Što bi si reklo:"Đe me nađe.".
Baš sam danas u vrtiću doživjela takvu praonu tete da sam ostala zabezeknuta i po milijunti put ipak odlučila ne reagirati jer kad sam god u bilo kojoj instituciji pokušala iole razgovarati o bilo čemu što ja smatram bitnim sve bi se prenapuhalo do neslućenih razmjera.
Nekad me pak snađe neki žar pa povremeno pustim glas o svojim razmišljanja i redovito ispadnem čudnovati kljunaš na kvadrat.
I mene je moja tad 18 mjesečna kćer tražila cicati u vrtiću, na razgovoru kod psihologa. Čovjek bi pomislio netko će me pohvaliti što sam požrtvovna mama i jedna od onih otpr. 2 % koja doji nakon 12 mjeseci, a kad ono....
Otprilike, to je velik problem, jer što će tete ako ona u vrtiću bude htjela cicati itd., a ja mislila da je on tamo zbog djece, a ne zbog teta. Čovjek bi rekao da psiholog zna da dijete od skoro 2 g. razabire da mu teta nije mama pa da neće tražiti cicanje ako mame nema.
Naravno da dijete nije niti pogledao pa sam se pitala zašto sam je uopće trebala povesti.
Umjesto toga je zario nos u papire o distonom i to ga je jedino zanimalo