Biti majka danas

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Ovo jako lijepo zvuči na prvu, a onda shvatiš da je čovjek, isto tako, jedini sisavac koji se služi protuprovalnim vratima i živi na 16. katu nebodera, pa je malo vjerojatno da će mu mlado ugrabiti neki noćni predator.

Nisam fan usporedbe čovjeka s ostalim sisavcima, kao što je lijepo Pčelica Mara više puta naglasila tijekom rasprava o porodima i sličnom.
Jer, eto ti i s drugačijeg gledišta: isto je tako čovjek, ako ne jedini, a onda rijetki sisavac koji dozvoljava sisanje i nakon što je mlado dobilo zube.

---

A ja ću se nadovezati i dodati da sam u životu imala jaaaako puno malih mačića, pa (ako su mačke sisavci - a jesu) ne stoji ni konstatacija da ih ne ostavljaju same dok spavaju.
ostavljaju ih same i dok su još uvijek slijepi, iz vrlo jednostavnog razloga - sisavci naime trebaju odlaziti u potragu za hranom, a za to vrijeme mladi ostaju sami jer briga o njima najčešće spadne samo na majku.
Stoga, usporedbe s ostalim sisavcima jednostavno ne stoje, barem ne na ovaj način.

još jedna "bolja sam mama od susjede koja se šminka" tema:coffee:

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Kaj znači, prava žena?

Inače, meni se pak čini, a to dominira i ovom temom, da se biti majka positovjećuje sa dojenjem. A meni osobno, koja nisam dojila svoje 2 djece, ta tema čini minornom i nevažnom i ne povezujem je sa ulogom majke.

---

x

a i to da si žena ne smije uzeti za pravo ne dojiti mi ide na jetra.

:škartoc:

Ja nemam dojam da se samo Rode i "sljedbenice" proziva. Više puta sam čula da nekoga propitkuje zašto ne doji, zašto stavlja dijete u kolica i slično. Podsjeti me to na rasprave o ubermajkama i nemajkama.
Nekoć sam ja mislila kako sam ja super s tim dojenjem i nošenjem i blabla i sve mi je to godilo taštini. I onda vidiš da ima i požrtvovnijih i dosljednijih i da ljudi imaju svoje razloge, često jako dobre.
Pa tako više ne mislim da je sve što ja radim jedino ispravno i da sam ja vrhunska majka. A neke tamo bezveze.
Uopće mi to nije ni važno. Ni prvo ni drugo.
Živim svoj život najbolje što mogu u tom trenutku i dobro je. Za mene dovoljno dobro.

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

još jedna "bolja sam mama od susjede koja se šminka" tema:coffee:

---

:lol: Potpis

Mene iskreno ne zanima što druge majke rade, ali mi smeta kada se petljaju u ono što ja radim. Kako svi bolje znaju od mame što je bolje za dijete. Vruće mu je, hladno mu je, skini ga, obuci ga, gladan je, pokakan je, zločest je, posjedni ga, kupi mu hodalicu i ostalo... Meni smeta to slušati!

x puta mi se dogodilo da mi na ulici ljudi dobacuju što da napravim! I izgubila sam živce više, nulta tolerancija na sve savjete ma koliko dobronamjerni bili.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Uopće mi to nije ni važno. Ni prvo ni drugo.
Živim svoj život najbolje što mogu u tom trenutku i dobro je. Za mene dovoljno dobro.

---

Isto tako. I mislim da ne bi bila nikakva tragedija da postavljačica topica rodila i prije 5 godina, bez svih tih znanja. Nekako... ipak mame skuže bit. Ovo drugo su, meni, perfirne stvari i relativne tehnikalije, kad se gleda ukupna slika majčinstva - neke od njih bitne i dobre, neke od njih nevažne, ali ništa toliko bitno da bi bilo sveformirajuće.

I mislim da je upravo važno za "današnju majku", ma što to značilo, da se prvenstveno opusti oko svega i vrati fokus na sebe - ako ćemo po prirodi, i drugi sisavci dovedu sebe u snagu da mogu branit i othranit mlade.

Biti dobra majka ili uostalom otac, uglavnom biti roditelj je jako teško.
Uvijek kažem da je to najteži posao na svijetu (naravno i najljepši), jer u principu nikad ne znaš konačni rezultat.

Dok sam imala malu bebu jako me je uzrujavalo tko doji, ne doji, tko kako hrani, tko kako spava, nosi,... a sad mi je najvažnije da su djeca sretna, da ih roditelji ne zlostavljaju i ne dovode u situacije opasne po život (vožnja bez AS).
Niti više pojašnjavam, niti se više smatram pozvanom miješati se, osim u slučaju zlostavljana i životne opasnosti.
Ako netko pita za savjet, kažem, inače ne.

Mogla bih sad nabrajati što sve radim sa svojim djetetom, i kad to nabrojim opet znam da to uopće nije garancija da će moje dijete biti dobro odgojeno, ili u životu sretno.

Najvažnije od svega je da smo zdravi i da imamo priliku posvetiti se svojem djetetu i sebi najbolje što možemo. Treba dati sve od sebe i nadati se najboljem, ali uopće tu ne bih navodila duljinu dojenja i slične situacije.

Moje želje za svu djecu su neka budu zdrava i sretna, a dojenje, smoki i kinderbet u drugoj sobi su samo nijanse.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Biti dobra majka ili uostalom otac, uglavnom biti roditelj je jako teško.
Uvijek kažem da je to najteži posao na svijetu (naravno i najljepši), jer u principu nikad ne znaš konačni rezultat.

Dok sam imala malu bebu jako me je uzrujavalo tko doji, ne doji, tko kako hrani, tko kako spava, nosi,... a sad mi je najvažnije da su djeca sretna, da ih roditelji ne zlostavljaju i ne dovode u situacije opasne po život (vožnja bez AS).
Niti više pojašnjavam, niti se više smatram pozvanom miješati se, osim u slučaju zlostavljana i životne opasnosti.
Ako netko pita za savjet, kažem, inače ne.

Mogla bih sad nabrajati što sve radim sa svojim djetetom, i kad to nabrojim opet znam da to uopće nije garancija da će moje dijete biti dobro odgojeno, ili u životu sretno.

Najvažnije od svega je da smo zdravi i da imamo priliku posvetiti se svojem djetetu i sebi najbolje što možemo. Treba dati sve od sebe i nadati se najboljem, ali uopće tu ne bih navodila duljinu dojenja i slične situacije.

Moje želje za svu djecu su neka budu zdrava i sretna, a dojenje, smoki i kinderbet u drugoj sobi su samo nijanse.

---

Aposlutno se slažem.
Dok je djeci osmijeh na licu meni je :heart: OVOLIKO!

Da, potpis - to je (meni) - to.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

x

a i to da si žena ne smije uzeti za pravo ne dojiti mi ide na jetra.

---

Potpis na ovo
Mada sam svako dijete dojila, nakon rođenja prvog bila sam tako isfrustrirana ponašanjem sestara na odjelu i njihovim forsiranjem dojenja da sam rekla- čim dođem kući prestajem s tim, naravno, nisam, ali eto...

Nisam čitala sve ali da odgovorim na prvotno pitanje- zašto?
Kod mene nije tako, Slično odgajam kao i ti, trudim se biti AP roditelj, ali nitko mi nije solio pamet do sad. Mozda je to vezano za to da ja znam biti prilično gruba i osorna ako mi se netko soli pamet nazadnim stavovima (po meni nazadnim) pa ljudi odmah zasute. Kako si i sama rekla- to je njihov put. Ja se tako ponasam, nikad nikome ne govorim da stavi dijete u sjedalicu, ali nema sanse da ce moje dijete biti bez nje, niti "samo do..."- Bas me briga da li susjeda doji ili se za to vrijeme sminka, iskreno- njen zivot, njen put. Vjerujem da su ljudi oko mene pismeni i da sami mogu doci do informacija. To sto ne zele ili ne zele "cuti"- da se na trepavice postavim ne mogu promjeniti nekoga ko se sam ne zeli mjenjati. Zato ja šutim i pustim i mislim si svoje. Naravno, kada me se pita za savjet ili mišljenje- odgovaram iskreno kako mislim, pa ako se nekome ne svida...
Vjerujem da svaki roditelj radi kako misli da je najbolje za njegovo dijete, ne vjerujem da su odluke od nedojenju, auto sjedalicama i sl. samo odluke donesene zbog komocije- vjerujem da ti roditelji jednostavno ne znaju pravu vrijednost takvih stvari.
Zato mi je super udruga Roda koja je toliko puno napravila ovih godina za promjenu svijesti i stavova sveukupnog stanovništva o roditeljstvu. Ja sam bolja mama nego bi bila da sam ostala osakačena za hvalevrijedne inicijative i informacije koje pruža roda.hr:heart:

Svako razdoblje nosi svoje, ali ja mislim da su generalno većina roditelja bolji prema svojoj djeci nego je to slučaj bio pije stotinjak, pa i pedesat godina. Danas se ipak stil roditeljstva propitkuje, više ljudi razmišljaju o toj ulozi, više se trude generalno. I vjerujem da polako evoluiramo ka boljem društvu iako se mediji trude stvoriti neku drugu sliku pa pišu samo o zlostavljanjima, nasilju i sl.

Meni se čini da je najveći problem roditeljstva danas prebrz životni ritam i premalo vremena koje ostaje za članove obitelji da mogu provesti skupa I čini mi se da je previše roditelja prepušteno sami sebi i brizi o djeci, nema puno pomoći o baka, tetaka, rodbine, prijatelja, svi jure za nekim svojim životom a mislim da djeca tim gube jako puno prilika za učenje od drugih odraslih ljudi, a roditelji pucaju ponekad po šavovima i često neprimjereno reagiramo ili povrijedimo dijete jer smo preumorni i preopterećeni. Barem se meni to ponekad desi.

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

Meni se čini da je najveći problem roditeljstva danas prebrz životni ritam i premalo vremena koje ostaje za članove obitelji da mogu provesti skupa.

---

Potpis.

Meni se čini da se roditelji do neke dobi busaju u prsa svojim savršenim modernim načinima odgoja koji su toliko bolji od onih prije X godina (iako su, po defaultu, neprovjereni), a onda nakon par godina ide zgražanje nad "ovim današnjim generacijama".

Kod tih odluka oko stila roditeljstva, nastojim sama sebe podsjetiti da radim kako sada mislim da je dobro, ali da je praktički sigurno da će moje dijete za x godina, kad možda i samo bude roditelj, smatrati neke stvari koje sam radila krivima. Jednom mi je mama rekla "bitno da ne napraviš ništa što se NE MOŽE razriješiti na psihoterapiji".

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

Svako razdoblje nosi svoje, ali ja mislim da su generalno većina roditelja bolji prema svojoj djeci nego je to slučaj bio pije stotinjak, pa i pedesat godina. Danas se ipak stil roditeljstva propitkuje, više ljudi razmišljaju o toj ulozi, više se trude generalno. I vjerujem da polako evoluiramo ka boljem društvu iako se mediji trude stvoriti neku drugu sliku pa pišu samo o zlostavljanjima, nasilju i sl.

Meni se čini da je najveći problem roditeljstva danas prebrz životni ritam i premalo vremena koje ostaje za članove obitelji da mogu provesti skupa I čini mi se da je previše roditelja prepušteno sami sebi i brizi o djeci, nema puno pomoći o baka, tetaka, rodbine, prijatelja, svi jure za nekim svojim životom a mislim da djeca tim gube jako puno prilika za učenje od drugih odraslih ljudi, a roditelji pucaju ponekad po šavovima i često neprimjereno reagiramo ili povrijedimo dijete jer smo preumorni i preopterećeni. Barem se meni to ponekad desi.

---

plus to, sto su nama sada kriteriji ohohooo. mi zelimo samo najbolje.
mala digresija, ako ste gledale meni dragu seriju mad man.
no betty se ns djecu ili izderava, ili ih salje gledati televiziju. i nista se ne propitauje kakvo joj je to roditeljstvo. :mrgreen: i misli kako je super mama.

Pa da. U ovo malo vremena što ga imamo s djecom - dal' ovo, dal' ono, guglaj, iščitavaj tomove roditeljstvo po ovome, roditeljstvo po onome. Na kraju svodi se na neki tvoj osjećaj, instinkt, i ništa od tih roditeljstava ne treba shvatiti kao a-b-c recepte. Of kors da je negledanje TV-a dobro (opet, mjera). Ako će pripadnost nekom od roditeljstava značit, demit, ono.. mea culpa, gledalo mi dijete TV pa na n-tu, onda je to roditeljstvo, po meni, u cost-benefitu, štetnije za tu kombinaciju mama-dijete nego buljenje u TV.

Seni, naravno, baš u Mad Men vidiš kako u tim zlatnim 60ima sa idealom obitelji i žene-majke-kućanice, ta majka radi hrpu stvari zbog kojih bi ih danas prijavili CZSS. Da ne govorim koliko je, kako se to ovdje kaže, komotna.
A po pričama svojih baka, ne bih baš rekla da su one provodile više vremena sa djecom nego ja, a sasvim sam sigurna da nisu imale manje drugih poslova.

I po nekoj možda većini shvatljivoj usporedbi - ako nam ne treba toliko tehnologije za roditi (jer tijelo zna), onda nam ne treba niti toliko literature, ovih ili onih filozofa roditeljstva, od searsa, preko povezujućeg roditeljstva, nadalje i ubuduće, i paradigmi, da bi znali bit roditelji, da bi čuli sebe - di smo mi u svemu tome. Opet se vraćam na - mjeru.

A mjera, da budem do kraja otvorena, po meni, meni nije - ja sam prava majka, a vi druge ste komotne. Bez obzira na razumljivost iziritiranosti komentarima.

ovo automatsko ispravljanje ovih pametnih uredaja je..... mad men naravno.

tocno tako tangerina.
ina, razumijem sto zelis reci, ali ja nisam to pisala u smislu da ce djeca koja gledaju televiziju biti ovakva ili onakva.
nego kao primjer, kako su se nasi kriteriji roditeljstva promjenili. a i smijesno mi je kako smo i mm i ja to nekako uocili, da su sve scene betty i djece takve da ili se ona na njih nesto dere, ili oni sjede i bulje u televiziju. ocito smo indoktrinirani. :mrgreen:

ps. stvarno volim tu seriju, ali oni potoci alkohola, te cigarete u svakoj prilici i neprilici (sjecate se onog ginekologa koji je za vrijeme pregleda pusio cigaretu?) mi izgledaju kao iz nekog drugog svemira.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

A mjera, da budem do kraja otvorena, po meni, meni nije - ja sam prava majka, a vi druge ste komotne. Bez obzira na razumljivost iziritiranosti komentarima.

---

:mrgreen:
ako cu i ja biti otvorena, moram reci da se jezim tih prava i kriva majka. (sa naglaskom na majka, tate i oni oko tata ocito nemaju te probleme)
ali valjda je ljudima lakse podnositi komentare okoline, kada se izjadaju na forumu.
jedini je problem, da nesvjesno upravo rade ono sto drugi njima rade tim komentarima, pa tako dobijes zacarani krug.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

:mrgreen:
ako cu i ja biti otvorena, moram reci da se jezim tih prava i kriva majka. (sa naglaskom na majka, tate i oni oko tata ocito nemaju te probleme)
ali valjda je ljudima lakse podnositi komentare okoline, kada se izjadaju na forumu.
jedini je problem, da nesvjesno upravo rade ono sto drugi njima rade tim komentarima, pa tako dobijes zacarani krug.

---

Da. Ali, i to prođe, stasanjem u roditeljstvu, u stilu "oprosti mi, pape". Barem kod mene. I na puno tema.

Meni je drago da imam visoke kriterije, jer ionako se dovoljno često spustim ispod njih, gdje bi završili da su niži pa da idem ponekad ispod njih.

Znam puno ljudi koji misle da su super u koječemua onako izvana gledano nisu baš, samo si to misle :)) Bolje mi je misliti da nisam super pa da se trudim biti bolja. (Doduše mislila sam da sam super cool mama kad sam imala samo jedno dijete, sa dvoje djece sam mislila da sam skoro većinu vremena super cool mama, a s troje sam skužila da sam daleko od te slike super cool mame i da imam dosta posla za raditi sama na sebi. Inače mi svi imamo bolju sliku o samima sebi nego što jesmo, i tu sliku naš ego jako uporno održava i trošimo hrpu životne energije da to stanje održimo.

I onda dođu djeca sa onom svojom predivnom energijom i mudrošću i ta luda ljubav koju osjetiš prema njima odškrine malo vrata i možeš sebe malo bolje sagledati i vidjeti da nisi tako super kako si mislio, ali ti to daje priliku da radiš istinskije na sebi. Osim ako ti ego opet ne proradi pa se neki ušaltaju u ulogu super nepogrešive mame koja radi sve najbolje a drugi ne valjaju i nadmeno gleda na ostale.

Uvjerila sam se milijun puta da djeca izvuku i ono najbolje i ono najgore iz nas.

I još mi se pozitivnim u današnje vrijeme čini, što sve veći broj ljudi može lakše primiti kritiku od svog djeteta bez da ih se ušutkava i proglašava beobraznima. Prošlo je vrijeme lažnih autoriteta i moći, današnja djeca to puno brže čitaju i ne daju se muljati. Zato je naizgled teže odgajati današnje generacije ali nama starijima to daje ogromnu priliku da radimo na sebi i gradimo istinski autoritet prema djeci i djeca to prihvaćaju i cijene. Još uvijek ima profesora u školi koje većina djece poštuje, još uvijek ima roditelja koji sa svojim tinejdžerima nemaju većih problema.

Mislim da je sposobnost da sagledamo svoj postupak i ispričamo se za propust najveći napredak koji možemo osigurati svojoj djeci, jer ona uče od nas. Sve česće vidim to oko sebe, a generaciju moje bake i djeda ne mogu niti zamisliti da bi se ispričali kome za nešto, pogotovo djeci.

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

I još mi se pozitivnim u današnje vrijeme čini, što sve veći broj ljudi može lakše primiti kritiku od svog djeteta bez da ih se ušutkava i proglašava beobraznima. Prošlo je vrijeme lažnih autoriteta i moći, današnja djeca to puno brže čitaju i ne daju se muljati. Zato je naizgled teže odgajati današnje generacije ali nama starijima to daje ogromnu priliku da radimo na sebi i gradimo istinski autoritet prema djeci i djeca to prihvaćaju i cijene. Još uvijek ima profesora u školi koje većina djece poštuje, još uvijek ima roditelja koji sa svojim tinejdžerima nemaju većih problema.

Mislim da je sposobnost da sagledamo svoj postupak i ispričamo se za propust najveći napredak koji možemo osigurati svojoj djeci, jer ona uče od nas. Sve česće vidim to oko sebe, a generaciju moje bake i djeda ne mogu niti zamisliti da bi se ispričali kome za nešto, pogotovo djeci.

---

Ja u ovome pak vidim the potencijalni bug roditeljstva našeg doba. Sve to napisano stoji, ali to je teško, teško je na blagi način zadržat uzde i kontrolu. Generacija naše djece, kad postanu odrasli ljudi, pokazat će nam je li bolje je li lošije. Po prirodnom principu, ako je klatno previše nategnuto u jednu stranu (autorirativni odgoj), velike su mu šanse da se, prije nego dođe u balans (neku sredinu), zaljulja u suprotnu stranu (djeca kao partneri), što mislim da je jako pogrešno. Nadam se da nismo u "djeca kao partneri fazi". I da ona ne nosi sa sobom izazove kojih se ja bojim.

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

Već mi toliko, ali toliko ide na živce da sam si obećala kako ću idući puta kada mi spomene dojenje ili pita do kada ću ili bilo što... mirno reći kako joj je to posljendji put što me maltretira po tom pitanju i ako to još jednom napravi da više neće vidjeti svoje unuče (zapravo ju ni ne viđa toliko koliko bi mogla i koliko bi druge, normalne bake viđale) idućih, ne znam, pet godina.
I još ću je pitati do kada ona misli sisati cigaretu i šminkati se kao 15-godišnjakinja, do kada sveki misli cugati, do kada njezina sestra misli žderati više nego što joj treba... i tako dalje u tom tonu.
E, žene moje, toliko mi ide na živce da vam uopće ne mogu opisati. ....

---

:lol::lol:,ajme, umirem, kad bismo mi sve to izreferirale onima koji to zaslužuju, koliko bi se usta začepilo...a zapravo je stvarno tako...šta se miješaju, a o sebi ne znaju voditi računa.

Ja se spremam jednoj personi, valjda već godinama, uzvratiti na milijun njezinih katastrofalnih, suvišnih "savjeta" i primjedbi, netraženih, nepotrebih, glupih,

najobičnijim "Gle, imala si prilike, i to više njih, podizati i odgajati svoju djecu, sad je na meni red, pusti me na miru!".

Još to nisam odgovorila, bit će to smrtna uvreda :mrgreen:

ivanas, potpisujem te.

mislim da prvi put zivimo u dobu u kojem djeca nisu bica druge klase.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ja u ovome pak vidim the potencijalni bug roditeljstva našeg doba. Sve to napisano stoji, ali to je teško, teško je na blagi način zadržat uzde i kontrolu. Generacija naše djece, kad postanu odrasli ljudi, pokazat će nam je li bolje je li lošije. Po prirodnom principu, ako je klatno previše nategnuto u jednu stranu (autorirativni odgoj), velike su mu šanse da se, prije nego dođe u balans (neku sredinu), zaljulja u suprotnu stranu (djeca kao partneri), što mislim da je jako pogrešno. Nadam se da nismo u "djeca kao partneri fazi". I da ona ne nosi sa sobom izazove kojih se ja bojim.

---

ina, ja tu ne mislim na djecu kao partnere, roditelj drzi uzde i vodi sebe i djecu. mislim na njih kao kompetentna bica. nemam sad bolji izraz, a zurim, ali mislim da razumijes.
ja sam vec puno puta rekla da mislim da centriranje djeteta ne cini ni njemu ni roditeljima puno dobrog. kao ni to da djeca roditeljima postaju svrha zivota, te da ih poistovjecuju sa samim sobom.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

I po nekoj možda većini shvatljivoj usporedbi - ako nam ne treba toliko tehnologije za roditi (jer tijelo zna), onda nam ne treba niti toliko literature, ovih ili onih filozofa roditeljstva, od searsa, preko povezujućeg roditeljstva, nadalje i ubuduće, i paradigmi, da bi znali bit roditelji, da bi čuli sebe - di smo mi u svemu tome. Opet se vraćam na - mjeru.

---

Pa ja vjerujem u to. Nikakve knjige nisam čitala ni u trudnoći ni sada. Nekako instinktivno radim neke stvari i onda tek kasnije skužim da to ima neko ime ili da je dio neke teorije.

Citiraj:

---

Rivendell prvotno napisa

Pa ja vjerujem u to. Nikakve knjige nisam čitala ni u trudnoći ni sada. Nekako instinktivno radim neke stvari i onda tek kasnije skužim da to ima neko ime ili da je dio neke teorije.

---

Meni se čini da svi radimo nešto po nekoj od teorija.

Što bi si reklo:"Đe me nađe.".
Baš sam danas u vrtiću doživjela takvu praonu tete da sam ostala zabezeknuta i po milijunti put ipak odlučila ne reagirati jer kad sam god u bilo kojoj instituciji pokušala iole razgovarati o bilo čemu što ja smatram bitnim sve bi se prenapuhalo do neslućenih razmjera.
Nekad me pak snađe neki žar pa povremeno pustim glas o svojim razmišljanja i redovito ispadnem čudnovati kljunaš na kvadrat.
I mene je moja tad 18 mjesečna kćer tražila cicati u vrtiću, na razgovoru kod psihologa. Čovjek bi pomislio netko će me pohvaliti što sam požrtvovna mama i jedna od onih otpr. 2 % koja doji nakon 12 mjeseci, a kad ono....
Otprilike, to je velik problem, jer što će tete ako ona u vrtiću bude htjela cicati itd., a ja mislila da je on tamo zbog djece, a ne zbog teta. Čovjek bi rekao da psiholog zna da dijete od skoro 2 g. razabire da mu teta nije mama pa da neće tražiti cicanje ako mame nema.
Naravno da dijete nije niti pogledao pa sam se pitala zašto sam je uopće trebala povesti.
Umjesto toga je zario nos u papire o distonom i to ga je jedino zanimalo:evil:

A i taj distoni je, bojim se, napuhan.

Vezano za kompetentno dijete/dijete partnera itd. Nisam ni ja doma ono "you need structure, you need order, you neeed discipline". Ali... bojim se da to puno ljudi ne shvati na neki (meni krivi) način. Ono što me nekako skrenulo ka opasnostima toga je ta neka knjiga - Zašto nam djeca postaju nasilnici - već je spominjana na raznim temama.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Meni se čini da svi radimo nešto po nekoj od teorija.

---

Pa mislim da je to i najvažnije. Uzeti od svega ono što ti paše. Ako ti ne paše dojiti do pete i spavati zajedno do šeste - nemoj, ali nemoj ni osuđivati one koji to rade. Ničega se ne treba slijepo držati po cijenu da nije zadovoljna i mama i dijete.

Citiraj:

---

EvaMONA prvotno napisa

Što bi si reklo:"Đe me nađe.".
Baš sam danas u vrtiću doživjela takvu praonu tete da sam ostala zabezeknuta i po milijunti put ipak odlučila ne reagirati jer kad sam god u bilo kojoj instituciji pokušala iole razgovarati o bilo čemu što ja smatram bitnim sve bi se prenapuhalo do neslućenih razmjera.
Nekad me pak snađe neki žar pa povremeno pustim glas o svojim razmišljanja i redovito ispadnem čudnovati kljunaš na kvadrat.
I mene je moja tad 18 mjesečna kćer tražila cicati u vrtiću, na razgovoru kod psihologa. Čovjek bi pomislio netko će me pohvaliti što sam požrtvovna mama i jedna od onih otpr. 2 % koja doji nakon 12 mjeseci, a kad ono....
Otprilike, to je velik problem, jer što će tete ako ona u vrtiću bude htjela cicati itd., a ja mislila da je on tamo zbog djece, a ne zbog teta. Čovjek bi rekao da psiholog zna da dijete od skoro 2 g. razabire da mu teta nije mama pa da neće tražiti cicanje ako mame nema.
Naravno da dijete nije niti pogledao pa sam se pitala zašto sam je uopće trebala povesti.
Umjesto toga je zario nos u papire o distonom i to ga je jedino zanimalo:evil:

---

Ajme, pa zna dijete tko mu je mama. Zanimljivo zapravo koliko malo ljudi koji rade s djecom znaju o djeci.

Citiraj:

---

Rivendell prvotno napisa

Pa mislim da je to i najvažnije. Uzeti od svega ono što ti paše. Ako ti ne paše dojiti do pete i spavati zajedno do šeste - nemoj, ali nemoj ni osuđivati one koji to rade. Ničega se ne treba slijepo držati po cijenu da nije zadovoljna i mama i dijete.

---

Da, ali to radi i obrnuto - po meni to onda i nekoj konkretnoj teoriji uzima njenu važnost. Benefiti i zezovi će se vidjeti u generaciji koja dolazi, teško je znati sad - dok promjena teče.

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

još jedna "bolja sam mama od susjede koja se šminka" tema:coffee:

---

ne nije to takva tema. I ja se sminkam. I drzim do sebe. Nebitno, ustvari.

Moja frustracija tudjim mijesanjem u moj nacin zivota je tema. I razlozi tih ljudi koji se osjecaju pozvanim uplitati se u tudje nacine. Opcenito u zivotu. Ne samo u dojenju. Ja sam trenutno dojilja, pa time je naglasak na tome. Ali nije samo dojenje povod takvim nepozvanim savjetima, sta ne?

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

A i taj distoni je, bojim se, napuhan.

Vezano za kompetentno dijete/dijete partnera itd. Nisam ni ja doma ono "you need structure, you need order, you neeed discipline". Ali... bojim se da to puno ljudi ne shvati na neki (meni krivi) način. Ono što me nekako skrenulo ka opasnostima toga je ta neka knjiga - Zašto nam djeca postaju nasilnici - već je spominjana na raznim temama.

---

je, ti si na ovim temama uvijek ustrašena, od kad si pročitala tu knjigu :lool:
ja, eto, ne volim knjige o odgoju. ne čitam ih. jedinu koju sam pročitala je juul, i to samo zato da se mogu kompetentno uključiti u rasprave. a 2007. kad sam došla na forum je stalno bio juul u điru. ok mi je knjiga, al ono, nije sad da me se nešto posebno dojmila.
ovo sam već pisala, ali i ti si pa nema veze :mrgreen:
ja stvarno ne mogu ni uz najbolju volju vidjeti opasnost od čitanja teorija o odgoju.
ne mogu.
ne mogu nikako vidjeti kako to može stvoriti nasilnike.

ina, opusti se :mrgreen: potpisujem ivanus i seni, ove promjene u odgoju koje su došle su - dobre, pozitivne promjene. ne treba se dobrog i pozitivnog bojati. kako može biti loše to što djecu promatramo kao "ravnopravna" bića (namjerno stavljam pod navodnike da me se krivo ne shvati, naravno da su roditelji ti koji drže uzde kako kaže seni), što se trudimo odgajati ih bez pljuski, bez deranja, s uvažavanjem itd.

kako smo evaluirali prema drugim stvarima, tako je evaluirao i odnos prema djeci.
nema tu ništa loše.
a to što će se neki roditelj malo pogubiti radi teorija o zajedničkom spavanju, pa će dojenje, zajedničko spavanje, nošenje u marami, objašnjavanje itd itd dati veći značaj nego što to ima, ma ne može to stvoriti nasilne pojedince. štogod pričao taj tvoj. ne može.
nasilne pojedince stvara - nasilje, nebriga, zanemarivanje, vrijeđanje, ponižavanje, neuvažavanje. ne mora to biti ništa drastično. niti s drastičnim posljedicama.

Citiraj:

---

little duck prvotno napisa

ne nije to takva tema. I ja se sminkam. I drzim do sebe. Nebitno, ustvari.

Moja frustracija tudjim mijesanjem u moj nacin zivota je tema. I razlozi tih ljudi koji se osjecaju pozvanim uplitati se u tudje nacine. Opcenito u zivotu. Ne samo u dojenju. Ja sam trenutno dojilja, pa time je naglasak na tome. Ali nije samo dojenje povod takvim nepozvanim savjetima, sta ne?

---

Bojim se da to moraš rješavat s tim konkretnim osobama, ako su ti bitne, ili se naučiti to ne primati k srcu. Ljudsko miješanje u "drugačije" je imanentno ljudima. Kao i neželjeni savjeti. I kad se educira (i za novo, i za staro). Neko zlatno pravilo bi bilo - ne daj neželjene savjete. Ali, onda nema niti edukacije - kako bi znali da žele? Morat ćeš sama naći što je tvoja sredina i kako biti u miru sa svim time. Sigurna sam da ćeš do toga doći. U međuvremenu - :love2:.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ina, opusti se :mrgreen: potpisujem ivanus i seni, ove promjene u odgoju koje su došle su - dobre, pozitivne promjene. ne treba se dobrog i pozitivnog bojati.

---

:)! De, pročitaj knjigu, počet ćeš se i ti bojati. Zezam se :). Na kraju jednu eru tek nakon što prođe možeš ocjenjivati - što je pozitivno, što nije pozitivno itd., za što su mislili da je pozitivno - a gle zeza. Primjer - humanitarne udruge (jednom si bila rejzala to).