Tim pričama nikada neće biti kraja, sve nekako i mogu tolerirati,ljudi će uvijek pričati i to se ne može promijeniti, ali kad imaš oko sebe nekoga, kao ja, kome su takve priče glavna tema za svaki trač i jedva čeka neku novu informaciju da može širiti dalje, e to kida živce do maximuma.... sve što mogu sakrit, sakrijem i okrećem teme i šutim i ludim....
A kad sam završila u bolnici, dok sam se još nadala spasu mojih anđela, moja rođena baba me nazvala i počela je priču ovako, sama si kriva za to što ti se dogodilo..... i onda, znaš onu kćer od moje susjede i ona je bolnici...... tra la la, kao da me nije dovoljno pljusnula, već me počela i opterečivati s nekom ženskom, koja treba roditi za 3 tj, živo i zdravo dijete!!!!
I sad čovjek treba biti normalan nakon svega????
Trudim se da mi na jedno uho uđe, a na drugo izađe...