e to sa m htjela reći al meda je to sažela 10 puta bolje od mene.Citiraj:
meda prvotno napisa
Printable View
e to sa m htjela reći al meda je to sažela 10 puta bolje od mene.Citiraj:
meda prvotno napisa
potpis na anemonu.
mislim da nisam zastitila prakticki nista. uticnice stoje otvorene, cvijece je dostupno, stakleni stolic na svom mjestu, kabeli, kompjuter na podu, nista nismo dirali. stan je potpuno isti kao i prije nego sto se rodila.
dobro, nikad nismo imali stolnjake u stanu a za namjestaj sam jos pri kupnji pazila da nema ostrih rubova, ne samo zbog djece nego i zbog mene obzirom da sam poprilicno nespretna.
ovisi i o djetetu. znam da kuzi puno toga i imam povjerenja u nju (i dok je imala godinu dana). par puta sam joj rekla da ne dira uticnicu i stvarno vise nikad nije pokusala. zna da ne smije dirati kompjuter ali zna ga upaliti i ugasiti ako joj to kazem da ucini. takodjer je jako spretna i super se penje, pa se ne uzrujavam kad sjedi na rubu kauca. i ono so kaze winnerica, vazno je da nauce pravilno se spustati s kreveta i kauca.
Mozda cu mrvu otic off al da pitam jer sam trenutno u toj situaciji da mali pomalo puze, doduse vojnicki ali mobilan je. I sad su problem Legici i slicne gluposti od starijeg. Koliko god ja pazila i upozoravala starijeg da to ne ostavlja na podu uvijek se nade i naravno, uvijek mali to nade. Kako ste to rjesavali?
ja sam ju pustila da uzme i pogleda sto je to. i ako stavi u usta ucim ju da odmah izbaci van. dakle, u kontroliranim uvjetima neka proucava i otkriva svijet oko sebe.
ali nastojim da se legici koriste samo na stolu.
sve sto je potencijalno opasno je na visini koju ce moc dosegnut s 16 godina :mrgreen: a na njegovu razinu sve sto je zanimljivo i dozvoljeno
rubove smo probali zaštitit ali je on sve to poskidao odmah tako da smo morali pazit...
sva sreca mali je stan pa nema kud previse, jedino sto imamo stolce na rasklapanje pa to moram pazit...
i psa :lol: taj je jadan najvise nastradao
Ima jedna uzrečica na engleskom koja mi se sviđa, Don't childproof your house, but rather houseproof your child, po tome se vodim, odnosno, nisam makla ništa, zna koje stvari ne smije dirat. Jedino što jesam napravila je ugurala one plastične poklopce na štekere od struje, iako smo ga naučili da ne dira i nikad mu nije palo na pamet ići na struju. Doduše zgrabi tu i tamo sa stola nešto što ne bi smio, al kad rečemo da je to Pec odma vrati na stol, Pec povezuje sa svim što je opasno.
Ma ne znam, mislim da se djetetu ne moze 100% vjerovat. Eto moj je stvarno dobro dijete, brzo je naucio sto je opasno i toga se klonio, bas je dijete koje voli i postuje pravila pa je ipak, u dobi od 3 godine (da, da 3, kad je vec dovoljno "pametan") sam uzeo kljuc od kuce i u 9 navecer izasao van, na cestu, sam...Ja mislila da je kod bake, baka mislila da je kod mene...Srecom, ona je slucajno vidjela otvorena vrata... Tako da ne znam kako bi vjerovala da jednoipol godisnjak nece ipak uzet staklenu vazu i bacit ju u zid. Rade ja to ipak maknem sve pa postepeno vracam kako raste...
slažem se sa koksy, ne treba prizivati vraga
ja sam radije neke stvari maknula, pogotovo sitnije, staklene, ....koliko god ja pokušavala naučiti što smiju/ne smiju nemam dovoljno očiju da njih dvojicu nadgledam jer je barem jednom vječito onaj mali vrag na ramenu
Od svega nabrojanog u mojoj i u krugu obitelji koje poznajem (prijatelji, susjedi...) najopasnijim izazovom pokazao se zatvoreni paketić papirnatih maramica. Znam bar 5 beba/male djece koja su se (srećom nakratko) gušila onom malom naljepnicom-zatvaračem maramica. Dohvate taj paketić, mi ne percipiramo opasnost, a naljepnica se začas nađe i zalijepi za grlo, pa dok shvatiš o čemu se radi...brrrrrrrrr :-o.
da, takva stvar se i nama desila, ali sa naljepnicom na jednom velikom autiću koju je J. otkeljio, brzinski stavio u usta i odjurio, jedva smo mu to iščupali iz usta, ne bi čovjek vjerovao što sve može biti opasno, neke igračke nam izgledaju koma jer sam sve te naljepnice postrugala
pa je L. uspio odgristi komadić oštrog najlona sa vreće u kojoj stoje kocke i strpat u zube
ma mislim da svi možemo ovako unedogled.... djelić sekunde i eto ti svašta
mi smo stavili zaštite u utičnice,
zaštite na ormariće ispod umivaonika i sudopera (unutra se nalaze svakakva sredstva za čišćenje....pa zato)
I stavili smo lanac na vrata koja vode van (na strme stepenice), jer samo zaključavanje mi se nije činilo dovoljno da dijete ne izađe (začas su skužili kak se odključa, ili izvadi/izgubi ključ)....
i ništa drugo nismo štitili....
Cvijeće u teglama nemamo...
koksy - što se tiče sitnih igračaka, objasnila sam starijima da paze da maleni ne uzme niš ili da se time igraju kad on spava, ili u blagovaoni na stolu..
Isto tako stalno upozoravam na drvene bojice, užasavam se jednostavno tih šiljaka.....
i ja isto. al vazu ne smatram dijelom namjestaja. ko ni stolnjake, na primjer i lomljive sitnice na stolu i niskim policama. to sam micala.Citiraj:
koksy prvotno napisa
jedan od rijetkih slucajeva kad je moja mama cuvala D: ona otisla na 5 minuta na balkon popusit cigaretu, a D je povukao onu rucku za zatvaranje i zakljucao ju. sva sreca da su vrata od stana bila zakljucana i da je mogla dozvat susjedu preko prozora da ju dode otkljucat. katastrofa!
a bio je mali tada, oko 2 godine.
nekad kad nocu ne mogu spavat samo mi se vrte ti slucajevi kad se nesto lose moglo dogodit, a ima ih ohoho, koliko god mi pazili na neke stvari
hm, da, meni je mm ovo isto neki dan napravio i otišo se tuširat.Citiraj:
meda prvotno napisa
dobro sam se smrzla dok se vratio.
oduvek, tj. otkako ima male dece u kući zaštićene su nam utičnice, hemikalije i noževi sklonjeni van domašaja. međutim, velika je razlika između malca i njih dve. devojčicama je bilo dovoljno par puta reći "ne" (slično ovako kako roza opisuje) i stvar bi bila rešena, a malac je....uhhh. bilo ga je i na kuhinjskom stolu i na svim zamislivim i nezamislivim mestima za penjanje, uporno kidiše na cveće, otvara sve ladice i ormare. tek sad, sa skoro dve godine, počeo je da se urazumljuje, pa se možemo sa njim dogovoriti, ali desi mu se i da, ničim izazvan, baci neku lomljivu ili tešku stvar. ulazna vrata moraju biti stalno zaključana jer komotno izađe i krene "goje" na sprat iznad kod malog komšije...
kod svo troje dece posticali smo spretnost i samostalnost, učili ih da sami silaze sa kauča i kreveta i pričali i pričamo o bezbednosti i (samo)paženju. ali, to jednostavno nije dovoljno kad u kuću stigne jedan ovakav zvrk, koji po milion i jedan put pali šporet, čačka sve uređaje i redovno "okopava" cveće. kuća jeste prilagođena njemu, a ovo što nije, nadziremo. nije veverici verovati...-)
He he Vishnja on domalo pa će stvarno hvatat zeca ;)
Zaštitili smo utičnice.Podigli hemikalije iz kupatila na sigurno.Noževi su sklonjeni.Šporet je isključen iz utičnice.Plinski je,a kad mi zatreba rerna,uključim ga i svako malo nadgledam.Baš je juče dok je rerna radila,uključila jedno kolo na kojem je bila prazna šerpica,a rernu je uključila na najjače.Ali,kao što rekoh,nadgledam i gledam šta radi,pa ništa nije bilo.
I da,često joj padne na pamet da ona loži vatru ili da izvlači pepeo.To joj objašnjavam da ne smije,ali ništa ne upija,naravno:-).Pa opet nadgledam i gledam i pazim.
Zaštitili smo sve utičnice onom plastikom, kemikalije stoje pod ključem i to je otprilike sve. Namještaj je normalan, mogu se ozlijedit ali nije baš da će se probost s čime. Noževi mi stoje u nezaštićenoj ladici, svi su tupi (ali ipak imaju vrh). Na neku foru smo postigli da ih ne diraju, čak im nije drago ni kad mene vide da režem s njima.
Ali mislim da potrebna razina zaštite najviše ovisi o karakteru djeteta, i naravno - pričati do iznemoglosti.
moram priznati da sam ja svojoj vjerovala još od valjda godien dana, ona nikad nije radila nikakve ishitrene radnje, nikad nije stavila prstić u utičnicu,nikad nije uzimala deterdžent u prahu iz ladice iako je mogla jer joj je bio nadohvat,...ne znam ovisi o karakteru djeteta al mislim da i djeca osjete nas, kad vide da nas je strah i da smo van sebe kad nešto rade imam opsjećaj da baš dobiju poriv da to naprave. npr. ja niakd ne dramim,a kad smo otišli kod jedne frendice on je stalno govorila pazi utičnica, nemoj stavljat prstiće i dijete je prvi put u životu i dobilo ideju vidiš mogla bi to probat, to je probala tad i više nikad.
ja svojoj L. dozvolim puno toga da proba kako gore netko reče u kontroliranim uvjetima, ona već dugo zna precizno rezat škarama (onim normalnim, velikim), uzet će u ruke tatine tablete ja ću se okrenut koliko joj vjerujem znam da će ih ona samo spustit gdje ih je i našla i što šta još,možda baš zato što nema zabranjenih zona to joj nije toliko ni zanimljivo prevrtat,a opet jako je zdravo poticati dijete da istražuje svijet oko sebe i to se svojski trudim postići, teže je zahtijeva više nergije al se isplati. Ona je jako samostalno dijete koje nema ni 3 godine a radi neke stvari ko djeca od 4-5 godina i puno mami pomaže :-) voli radit sve što rade odrasli.
i da nikad mi nije istrčala na cestu, a ove naše kvartovske ceste prelazi sa mnom al ne mora mi nužno dati ruku (naravno jasam pripravnau svakom trenutku, al tako se uči da za par godina ide sama u školu, da bude odgovorna).
tete su mi je pohvalile u vrtiću da je najsamostalnija u grupi, mislim da sve kreće rano od odgoja, treba ih podučit što se smije a što ne a ne sklanjat pred njima sve (osim naravno očito opasnih stvari kao što su noževi).
brzinski tipkam mali spava al msilim da me se može pratit.
eh da, moja je oduvijek pozorno slušala i uglavnom poslušala, takva je od rođenja, zlato mamino!!!
Vishnja, nadam se da neću morat poreć svoje riječi da me ne bi malac izenadio kao tvoj ha,ha,...svejedno zasad ne mislim micati ništa, nastojat ću da se on prilagodi svijetu oko sebe, vidjet ćemo javim se sljedeće ljeto...Citiraj:
Vishnja prvotno napisa
Mi smo zaštite stavili (one koje jesmo, gore sam navela, nismo pretjerivali) tek kad je srednji prohodal,a curicaimala 2,5-3g....
Ona nije ništa dirala, otvarala...
Al zato je srednji a i mlađi ga bome prati.....
A isto postupam sa svom trojicom....
Lili75, moje mišljenje je da više ovisi o karakteru djeteta, nego o stavu roditelja. Znam više roditelja s više djece i svako je drugačije po pitanju "opasnih stvari", a odgajaju ih isti roditelji.
Sasvim sigurno je stvar u karakteru djeteta. A rekla bih da ima nešto i u spolu, da je u većini slučajeva sa curicama lakše po tom pitanju. M ima čelo puno crnjavki, svuda s mora penjat, sve mora dohvatiti i baciti, 100 puta dnevno padne. A E je puno opreznija.
slažem se al znam i dosta rodtelja koji imaju stvarno mirnu, opreznu, razumnu djecu (ne znam kako da ih nazovem al kužimo se)koja ne srljaju svukud naokolo a opet su im sve zaštitili na sve strane, to mislim da nije dobro, mislim da ih sve treba navikavat na svijet takav kakav je jer što s njima kad su van svoje kuće?Citiraj:
Anemona prvotno napisa
u samom pentranju ne vidim ništa loše ja<sam svoju čak poticala da se penje na neprimjerena mjesta na zgražavanje nekih iz moje bliže okoline.
i da pazili su na moju malenu svaki njen korak puno,puno više nego ja, a isto dijete samo oni strašljivi znači ipak ima nešto i bu stavu nas odraslih vis-a-vis malih :-)
i ja mislim da je s curkama lakše.
Slažemo se Lili75, osim u dijelu da je s curkama lakše. Nemam curu, pa ne znam.
Ma uopće nema veze cura/dečko...
Ajde kod nas bi ispalo da je tako, ali znam i situacije di su dečki mili dragi a cure opake... ;)
Mi smo zaštitili utičnice i stavili na vrata one stopere da se ne mogu zalupiti, i na kuteve oštrog namještaja (kakav već je moderni, niski namještaj...) smo zalijepili one silikonske zaštite od Ikee. Jedno vrijeme sam na ormarićima u DB imala zaštitu protiv otvaranja da mi ne kopa po papirologiji ali više nam to ne treba (ima 2,5g). Nemamo u stanu stepenica pa jedna briga manje.
Od nedavno čak više ne mičemo vaze i slično sa stolova jer cura pazi, evo ove godine je adventski vjenčić izdržao cijeli advent a još prošle ga je voljela pomalo čupkati. Tablete, kuhinjski ormarići i slično joj nisu neka napast, ali ako se dokopa neke kozmetike bude raspašoj...prava curka.
Ja jedino čega se uistinu grozim su noževi/škare, drvene bojice i stepenice......
Grrr.....
Evo mi smo kao što sam napisala zaštitili sve :roll: ali nismo razmišljali da bi mogla moja curka uzeti malu gumenu lopticu ,baciti je u zrak i pogoditi drito u lampu(luster) koji je na sreću samo napuknuo:-o!
Sad razmišljam da stavim lampu od kartona! haha
Sad vidim da stvarno nemožeš sve sakriti,sklonuti, dignuti što ja znam sve ne klinci uvijek nešto nađu!
da dodam još nešto. i ja mislim da stav roditelja puno doprinosi. verujem, a i vidim, da mirno objašnjavanje po 100001 put, bez panike i vike, a uz to i dopušteno istraživanje u kontrolisanim uslovima, "urazumljuje" i najnepredvidljiviju decu. još letos nije bilo opasnijeg igrača od ovog mog malog zvrka - kako rekoh, bilo ga je svuda, pipnuo je i istresao valjda sve što je ikad ugledao. ali, uz puuuno strpljenja, ponekog odlučnog "ne", nadziranja i puštanja tamo gde se pustiti može, i on je od nedavno sve uravnoteženiji dečak sa kojim se puno toga mogu dogovoriti. neće on, naravno, nikad biti miran kao bubica, ali verujem da će do treće godine postati sasvim "lak za saradnju".
Mi smo nalijepili one zastite za uticnice - i to je jedina efikasna zastita koja je i ostala
Namjestaj - nismo stitili ostre kuteve (lupila se par puta pa je pocela paziti), prezivio je i stakleni stolic, i staklene police i stakleni tv stolic (ali bi mi bilo draze da su bili drveni, nisam o tome razmisljala dok smo ih kupovali)
Imala sam zastitu za wc dasku i za frizider jer ih je non-stop otvarala - jako je brzo skuzila kako se otvara zastita
Stavila sam i zastitu na dva kuhinjska ormarica da mi stalno ne lupa s rajnglama po plocicama i staklenim bocama od ulja - to nije znala otvoriti ali joj je najbolja zabava bila vuci vrata od ormarica dok napokon nije potrgala te zastite :roll:
Stavila one kemikalije na vrh ormara, a plasticne posude na dno (s njima se mogla igrati koliko hoce)
Ostalo je sve bilo i dalje dostupno, detergent za ves nisam imala gdje staviti a ni sampone i sl - bilo je jedan put da je probala neki gel za tusiranje pa od onda nije vise to stavljala u usta jer je bljak. Nozeve iz ladice nije dirala jer sam joj dala da vadi zlice i vilice. Na stolce i stolove se penjala, po kaucu skakala i opcenito divljala tak da sve curice nisu bas andjeli, ali prosli smo bez ijedne vece ozljede, a i ona se napokon malo primirila (ima 3 godine)
haha, isti naš slučaj, donedavno! a za ovo boldano se i ja nadam, idemo ka tome...Citiraj:
sillyme prvotno napisa
moj prvi klinac skoro tineđer mil i drag
klinka 6 godina živi vrag
mali klinjo zver
ma da ne treba generalizirat nije pravilo da su dečki hiperaktivniji, većina možda al ne svi. moj mi se čini da će bit ko seka-razuman i ne nepredvidljiv :-)