i još samo jedna stvar a to je ta mogao si i bez zadnjeg dijela jer ja ne spominjem niti tvoju djecu i što ćeš i kao ih ti učini da poštuju i pa nemoj ni ti o momei onome kako ja doživljavam stvari.uredu?
Printable View
i još samo jedna stvar a to je ta mogao si i bez zadnjeg dijela jer ja ne spominjem niti tvoju djecu i što ćeš i kao ih ti učini da poštuju i pa nemoj ni ti o momei onome kako ja doživljavam stvari.uredu?
neko je pitao, po našem zakonu se može imati max.dva imena i dva prezimena.
i nisam ni ženi čestitala što je uspjela ono što je u svojoj situaciji smatrala najboljim
i meni je to zaprepaščujuće...
to je tako u nizu postupaka, stranka očigledno izbjegava dostavu,ona se pokuša i nekoliko puta i na kraju se dostava obavi putem oglasne ploče, nakon proteka određenog roka za žalbu,rješenje postane pravomoćno i stvar gotova.da toga zapravo nema druga stranka i tijelo koje odlučuje bi se samo vrtili u krug i bili nemoćni ikada završiti postupak jer druga stranasve ignorira
samamama, čestitam! :-)
a čuj, ovo je situacija koju pravo - ne zna. pravo je hladno, ne poznaje osjećaje. a zahvaljujući tome što se otac ne pojavljuje u životu tog djeteta samamama je i uspjela. tako da je u ovom slučaju pobijedila pravda, a ne pravo. i to je super.
meni je nekako i logično da se oko djetetovog prezimena, odnosno njegovog identiteta (ono, kao u programu zaštite svjedoka :mrgreen:), moraju složiti roditelji.
a pravo mora uzeti u obzir sve slučajeve koji se mogu pojaviti. kad ja i moja prijateljica odvjetnica pričamo o bilo kojoj temi, moja najčešća primjedba je - pa kako se samo ti toga uopće sjetiš, nešto što meni nikad pa ni tad ne bi palo na pamet. a njoj padne jer je na sudu svjedočila takvim životnim situacijama da ti pamet stane.
gospodo draga ili gospođe, evo vidiš ne usudim se više ni titulirat da ne bih bio izvrijeđan... ovo gore citirano je inače čista šala, ko šale o bosancima i zagorcima, ko što vi žene imate o nama muškima, tako i mi imamo o vama ženama... moram priznat da ste mi baš ispale malograđanski nafurene i totalne nabrijane ozbiljnjače, jedino mi se čini da je dutka lutka tu rečenicu prokomentirala s jednakom dozom satirne duhovitosti... ajd bar netko shvatio poantu, nije vam loš prosjek! ;-)Citiraj:
nema stvari koju čovjek može smislit, a da je žena ne zakomplicira!!!
od muhe ste napravili slončinu i onda nek mi neko veli da u svakoj šali nema pol istine!
e pa hvala svima na čestitkama :D
vidim da se sve pretvorilo u pravu razmjenu misljenja i to je super :)
vecinu ovih razmisaljanja sam imala i ja sama, ali cu komentiarati neka od njih.
netko je pricao kako je njezina mama nakon rastave zadrzala prezime i sebi i njoj, iz osjecaja jedinstva.. Moram priznati da sam i ja to na pocetku tako ostavila, pustila sam i sebi prezime svog bivseg muza i odlucila da cu radi djeteta i ja se tako prezivati. Medjutim, javio se moment koji je netko drugi opisao, a to je da sam ja sa svojim djevojackim prezimenom vec napravila neke korake u svojoj profesiji, kada kazem svoje djevojacko prezime vrata se otvaraju, a na ovu drugo mi samo tresnu u lice., pa sam nakon puno razmisljanja odlucila vratiti sebi svoje prezime. Onda sam iz postovanja prema ocu djeteta rekla neka on nosi njegovo, nije bed.. medjutim.. kao sto znate, taj netko se uopce ne pojavljuje, ne doprinosi niti sa svojom pojavom niti materijalno, jednostavno ga nema... gledam kako mi je dijete razočarano i tužno,. dok ga s druge strane moji roditelji kod kojih i živimo, uče svemu, životu, vrijednostima i dobrim stvarima, tu su za njega i zbog njega svaki dan., pa mislim da je i znak poštovanja da nosi prezime, ne moje, ali moje obitelji i mog oca i majke.
dak se ne nadjes u odredjenoj situaciji ni sam ne znas kako ces se postaviti... eto, ja sam napravila ono sto smatram da je za moje dijete dugorocno najbolje i najpoštenije prema svima.
sto se tice dostave i onog pravnog okvira., na srecu jos uvijek postoje ljudi koji razlikuju pravo od pravde, pa je moguce u zakonskom okviru izvuci nesto pozitivno.. opet je uvijet da znate dovoljno o svojim pravima, jer gdje god postoji pravno pravilo, postoje i propisane iznimke :) pa je tako i dostava pošte na oglasnu ploču, za one koji odbijaju primiti poštu jedna od tih iznimki
Hm, a kako donošenje presude bez obavještenosti druge strane, a kamo li prisustva, može opće spadati u "pravdu"? O kojem god slučaju da se radilo, uz ovakve okolnosti, to može biti samo i isključivo pobjeda prava, ali nikako ne nužno i pravde!Citiraj:
na srecu jos uvijek postoje ljudi koji razlikuju pravo od pravde, pa je moguce u zakonskom okviru izvuci nesto pozitivno!
U demokratskim i liberalnim društvima i najveći kriminalci imaju pravo na obranu i iznošenje svoje strane argumenata, a kamo li ne roditelj u slučaju dugoročnog interesa svoga djeteta. Stoga nemojmo tako olako glorificirati SREDSTVO kojim je došlo do ovog presedana, ako već s neskrivenim guštom veličate dobivenu bitku. Danas sutra bi isto "sredstvo" moglo biti iskorišteno protiv svakoga od vas, pa samo zamislite osjećaj "pravednosti" koji bi vas tada obuzeo...
on je znao sto ja radim jer sam mu 100 puta rekla da dodje , prvo na CZSS koji mu je slao 10 poziva, ukljucujuci i telegram kojeg je primio, onda kasnije na upravu zaduzenu za proces.
Znao je cijelo vrijeme za sve i cak je u jednom trenutku bio spreman dogovoriti za koliko novaca bi mi bio spreman dati svoju suglasnost.
toliko o tome.
ideš, žao mi je i čuti da je netko spreman trgovati sa interesom svog djeteta...
ali recimo hipotetski, da je normalan i brižan roditelj i da se svejedno ne slaže s tvojom odlukom iz svog čvrstog argumentiranog stava, bi li se ikada složila s njegovom voljom ili bi i dalje inzistirala na procesu sprovedbe svoje?
hipotetski, bi li ti priznao kad bi se nekim čudom desilo da shvatiš da si u krivu?
eto, odgovorili ste za mene :)
i ja sam u proceduri dodavanja svog prezimena djetetu ali njegov otac s kojim nikad nisam bila u braku ali smo kao u vezi, i njegova odvjetnica služe se lažima kako bi me zastrašili i ja povukla zahtjev. U četvrtak opet imamo razgovor u czss , preostaje mi još samo da im pročitam zakon po kojem nema prepreke za moj zahtjev i nakon toga više ne znam kako da se borim!
uvijek hrabra
ne zelim te obeshrabriti-, ali cini mi se da ti u tvom slucaju zakon nece ici na ruku.. morati ces izloziti sve okolnosti na CZSS i onda ce oni donijeti odluku na temelju svoje subjektivne procjene.
ako ti je dijete starije, onda ce traziti i da se on saslusa
Evo, ja sam na kraju priče s K., njoj je 16 godina i skoro je odrasla.
Nisam joj nikada pokušala dodati moje djevojačko prezime, jer mi se to činilo kao dodatno opterećenje, nego sam ja zadržala prezime njenog oca.
Prije nekoliko dana rekla mi je da će to učiniti sama, čim napuni 18., jer se osjeća puno bliža meni, mojim roditeljima i obitelji pa joj je glupo da ne nosi i naše prezime.
Citiraj:
Mater StudiorumEvo, ja sam na kraju priče s K., njoj je 16 godina i skoro je odrasla.
Nisam joj nikada pokušala dodati moje djevojačko prezime, jer mi se to činilo kao dodatno opterećenje, nego sam ja zadržala prezime njenog oca.
Prije nekoliko dana rekla mi je da će to učiniti sama, čim napuni 18., jer se osjeća puno bliža meni, mojim roditeljima i obitelji pa joj je glupo da ne nosi i naše prezime.
Ovo je definitivno na tragu mojih stavova i razmišljanja i moram priznati da mi se vrlo sviđa ovaj primjer, kojim je majka prepustila odluku svome djetetu, ne dovodeći je u dodatne životne nelagode. Svaka čast! A svaka čast i tvojoj kćeri koja je tako trezvenog razmišljanja, da zna zauzeti ispravan stav prema vrijednosti prezimena kojeg želi nositi i s kojim se osjeća srođenija.
Inače, oduvijek sam dvostruka prezimena žena doživljavao samo kao snobizam pojedinih "dama" koje su se željele osjećati važnije od drugih i putem prezumena se lansirati u elitizam. Jer to je odvijeka bilo vrlo nobl u krugovima plemstva, aristokracije, elitnijeg građanstva i sl., pa se evo rekao bih karikaturno (da ne kažem groteskno) proširilo u sve pore društva.
Znam da ovo mišljenje vjerojatno neće pokupit simpatije dvoprezimenskih dama ovdje, pa to doživite jednostavno kao demokratsko pravo jednog čovjeka na svoj stav i razmišljanje, bez potrebe za sukobljavanjem.
pa evo i moje demokratsko pravo je da izjavim, da sam zgranuta podrazumjevanjem da dijete mora nositi tatino prezime. te maltene izvinjavanjem ako nosi majcino jer tate nema/ ne brine se itd...
jos sam vise zgranuta da netko moze biti zgranut, time kakvo ce prezme "dama" nositi.
pa samo da podsjetim da na srecu danas ima dovoljno "dama" koji nemaju dvostruku prezime. imaju samo svoje.
Tvoja retorika je krasna. Kao u onom vicu "ja sam mu pristojno rekao, đubre makni se". Prvo vrijeđaš, a onda se pozoveš na demokratsko pravo na svoje mišljenje i ne želiš sukobljavanje. :klap:
Baš me zanima, jel po tvojem mišljenju žena dužna uzeti muževo prezime, zadržati svoje ili izabrati jedno od ta dva? Što tek misliš o parovima kod kojih je žena dodala muževo prezime a muž dodao ženino?
izgleda da sam ja iz kruga zemljaka.
takvo razmisljanje prvi put cujem, a pogotovo mi se cini suludom ideja da bi ITKO danas mijenjao prezime iz tog razloga hahahaha.
Tata, daj se malo ukljuci u stvarni svijet i izadji iz tog svog imaginarnog, da ne kazem zastarjelog shvacanja svijeta oko sebe.
mislim ono, svaka cast tim "sto bi bilo kao bi bilo, hipotetskim pricama "., ali ipak je ovo mjesto gdje se svi bavimo prilicno konkretnim pitanjima i problemima., a ti svaku temu i pricu pokusavas pretvoriti u naklapanje o hipotetskim situacijama,. a ako nekim slucajem i dodjes do toga da se slozis u temi sa ostalima, onda opet pokusas siriti pricu na nacin:
da, u redu, ali ajde sada hipotetski zamisli da to nije tako, kako bi se onda ponasala?
Mislim, samo me zanima: čemu to?
Podižem malo temu jer trebam pomoć za svoju sestričnu- priča je malo komplicirana pa ću ispričati sve- moje malo kumče rodilo se prije 4 godine u Hrvatskoj, mama i tata u tom trenutku nisu bili u braku. Inače su oboje rođeni u Njemačkoj međutim ona je Hrvatica a on Talijan. Kada su došli upisati dijete u matični ured htjeli su mu dati tatino prezime ali budući da su stranci tražili su ih tumača a oni su išli linijom lakšeg otpora pa su djetetu upisali majčino prezime, u rodnom listu uredno upisano ime oca i u napomeni kako je on priznao očinstvo. U međuvremenu oni su se oženili, dobili još jednog bebača i sad njih troje imaju tatino prezime a moje kumče mamino. Ovih dana su kod nas i htjeli bi djetetu promijeniti prezime u očevo, tj. njihovo. Kad smo došli u matični ured, žena nam je rekla da za to treba pokrenuti upravni postupak????? Ajme majko, pa i on i ona pristaju na promjenu, kakav vražji upravni postupak? Koji još k tome traje minimalno mjesec dana a oni za tjedan dana putuju u Njemačku. Zna li netko kako najjednostavnije ovo napraviti? Pomagajte sa savjetima, sve što nalazim na google-u odnosi se na promjenu prezimena djeteta u slučaju razvoda ili sličnih situacija, o ovome ništa ne piše.
Gabi, preporučam ti šetnju do matičnog ureda u kojem je dijete prijavljeno i ispitivanje na licu mjesta. Iz vlastitog iskustva. :)
To smo i napravili, bili smo u matičnom uredu gdje je dijete prijavljeno i nakon što nas je žena blijedo gledala kad smo pokušali objasniti što trebamo, provela je pola sata na telefonu ispitujući što trebamo jer ona nije znala. Nakon toga nas je uputila u zgradu županije da pokrenemo upravni postupak. I naravno, da opet pribavimo tumača. Mi nismo tamo otišli jer sam se ja htjela prvo raspitati da li je to stvarno potrebno u ovako jednostavnoj situaciji...
Mislim da griješiš što smatraš situaciju jednostavnom. Ne znam za dijete, no kad se ljudi rastanu, a u braku su imali partnerovo prezime (jer su se jednom pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću na to odlučili) moraju pokrenuti postupak za vraćanje u djevojačko i to na način da 30 dana stoji na oglasnoj ploči kako bi se omogućila prilika da se netko tome usprotivi. Ukoliko se nitko ne požali, donosi se pravomoćno rješenje i tada nema zapreke da se vrati u djevojačko.
Kažem, ne znam za situaciju s djetetovim prezimenom, ali ne vidim da bi trebalo biti jednostavnije.
Ali po meni je to bespotrebno razvalačenje po državnim ustanovama, u ovoj situaciji sa kojom se svi slažu, pitam se kakav je to zakon po kojem na oglasnoj ploči mora stajati da ona i njen muž žele da njihovo dijete nosi njihovo prezime, mislim tko bi se tome mogao usprotiviti... Naša birokracija je jedna od stvari koja će nas još dugo dugo držati na balkanu.
Prije udaje, kad kod matičara odlučuješ koje ćeš prezime nositi postupak traje 5 minuta, a kada želiš vratiti svoje djevojačko onda se tome može netko usprotiviti?? Majko mila a tko to?? Taj postupak sigurno nešto i košta, traje mjesec dana minimalno, to je razvlačanje gluposti po državnim institucijama.
Nikad to neću shvatiti...
činjenica je da su ti isti roditelji u jednom momentu odlučili da dijete nosi majčino. Sad žele drugačije. Pitam se kako bi izgledalo da svi mi do djetetove punoljetnosti nekoliko puta mijenjamo odluku.
Ne znam..ima mi puno nelogičnosti u našoj birokraciji, no ovo mi nije jedna od njih.
no, udaljili smo se od teme, tebi treba nečije iskustvo, a ne mišljenje
Gabi, mislim da si u pravu, da je postupak jednostavan.
Ne želim biti bezobrazna prema nikome pa ću ti poslati PP.
postupak traje malo vise od mjesec dana, cak i ako su se svi slozili sa promjenom, a ne kosta puno i placa se u biljezima koliko se sjecam.
zasto bi njih to sprijecilo da putuju? neka podnesu zahtjev prije, procedura ce se voditi sama po sebi, a kada zavrsi oni ce ju automatski proslijediti u maticni ured koji ce izvrsiti promjenu. kasnije ti sa novim rodnim listom radis ostale dokumente.
mislim da je to minimalna procedura i nije mi cudna, stovise vrlo je jednostavna i kratko traje ako uzmez u obzir da se radi o promjeni prezimena odnosno nekog formalnog identiteta.. pa samo da ti produze osobnu kartu treba 1o dana, a kamo li ovo...
Ma zato što su htjeli malenome odmah izvaditi novu putovnicu kako ne bi imali problema na granici- ono mama, tata i jedno dijete imaju isto prezime a drugo dijete drugo prezime.
Ma ja uvijek ispadnem prava naivka jer u svom poslu volim stvari rješavati na što je moguće jednostavniji način pa očekujem da je tako i kod drugih. Ali dražava i zakoni traže svoje...
Hvala cure svejedno na svim savjetima, Mater Studiorum tebi posebno :-)
Čitam ovu staru temu pa se pitam, mogu li zaista imati komplikacije na granici jer djeca imaju jedno prezime, a ja drugo?
Ja nisam imala niti jednom. Kcer jedno prezime i adresa, ja drugo prezime i druga adresa u putovnici, a u autu je jos bila i moja frendica s trecim prezimenom i trecom adresom. Nikad nisu nista pitali.
isle smo ja i prijateljica isto tako., nas dvije i dvoje djece - svi razlicita prezimena., samo nas su pitali cija su djeca? rekli smo nasa, nasmijali se i onda su nas pustili da prodjemo.
samo ja bi cak volila da to bude na neki nacin pravno bolje regulirano, jer to znaci da bilo tko moze prevesti moje dijete preko granice.
znam da puno ljudi o tome ne razmislja.., ali ja sam dozivjela to da mi je nepoznata osoba prijetila da ce mi uzeti dijete i sama pomisao na to da bi i taj netko mogao, bas kao i ja sa drugim prezimenom, moje dijete nesmetano prevesti preko granice me dovela do ludila!
ja sam definitivno za rigorozne mjere i kontrole, pogotovo pri prelasku granice!
ali to nije bila poanta proslog posta :yes: nema veze.. eto, samo da znate da zivimo u svijetu gdje se otmice, ucjene i prijetnje uistinu desavaju., i to ne uvijek nekom drugom..
i zato: volite svoju djecu i pazite ih, i pobrinite sa da ( iako imate drugacije prezime ) cijela vasa okolina - vrtic, skola, susjedi- ZNAJU koje je vase prezime i kome smiju dati vase dijete
Ali ne mogu bez djetetove putovnice, nije bas da ga svatko moze utrpati u auto i prevesti preko granice ;-)