati pristojnu plaću i mirovinu još u onoj bivšoj državi. Danas bi teško time dogurala dalje od blagajnice u Konzumu. Zato mislim da je školovanje privilegija. Jer i dijete nepismenih i siromašnih ljudi bili oni najbolji roditelji na svijetu ili nesposobni za roditeljstvo koje im se dogodilo, ima mogućnost sjest u klupe kraj sve ostale djece, dobiti i besplatne knjige ako su soc. ugroženi i učiti od brojnih ljudi koji su se za to školovali. I imati mogućnost da bez polaganja nekakvih razlika i samostalnog bdijenja nad knjigom nastavi školovanje ako želi.
Ovo ne proizlazi iz trenutnog zakona, sorry, ali ne proizlazi. Ti ćeš, kako god okreneš imati presudan utjecaj na svoje dijete i donijeti milijun odluka kojima ćeš neminovno usmjeriti njegov život, ali postoje pojedini segmenti gdje se povijesno i civilizacijski pokazala potreba da se zakonom postavi minimum standarda, na dobrobit djece.
Ovo što ti tražiš- HS bez regulative i kurikuluma- lako može dovesti do toga da dijete u 18.-oj kaže: Ja žarko želim biti kirurg. A da mu za drž. maturu ili prijemni na medicini nedostaju godine učenja i da ima takve rupe u znanju zbog kojih će to postati jako teško izvedivo.
Što se tiče tvojeg odlaska iz društva gdje 90% stvari nije po tvojoj mjeri- to je tvoje apsolutno pravo i naravno da tvoje dijete dijeli, i u dobru i u zlu, tvoj put, ali i dalje treba dobiti nivo obrazovanja kojim mu se neće zatvoriti neka vrata. Dakle, tvoj zahtjev za HS kao opcijom je na mjestu, ali tvoj zahtjev da ti odrediš apsolutno sve vezano za to je traženje države da zakonski omogući i legalizira zakidanje djece za minimum obrazovanja. Ne kažem da bi ti to učinila, ali bi takvim zakonskim rješenjem to postalo legalno.
Zubic vila, potpis velik ko kuca.
moja baka je tako zavrsila samo 4 razreda osnovne skole, a njezin brat kojeg jako volim, ali koji nije ni upola inteligentan ko ona je zavrsio zanat jer njemu ce trebati, a onda ce se udati. i ona je cijeli zivot bila domacica, udana iz nuzde, nesretna (iako je meni moj deda bio najdivniji i najbolji i nemam uopce rijeci da opisem koliko sam ga obozavala). i dan danas sa sjetom prica o svom jedinom radnom mjestu u zivotu na kojem je provela samo par mjeseci jer joj deda nije dozvolio da vise radi jer da bolje da je doma s djecom. a jedna je od najinteligentnijih osoba koje znam, sigurna sam da bi ovaj svijet bio malo bolje mjesto da je ona imala mogucnost skolovanja i samorealizacije. i okej,. to se desavalo prije 60 godina, ali nemojte misliti da nema i danas predjela u kojima je tako. zivim na selu i nazalost znam da modernizacija ne stize ovdje svakodnevno...
u potpunosti razumijem potrebu POJEDINCA da zivi zivot kakav mu/joj odgovara, ali samo pokusajte shvatiti da su neka drustvena ogranicenja tu da bi stitila one koji nemaju svoj glas, a to su definitivno djeca. teme koje ja razumijem i za koje pouzdano znam da skolski sustav ne pokriva adekvatno, cu sigurno raditi sa svojim djetetom doma i sigurno da cu kriticki s njom razgovarati o stereotipima i pokusati joj objasniti da nisu samo muskarci pisci i povijesne licnosti i masu drugih stvari. za pocetak cu joj valjda vec u vrticu morati objasniti zakaj se njezini mama i tata ne prezivaju isto i zakaj samo ona ima dva prezimena...
i Roza, nije okej ovaj stereotip da "opozicija" nece nista pitati svoju djecu. ja sam odlucila takoder zivjeti na selu i mnogi su mislili da sam poludila jer sam imala rijeseno stambeno pitanje u gradu i misle da sam luda sto svaki dan dva sata provedem na putu do svog radnog mjesta, a samo zato da bi moje dijete imalo po mom misljenju privilegiju da odrasta u zdravijem, mirnijem i sigurnijem okruzenju. ali ako ce ona htjeti u srednju skolu u grad, slobodna je ici. slobodna je ciniti sto god ju je volja. i naravno da kada iz nekih razloga nebi mogla pohadati redovnu skolu, imala bi mogucnost alternativnog oblika obrazovanja. ali za razliku od tebe, meni je drago sto i drustvo u cjelini barem na zakonskoj razini zeli brinuti za moje dijete. meni je to znak humanosti, a ne opresije.
evo, ja sam ponosna na ovaj forum, kako pametne i rječite forumašice ima :respect:
Ja sigurno necu jer im to ne mogu pružiti.
Ovo je isto paralelno još jedna kucanica-nekucanica tema jer i da smatram potrebnim da moja djeca ne pohadjaju školu ne vidim kako bih to mogla provesti u djelo. (ne želim živjeti od svoje zemlje i trampiti se za ostalo, da se odmah ogradim)
Ne - ali ne mogu sad o tome ništa sigurno tvrditi jer moj dečko još nije pokazao svoj pravi karakter i afinitete iako pleše na Metallicu i obožava gitaru 8-) Samo sam se osvrnula na nečiji komentar (zapravo više njih) da HS u nekim slučajevima ne poštuje djetetove želje, pa me zanimalo kako se to, u tako važnim stvarima, poštuju djetetove želje kad su suprotne od roditeljskih? Kako bi vi poštovale djetetovu želju za HSom da je npr. pokaže?
Ja sam za HS koliko i za PKK. ZA da se trudimo nastojimo i gradimo infrastrukturu, logistiku, uvjete jer su to ciljevi itekako vrijedni truda. Ali nisam za to da da se otvaraju prava i mogužnosti formalno ako bi to sam doprinjelo kaosu i manipulacijama. Dok su CZSS ovako neefikasni školsku sustav je ponekad jedini sustav kontrole što se događa s djecom. Ja bih, recimo, voljela da mi HS i PKK budu legitiman izbor, ali ako bi to otvorilo opcije kao što se čudne sekte u SAD-u u kojima se sazna što se događa s djecom tek kad navrše 21 godinu i pobjegnu u civilzaciju radije ne.
mene iskreno zanima kako dijete od 7 godina koje nikad nije bilo u kontaktu s institucijom, može samo prosuditi želi li ići u školu ili biti doma obrazovano?
pogotovo kad roditelj naginje OKK
naravno, isto vrijedi i za suprotnu stranu
tako malo dijete, nije sposobno samo donijeti valjanu odluku, jer da je, tada bi ih poticali da se sa 7 godina odsele i žive samostalno