Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

Citiraj:

---

velika.jabuka prvotno napisa

Jedni naši frendovi opsesivno vode računa o higijeni svoje bebe, i znam da su svi u okolini maltene presretni kad malecka pokupi neku virozu..
Mene to jako smeta, kad mi netko u rukavicama kaže da se idući put trebamo više opustiti a znam što stvarno misli ili čak komentira okolo, da ljudi mogu misliti da smo to sami uzrokovali prevelikom željom, žrtvom i ljubavlju..

---

Tužno al istinito. Mrzim likovanje, mrzim tu ljudsku potrebu da iako znaju da ne bi smjeli, ne mogu si pomoći, likuju.

Kako sam ja bila teško bolesna na srce do svoje 20-e kad sam se operirala, i kasnije sam nastavila piti neke tabletice za artimije i tu i tamo sam morala popiti normabel kad bi mi se uzlupalo; zli jezici koji su znali da sam bila bolesna su raširili priču po "gradu" da nije ni čudo da ne mogu rodit kad sam tabletomanka :-(

Višnjice mi smo OK, odmaram se, iskreno mrtva sam umorna, dojenje, trudnoća, manjak kofeina zbog izbacivanja kafe, proljeće, posao, kuća, briga o Špiru, sve mi se skupilo, ne znam gdje udaram. Nikako da skupim energije.

Tibi ne mogu vjerovati da si već 28 tt, kako tuđa trudnoća uvijek brzo prolazi! Izgurat ćeš ti to isto kao što sam i ja. I meni je prvo bilo samo do 28 tt da izdržim pa 30, 32, pa 35, a onda sam se opustila i prestala brojati i došla do 40 tt!:-o
Imena su super i jedva čekam da vidimo te dvije buhtlice!:zaljubljen:

Roza imam osjećaj da će i tvoja trudnoća proletiti!

Hvala svima na komplimentima za Kim, ja nisam objektivna kad je ona u pitanju! Nama je preslatka i obožavamo ju!

I mi smo prošli mjesec dana, bili smo u savjetovalištu i narasli smo 2 cm i dobili 950 g za tri tj.

Svim trudnicama pusica i nedajte se.
Novim curama držite se i ne dajte se, ne odustajte, nauči čovjek živjeti sa tom tugom, samo si morate postaviti novi cilj u životu!
Moj clj je bio dobiti djete i ispunili smo ga i presretni smo zbog toga iako smo jednako tužni zbog gubitka naše Ele, Tie i Emi, ali ipak se malo lakše to sve podnosi!

Ljubim vas sve, a sad odoh malo odmoriti dok Kim nana!:mrgreen:

Rozice, baš ti se divim. Stvarno si zmaj od žene! Joj, sjećam se umora iz te faze. To je prestrašno, ne možeš prstom maknut.. A kad sam se u drugoj trudnoći samo na
minuticu probala legnut il bit statična, mali je odmah dokurio i skočio na mene 'điha điha' i tako to. Morala sam cijeli dan bit na nogama i bježat po stanu. Užas. Preslatke su to bile 'muke'.

Prošlo je već gotovo 6 mjeseci kako su me napustili moji dječačiči a ja se osjećam gore nego ikad.Još uvijek me rasturaju bolovi u zdjelici,kao da sam jučer rodila. U početku sam to pripisivala još poslije porođajnim bolovima i kiretažama ali sad je već zbilja previše. Obišla sam ginekologa, fizijatra i kirurga,radiologa sve privatno jer u bolnici možeš otegnut čekajući, međutim nisu našli razlog bolova. Jedino još idem obavit MR zdjelice... jer više ne mogu živjet od bolova. Radiolog mi je čak nabacio da bi se moglo raditi i o ednometriozi. Sekiram se čekajući kariogram, sad još i ovo..a psihički ne znam kako vi ... meni svi samo govore život ide dalje... a ja jednostavno ne znam kako kad vidim sve one mame s kolicima i zamišljam se na njihovom mjestu. Čak ni muž ne shvaća moju bol, mama govori prošlo je puno vremena već si trebala zaboraviti...ali kako. Najviše me boli što nemaju razumijevanja ljudi koji se isto tako nekad imali problema s neolodnošću, a vidim i osjećam koliko su bili zavidni i drago im je što mi se to dogodilo. U kakvom mi to svijetu živimo...

Hello kitty :love2:..
6 mjeseci nije nikako puno vremena draga, sve je to još friško i mogu samo zamisliti kakve još bolove moraš trpiti..naravno da život ide dalje ali tako nešto se ne može zaboraviti, nikad! Sad misli samo na sebe i kako da kreneš dalje, znam da je teško..a na nerazumijevanje sve mi još uvik nailazimo, evo i kod mene je prošlo dosta vremena pa još i dalje čujem svakakve izjave, ali nisu vridne spomena..svaka od nas će ti sigurno dati savjete kako krenuti dalje, ali s vrmenom ćeš ti naći način kako se nositi i živiti s takvim gubitkom, jedino što ti mogu sad reći je da ne gubiš nadu, da će kad tad doći bolji dani i onda će bol biti podnošljivija, šaljem ti jedan veeeliki zagrljaj :*
Roza draga baš mi je ža što ti je teško, nemoj se forsirati previše, i bez živciranja!nadam se da se vidimo brzo :-)

ufff sta mene te price koje kruze znaju izbacit iz takta. i kad jos nadodaju svoje neke gluposti u taj sav moj jad i tugu. jednostavno nekad ne mogu virovat kako se ljudi mogu "hranit" tudom nesrecom i problemima. :evil:
roza draga, mogu samo zamislit kako si umorna.kad se coviku sve skupi odjedom, a nekad se cini (bar meni) ako ceka puno posla i dok spavam da tako gubim vrime, a mogla bi obavit toliko toga. pusa Špiru i maloj bebici koja raste ispod najhrabrijeg srceka! :*
hello kitty 6 mj je ipak premalo vremena, ma uvik ce ti se cini koliko god vrimena proslo da je malo i naravno da nikad neces zaboravit samo ces se s vrimenom naucit zivit sa svojom boli..... nadam se da ce ti pregled proci ok, i da ces uspit doznat zasto ti bolovi :love2:
visnjice kako si nam ti?
tibi draga, imena su odlicna! eto vec 28 tt.... jos malo doci ces ti nama bez problema i do 36-tog... :*

kod nas danas kisa i ruzno vrime, ali smo se bas jucer skoro cili dan nasetali. moj djecak raste ka gljiva... kasice obozava papit, al jedino mu jabuka nije bas naj naj.vec nekoliko zadnjih dana se poceo podizati , hoce da sjedi...:zaljubljen:

hello kitty sve smo mi nažalost prošle to nerazumijevanje, meni je od zadnje trudnoće prošlo godina i pol i ponekad mi se čini da mi je sad još teže nego na početku. Naravno da je 6mj premalo vremena, a zaboraviti to nećeš nikada i ne bi ni bilo normalno da zaboravimo, pa to su naša dječica. Nadam se da ćeš s vremenom naučiti lakše živjeti s tom boli koju sve majke anđela nose u srcu. Javi nam kako je prošao pregled, držim fige da sve bude u redu.
Roza draga nastoj se što više odmarati...:heart:
bambus bravo za tvog dječačića :klap:

Hello Kitty prošlo je malo vremena od tvog gubitka, najčešće te nakon 6 mjeseci sve satere i sastavi ti se u glavi. Cijeli život nije dovoljno vremena za zaboraviti a kamoli za preboliti! Žao mi je za te bolove, moguće da su i psihosomatski malo, jer ako je oko tebe takva atmosfera gdje ti samo 6 mjeseci nakon gubitka od najbližih nemaš razumjevanja, možda sva ona bol koja bi trebala izaći na jedan način, pronalazi neki drugi put. Moraš si dati pravo da patiš, a tm te mora razumjeti. Piši sa nama :love2:

Cure pusa svima, moram ić radit, ovaj moj muž ko gonić robova, već me 20 minuta MUČI da idem na posao :-x - danas mi uistinu jest deadline, a glava me već boli - neću uspjeti!

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

neću uspjeti!

---

sic sic te mracne misli :* mislit cu na tebe :love:

Tim pričama nikada neće biti kraja, sve nekako i mogu tolerirati,ljudi će uvijek pričati i to se ne može promijeniti, ali kad imaš oko sebe nekoga, kao ja, kome su takve priče glavna tema za svaki trač i jedva čeka neku novu informaciju da može širiti dalje, e to kida živce do maximuma.... sve što mogu sakrit, sakrijem i okrećem teme i šutim i ludim....
A kad sam završila u bolnici, dok sam se još nadala spasu mojih anđela, moja rođena baba me nazvala i počela je priču ovako, sama si kriva za to što ti se dogodilo..... i onda, znaš onu kćer od moje susjede i ona je bolnici...... tra la la, kao da me nije dovoljno pljusnula, već me počela i opterečivati s nekom ženskom, koja treba roditi za 3 tj, živo i zdravo dijete!!!!
I sad čovjek treba biti normalan nakon svega????
Trudim se da mi na jedno uho uđe, a na drugo izađe... ;)

Meni je samo jedna kolegica na poslu, u zaru neke prepirke, rekla da sam sama kriva sto sam izgubila bebu...Ne sjecam se detalja, znam samo da su me druge kolegice drzale jer sam bila u stanju ovu golim rukama udavit. Doslovno mi se zamracilo pred ocima i tvrdim da sam u tom trenu bila u stanju ubit. To mi se dogodilo tad i nikad vise, srecom.

Samo da vam se kratko javim, vratila se s pregleda, cervix se i dalje skraćuje, kontrakcije luduju:evil:, sutra moram za bolnicu, postoji mogućnost da me zadrže na na tokolizi, uf.....mislite na mene i na mojeg bebača...

Tibi tako mi je drago sa ste doma:heart::heart:

ares ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~1 da bude sve ok i da bar jos nekih 7-8 tjedana ostanete 2u1!! :*

Citiraj:

---

Ares prvotno napisa

Samo da vam se kratko javim, vratila se s pregleda, cervix se i dalje skraćuje, kontrakcije luduju:evil:, sutra moram za bolnicu, postoji mogućnost da me zadrže na na tokolizi, uf.....mislite na mene i na mojeg bebača...

Tibi tako mi je drago sa ste doma:heart::heart:

---

Ares samo hrabro i bit će sve ok :heart:. Ja sam ti bila 4 tj na tokolizi i vjerojatno će me opet u nekom trenutku prištekati kad se vratim u bolnicu, ali sve za naše ljubavi, zar ne?
U koju bolnicu ideš?
Držim fige da čim duže ostanete 2u1 ~~~~~~~~~~~~~~~~~

ares samo mirno, dogurala si do ovdje to je najvažnije, tokoliza će to držat do termina :heart:

Citiraj:

---

CRomy prvotno napisa

...A kad sam završila u bolnici, dok sam se još nadala spasu mojih anđela, moja rođena baba me nazvala i počela je priču ovako, sama si kriva za to što ti se dogodilo..... i onda, znaš onu kćer od moje susjede i ona je bolnici...... Trudim se da mi na jedno uho uđe, a na drugo izađe...

---

meni je moja baba (oni koji je poznaju slažu se sa ovim nazivom) rekla isto da sam sama kriva jer mi mladi STALNO NOSIMO USKE TRAPERICE!!!!!!! btw, time joj je uši napunila jedna susjeda koju ja ne mogu smisliti...žena inače jaaaaakoooo voli davati savjete o braku i djeci a nema djece i nikad se nije udala...zbljuv!!!:roll:

Ares hug hug

Tibi drago mi ja da si doma!!!:zaljubljen:

aressamo polako i nemoj strahovati~~~~~~~~~~~~~~
Tibievo malo i za tebe ~~~~~~~~~~~~~~~~~~

helo kittyevo kod mene će za oko 2.mj biti godina dana i još imam osijećaj da je sve friško .Vjeruj mi za 6.mj sam bila koma.
A ti ljudi , ja sam takve ljude davno izbrisala iz svog života. :love2:
bambus:klap:za dječaka!

ares, sretno!

ok, znači skoro sve smo doživjele da nam netko kaže da smo same krive. krasno.

ufff, uvik smo mi krive kad se dogodi sta nam se vec dogodilo, kao da smo mi to zeljele...i ja sam uvik bila kriva, sva tri puta... prvi put su mi govorili da sam izgubila bebu jer sam cilu noc na svom piru plesala...pa drugi put jer sam se kupala na moru ( a nisam jos ni znala da sam trunda) i jer sam se "golicala"...a treci put su bile izjave tipaupucene direkton mm da sta je navalio toliko da rodim, kad je ocito da rodit ne mogu..ono direktno u lice...:evil:

Citiraj:

---

Tibi prvotno napisa

Ares samo hrabro i bit će sve ok :heart:. Ja sam ti bila 4 tj na tokolizi i vjerojatno će me opet u nekom trenutku prištekati kad se vratim u bolnicu, ali sve za naše ljubavi, zar ne?
U koju bolnicu ideš?
Držim fige da čim duže ostanete 2u1 ~~~~~~~~~~~~~~~~~

---

U KBC Rijeka, to mi je najbliža.... s jedne strane bi voljela ostati, jer mi se čini da sam sigurnija tamo, a s druge strane nadam se da možda neće biti potrebe da ostanem, a da moja dr. samo paničari....uglavnom što bude samo da sve prođe ok!

Cure drage, hvala vam na podršci!

Hvala Bogu ja još nisma doživjela da mi netko kaže da sam sama kriva(UBILA BI IH)
samo su mi znali soliti pamet kao: ma trebala si ležat u bolnici pred kraj, trebala si inzostirati....kao da je mene itko slušao?!:-(

i onda se mm jednom naljutio i rekao da mi prestanu govoriti što se trebalo napraviti a što ne.I to je rakao bliskim prijateljima i mojim prijateljicama.Od tada su prestali.:-P

ares sigurna sam da će sve bit u redu, držim ti fige samo se nemoj brinut :love2:

ares~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da izdrzite sto duze

hello kitty ~~~~da sto prije prodju bolovi!!!
Nas dvije smo imale slicne situacije samo sto nam nije isti uzrok prijevremenog bio, cak nam se to u slično vrijeme dogodilo tako da te u potpunosti razumijem. Nadam se da ces se uskoro bolje osjecati psihicki i fizicki, kod mene je vrijeme definitivno promjenilo oblik tuge koju osjecam. saljem ti:love2:

najgora utjeha koju mi je netko pokušao pružiti je: no, nisi ti jedina!!! znam, da nažalost nisam, ali mene to ne tješi, čak sam pokušala objasnit da me ne zanimaju drugi i da mi nikako nesreća nekog drugog nemože biti utjeha! samo mogu takovog čovjeka, Vas sve bolje razumjeti! ja sam odlučila ne govorit više pred ljudima ništa....bol koju nosim dijelim s vama, utjehu nalazim u svom mužu....tugu dijelimo naveče kad nikog nema, kad se sami sklupčamo u krevet, podijelimo misli, plačemo....zaspimo i veselimo se novom danu u nadi da će biti bolji. vrijeme to nemože izliječit! vrijeme nas samo može naučiti kako da se nosimo s tom boli.
hello kitty....pokušaj se malo opustiti, iskoristi ovo lijepo vrijeme vani, probaj na neko vrijeme ostaviti doktore i nađi nešto ono duhovno u sebi! znam da je teško, ja sam stalno kopala i kopala nakon poroda, te ovo nevalja, te ono.....doktor mi je reko da treba vremena...nek pustim ,nek odem na kontrolu kad su mi rekli......kad me to primi, boli me sad jajnik, sad crijeva...kad se malo opustim...otišla sam neki dan s malim susjedom u šetnju.....ništa me nije bolilo....danas sam sjela na wc....zaboravila sam da me boli trbuh kad trebam mokriti.....i nije me bolio!!!! sve je to povezano....i sa svime time se trebamo boriti, samo šta nemamo uvijek istu snagu....zato jer smo ljudi!
pusa svima......držite se!!!!

hello kitty:love2:

Potpuno te razumijem i znam da je teško. Mnogima šest mjeseci nije dosta, nije dosta ni puno duže. Odtuguj svoju tugu, vrijeme će ju umanjiti i hrabro u nove pokušaje. Kolike smo tonule više puta u tu tugu, i na kraju nam je bebin plač konačno obasjao život. Želim ti da budeš što bolje, što prije.

I svima koje se još bore sa boli u duši da što prije osjete sreću i stave prekrasnu sličicu u avatar.

Slažem se sa svima koje ne žele pričati o svome gubitku. I ja sam doživjela svakakve komentare, i onaj (meni najgori) : Ah, to, pa nisi ju ni poznala. Nositi devet mjeseci meni nije : ah,to. Kao: što dramim!, to se događa i drugima. Nekako, ljudi misle da je izgubiti bebu daleko manja tragedija nego išta drugo. A možda stvarno tako njima i jest.

Hello Kitty meni je jedini izlaz iz svega toga bio posvetiti se drugom postupku Ivf-a, išla sam raditi 2 tj.nakon smrti treće bebe, zaokupila se poslom, ljudima i sakupljanjem papirijade za postupak. Za 6 mj. sam išla u postupak i posvetila se iskljućivo njemu i eto uspjelo je, nakon toga uslijedila je trudnoća i držala sam se misli da se ne smijem sekirati i deprimirati zbog ove bebice koju nosim. U toj trudnoći nisam slušala ni doktore ni mamu ni prijatelje, svekrvu, odlučila sam preležati tu trudnoću i poduzeti baš sve, baš zbog toga ako se nedaj bože nešto desi da mi ne može nitko doći i pametan reći " možda da si više mirovala..."

A što se izlaza iz te agonije nakon gubitka beba tiće onog trena kada sam shvatila da više nikad neće biti onako kako je bilo i ja i MM nećemo nikad više biti osobe kakve smobili prije toga i kada sam se prestala truditi da se sve vrati na ono staro ( što je nemoguće ), tek onda kada sam prihvatila da smo ovo novi mi i sve je drugačije nego prije, tek onda se sva ta bol počela smirivati i dobivati neku drugačiju težinu!

Ares možda nećeš vjerovati, ali ja sam bila uvijek smirenija i mirnija kada sam bila u bolnici i uvijek sam imala manje kontrakcija nego doma. Vjerojatno je to malo i na psihičkoj bazi. Tako da ja sam se bojala da me ne pošalju kući!
Prvi put kad su me pustili na 2 tj. ja sam umirala od straha. Tako da možda ti je i bolje da budeš u bolnici bit ćeš mirnija, a i neće te imati tko sekirati, meni je najveća sekiracija bio ružni bolnički ručak!:mrgreen:

Citiraj:

---

natty prvotno napisa

CRomy, hvala na odgovoru
Telefonski mi je rekao da dođem u utorak s uputnicom u trudničku ambulantu...probat ću zvati u ponedjeljak
Imam neki osjećaj da ću doći u Zg i ništa obaviti, a naročito ako on ne bude u ambulanti, a želim baš kod njega...uhhh

---

Kako je prošao pregled?

Kako vam se MM-ovi nose sa svime time? Jel i njih strah? Moj je u prvoj skakao od veselja pa spontani u drugoj oprez. U trećoj se opustio tek nakon 3 mjeseca a i tada je bio na distanci. Taman se opustio, dao curi najljepše ime i onda je sve bilo gotovo.
Pitam ga, ali kako i inače nije od puno riječi onda baš i ne priča... Što kažu vaši?

Moj mene uopce ne dozivljava ko trudnicu. Niti jednom nije pomazio trbuh dosad a vec sam 22 tj. Ja sam mu jednom stavila ruku da osjeti udarce ali kaze da nista ne osjeca iako je to nemoguce. Koliko me boli takvo njegovo ponasanje toliko ga i razumijem. Isto tako nije covjek od puno rijeci, jako mu je tesko palo kad smo izgubili prvog sina, kad nam je stigao Sven napokon se opustio i onda opet spontani. Tako da se on sad ne zeli povezat s bebom prije nego dode i prije nego je on siguran da ce doc zivo i zdravo. Ja se mirim s tim da je to tako.

koksykako je moja ova trudnoća bila cijela rizična i ja uvijek u strahu moj mm je isto tako reagirao.nije puno držao ruku, ja sam mu stalno stavljla.Kad se sjetim s Klarom nije je skidao. valjda je i njega bilo strah.Stalno je govorio kada se rodi onda ću je mazit. A onda...

u razgovoru o slijedećoj trudnoći i svim rizicima jednom mi je rekao da bi bilo dobro da se ne vežemo sa slijedećom bebom odmah od početka pa ako se ne daj Bože opet dogodi da nam bude lakše.Rekla sam mu da je to kod mene NEMOGUĆE!
Znam da ga je strah ali isto tako jako želi opet dijete.Kako je već doživio osobni gubitak , mislim da se jako dobro drži. Sa mnom priča kad mi treba iako tada ja više meljem a on šuti.Samo prvih mjesec dana je otvarao dušu.

Ma ja sam svog jedva nagovorila na ovu trudnocu, on bi rade da bude samo Sven nego da opet riskiramo gubitak. Ma kazem, razumijem ga, ali ta zelja za jos jednom bebom je bila strasno jaka, jednostavno kao da fali jos jedan dio. Malo je bio mirniji kad sam mu rekla da je ovo zadnja trudnoca pa kako bude.
Na uzv nema sanse da ide, sa Tinom se strasno veselio i prvi put kad je napokon mogao ici samnom zbog posla postavljena je ona uzasna dijagnoza. Jos se sjecam kako su mu se nekontrolirano pocele tresti ruke...Nikad ga nisam vidjela da place zbog toga, dao je sve od sebe da bude jak za mene, da me grli dok ja placem satima.
I zato mu sad ne zamjeram sto je takav, znam ga, znam da mu je tako lakse nositi se sa svim. A kad dode beba znam da ce ju voljet kao sto obozava i Svena.

Svi su isti.:lol:
Svatko doživljava drukčije i to je uredu. Nekad mi se čini da on za mene toliko toga radi, a ja zapravo ne mogu uzvratiti. Tj. mogu tako da ne pitam ništa i ne kopam po tome. Pa eto, ženska želja da nešto popravlja je tu malo u koliziji. A da ne kažem znatiželja... Ponekad bih voljela da se mogu iskopčati kao on. S druge strane isplačem se, izdramim i onda opet mir...

Citiraj:

---

maria3 prvotno napisa

Kako je prošao pregled?

---

Prošao je bolje nego sam se nadala.
Prof. je bio tamo, napravio papa test, a za sve ostalo morat ću na odjel da mi naprave sve potrebne pretrage.
Ipak se nešto pokrenulo...

Citiraj:

---

natty prvotno napisa

Prošao je bolje nego sam se nadala.
Prof. je bio tamo, napravio papa test, a za sve ostalo morat ću na odjel da mi naprave sve potrebne pretrage.
Ipak se nešto pokrenulo...

---

bitno je da se nesto pokrenilo, i da ste uspili doc do doktora!
sretno u daljnim pretragama!

natty drago mi je da si došla do doktora i da nisi uzalud išla u zg.
Što se tiče muževa i njihovog ponašanja, sad kad sam pročitala vaše postove lakše mi je jer sam mislila da je samo moj takav. U prvoj trudnoći se odmah na početku vezao za bebu, u drugoj tek nakon nekoliko mjeseci. A u trećoj me pazio maksimalno, ali nije htio maziti trbuh nego kad bi ga ja zamolila. Čak nije htio ni da ime biramo dok ne vidimo hoće li biti sve u redu:-(

Hvala na lijepim željama:heart:
A što se tiče muža...on najrađe nebi ni išao na drugo dijete da se ja ne patim i mučim (a ja imam želju). Za nekoga je devet mjeseci trudnoće sretno i slatko razdoblje iščekivanja, a za nas razdoblje strahova, strepnji, problema, stroooogog mirovanja...a da ne spomenem strah od rezultata pretraga koje još treba napraviti, o kojima ovisi da li ćemo uopće ići u trudnoću.

ah..neću puno razmišljati, korak po korak, bitno da se nešto pokrenulo i zbog toga sam sretna...:yes:

Natty super!

Ja ne znam što je gore, kad je muž u strahu a žena želi trudnoću ili obrnuto. Kod nas je ova druga opcija...ja nikako nisam željela trudnoću nakon I&O, full sam se bojala, eto na njegovu inicijativu sam zatrudnila, hvala Bogu rodio se Špiro. I sad, opet on htjeo htjeo htjeo, i popustila sam onih 5 minuta, i eto ti ga na. Skroz sam nespremna, skroz sam nepovezana sa trudnoćom, a on jedva čeka bebu, već Špira ući da kad dođe braco ili seka morat će u svoj krevet cijelu noć...a ja ne mogu to uopće ni zamisliti iskreno, sad sam tek 11 tjedana, imam još 3/4 trudnoće odradit, i nekad mislim da ne mogu ja to...došlo je do toga da čak gledam papir nakon mokrenja, i mislim se, ako ima što - bolje sad nego kasnije :-(
Nisam prestrašena nego sam umorna preumorna. A opet, znam da je ovo zapravo najbolje vrijeme da dobijemo još jedno dijete, momenat je zapravo idealan, ali svejedno...

Malo sam vas ugnjavila...get use to it :mrgreen:

Citiraj:

---

natty prvotno napisa

Prošao je bolje nego sam se nadala.
Prof. je bio tamo, napravio papa test, a za sve ostalo morat ću na odjel da mi naprave sve potrebne pretrage.
Ipak se nešto pokrenulo...

---

Jako mi je drago što si ispunila očekivanja...Ja se isto spremam kod njega. Ako mi možeš reć kako si došla do njega, privatno ili preko uputnice i tko ju izdaje. Jel se potrebno naručivati? Unaprijed veliko Hvala