To i ja pokušavam reči.
Printable View
[QUOTE=puntica;2436592]meni zvuči nevjerojatno da tako malo dijete može toliko pojesti?!
moja ima godinu i pol, po meni sasvim solidno jede, ali ovu količinu hrane koju
Ne kužim, kako u 3 dana? Pa koliko onda jede po danu, i što?
Ne znam, ja vjerojatno imam PTSP od cijele situacije, ali trudim se nahraniti ga maksimalno koliko ide, jer ne mogu opet podnijeti pomisao o bolnici ili komplketnom prestanku jedenja- a takvih faza je bilo...
On nije odbijač dohrane, on je odbijač jela kao takvog- primarno mlijeka u tekućoj formi, dohrana nam je donijela puno svijetlih trenutaka kakvih prije nismo imali.
za utjehu, moja ima 7, druga 5,5, i pojedu koliko si ti nabrojala da pojede tvoj malac od par mjeseci.
ne jedu sva djeca jednako, niti jednake količine, niti su gladna-gladna.
moje ručaju oko 13 sati i u stanju su do 19 ne pitat, i otišle bi spavat da ih ne podsjetimo na večeru.
Milis razumijem da imas PTSP tocno se to i meni događa, al anemona i putnica stvarno imaju pravo. Djete ti dosta pojede. Moj je isto odbijac sve hrane, i dohrana nam je bolje isla nego ikakvo mlijeko, pa sam ja sjedila s njim tako po sat vremena, zabavljala ga dok sve nebi pojeo i on bi pojeo i kao svi sretni. al se dogodilo da ja vise neznam koliko da inzistiram i dokle da ga tako hranim uz animacije i u sto vecoj kolicni. Pa sam bas ovih dana prominila plocu u svojoj glavi (potakla me vrucina i manjak mog apetita pa mi se cinilo da s obzirom koliko ja sad jedem njega i previse nudkam), dajem mu vise krute hrane tipa kruh, sir (ima 13 mjeseci) dva puta dnevno jogurt (jedino sto mu je od prvog dana ok) a mlijeko koje ocito mrzi sam izbacila osim onog u good night kasici koja mu je amo rec ok. I ide nekako na bolje, jos me strah to rec al cini mi se da smo na dobrom putu. Kuzim te skroz, jer tako bi i meni malac pojeo tako po misljenju mnogih dosta, al uz muku samo takvu i animacije i strpljenje pa nemozes rec da je to ok, kad si satrana posli svakog obroka.
Što se prirasta tice 350g u 2 tjedan je i vise nego dovoljno (mada znam da ti to nije neka utjeha).
Mice ta boca za uciti piti ti je od dm-ovog proizvodjaca babylove a imas istu i od drugih proizvodjaca, sretno. :taps:
Kako mi jedemo,ni sama ne znam,još uvijek pretežno samo mlijeko na spavajuć? Eventualno grizolino s voćnom kašicom ili karamelino i to tako male količine da ovo što si ti napisala izgleda za nas definitivno nemoguća misija.Pa tvoj malac zbilja pojede toliko koliko ni ja ne bi pojela.:-DNajviše što mi je pojela tog karamelina je bilo 70 ml i to samo zato jer je suprug zaspao i nije joj dao mlijeko(ja sam imala temperaturu)tako da nije jela od 23 do 8 ujutro.:-xKasnie je na spavajuć pojela 220 mlijeka.Odlučila sam više joj uopće ne davat mlijeko na bočicu dok je budna.Popije od 600-800ml.kako kad.Voljela bi da znam nazive tih phuljica a da nam ne pišu kršitelj koda jer ja sam prvi put mama i ne znam što se sve nalazi na policama za ma<le izbirljivce:oops:
Hvala nemam šta izgubiti ako kupim i 20-tu bočicu po redu.
Super cijena,a da li će upalit javim.Za sad izbjegavam bočicu u nadi da će zaboraviti traume koje je proživjela i počet piti iz nje dobrovoljno.Malo ti je velik da mu pokušaš dat u snu.S druge strane stalno nam je nosić zaštopan,a pedica veli ništa osim fiziološke,a kad se nakupi šlajma onda povrati pola obroka:-(da poludiš.Dudanje traje po sat vremena jer joj moram vadit dudu iz usta da udahne na usta.:-(Ona kao i tvoj malac jedan dan jede,drugi dan ne,onda opet jede i tako odi mi dođi mi.Baš kad se ponadam da joj je nešto fino za par dana pljuje i neće.:zbunj:Isto ju moramo animirati raznim igačkama,pjevam joj,recitiram itd.Trudim se ne pokazivati strah,hoće li ili neće htjeti jesti,al ne mogu to uvijek.:cry:
Milis puno ti hvala što si mi opisala kako radš kašice. Nemam vremena ni za što,sad je suprug hrani pa ja na brzaka postam.Vidi se da mi fali slova i sve je napisano zbrda zdola..
Slažem se s punticom. Moji su oboje ok jeli, osim što je sin bio isključivo na prsima skoro 9 mjeseci, i niti s godinu dana nisu toliko pojeli u jednom danu.
Mice, pahuljice su Alnatura, imaš ih u DM- u
200 g na težini u 2 tjedna.
Ne znam jesam li zadovoljna? Valjda jesam :roll:
Ali je ukupno u mjesec dana 560 g... školski
Hvala Milis,sljedeći tjedan jurim u DM,pa će mo vidjet.Njoj se recimo sviđa gris,karamelino itd.dok ja kao mala to nisam htjela ni pogledat.Mama mi je kupovala sva ta sr... baka je jurila sa žlicom grisa po kući za mnom.Ni dan danas n jedem gris,ni čokolino...Voće je trulo u frižideru,al zato njezin tata voli sve slatko čoko ovo,čoko ono,voli kuhano pvrće,voće,,rižu što je meni i dan danas blj..:oops:Ja to ne bi ni smjela reći jer radim u vrtiću i moram tamo pred djecom jesti zdravu hranu prokulice,brokulu,cvjetaču itd,a ja ni to ne volim.Kad malo bolje razmislim tko je mene trpio takvu.Od povrća mahune,poriluk,grašak,mrkva.Krumpir tako,tako.Al zato vlim tijesto koje deblja u svim umacima koji postoje,a nemam talijanskih korijena.I mene je spašavalo mlijeko koje sam jela 22god.svaki dan stavljla pekmez,med i mlijeko s kruhom.drugima se dizao želudac kad su vidjeli što jedem.I nikad nisam bila debela,a sad više ne pijem ni ne jedem mlijeko,već se trudim jesti zdravo i debela sam.:lol:Možda će moja bebačka jesti proso,palentu i sve što ne voli mama.
Ja sam primjetila da kad je malo u plićem snu kad joj kapam mlijeko na usta da napravi facu kao da joj ne valja,a vjerujem i da je tako.Danas si je sama stavljala žlicu sa grisom u usta:lol:miješala ga ručicama.Obje smo bile namazane od glave do pete ali je jela.:-DTi sad možeš već sa svačim eksperimentirati.Ja sam imala jednu curicu u vrtiću koja je jela sirni namaz sa tijestom i ništa drugo.Tako sam umoooornaaa.
Eksperimentirali mi na svakakve nacine, al nista ne pali uvik, bas sam napisala bila ima tjedan dana sam mu samoinicijativno izbacila mlijeko i sad je nekako sve krenilo. Jede jogurt dva puta dnevno, sir, cak i rucak i voce pojede bez neke traume, strah me iti ponadat se da smo se "uspili dogovorit":mrgreen:, doduse mlikjeko je jos uvik jako bitno za rast pa me malo strah, al kvragu i sve, nek jede i raste kako tako zdravo.
Super sta ti je sama jela totalno otkrice :mrgreen: drzin fige da potraje
8-)
Pa da i ja racunam s tim da jogurt je mlijeko, al do godine dana me isto bilo strah izbacivat namirnicu za koju znam da je najbitnija. Nisam mu bas mogla davat jogurt s 4 mjeseca, al ko zna mozda sam trebala, moja mama kaze da sam ja jela jogurt s 3 :mrgreen: al tad se smatralo normalnim svasta sto sad i nije bas.
To da sama jede nadam se da će potrajat,al ako i ne a šta ću.Jučer je jela kekse namrvljene i poparene vodom i unutra voćnu kašicu od jabuke i mrkve koju joj je baka kupila.Jela je s takvim guštom ko da nikad nije jela i pojela puuuno.Još sam popljuvala mamu šta je kupila kašicu s mrkvom jer mrkvu neće:oops:a kad ono ona jede.Ima ona takvih faza pa za dan dva neće:cry:al ću se nadati.Pitala sam se možda je zato tako jela jer nisam stavljala mlijeko.Imam osjećaj da je kao i tvoj malac,kod njih ništa ne pali uvijek.Daj mi samo reci gdje više crpiš snagu.Ipak je to 13 mj??
Ja ti isto sad mislim da je mlijeko problem u biti, dok ga je konzumirao ni druge stvari nije htio, tipa voce, rucak... Zadnji tjedan takve stvari jede, nisu sad to neke kolicine ekstra, oko 170-180 g, al pojede.
A sto se snage tice, neznam, imam i ja PTSP nemogu ti opisat koliko sam se namucila dok je bio tako mali 3 do 9 mjeseci. Dojila ga u snu cupkajuci na nogama (nakon sta bi ga dugo uspavljivala tako gladnog) pa izdajala 4 puta dnevno (max sam mogla 50ml) pa mu tako 2x100ml davala sa rizolinom po 45 min (AD nije htio ni primirisat). Cijeli dan mi se samo vrtio oko toga, al stas nemas izbora iz obroka u obrok iz dana u dan, nije dobro puno razmisljat, ja sam sebe jos dodatno satrala s tim da sam stalno sebe preispitivala i mislila sta sam krivo napravila itd. Da imam snage, nemam, ja sam doslovno ludila na dane...
Samo guraj i bit ce bolje s vremenom, ja ti se nekako vodim s tim da ce on sigurno jedan dan samo pocet klopat i tako se i dogodilo onaj put kad je 15ak dana jeo super. I sad smo u dobroj fazi al me strah iti rec to :scared:
Nemoj se puno zamarat kolicinama koje pojede, njima je dosta i manje nego sta pise na sve strane, al kad ti djete nikad ne jede i nije gladno nemozes znat ni kad je sito.
Ja nisam imala i nemam šta izdojit jer kad su mi rekli da će mi dijete umrijeti nije bilo ni 5 ml.mlijeka i dali mi bromergon za zasušivanje,a možda da sam bila uporna i navlačila prsa možda bi mlijeko došlo al ja sam bila van sebe i sve što su mi dali pila sam,normabel itd.Poslije sam se okrivljavala da možda da sam bila snažnija i vjerovala u svoje dijete tako ne bi bilo,mislim na dojenje.A o cupkanju sam i ja pisala.Meni se isto sve na hranjenje svodi.Cijeli dan ju natjeravam s nekim kašicama,nunam da zaspi da joj uvalim mlijeko.Naprosto sam samo luđakinja koja nigdje ne ide nego po cijele dane hrani dijete.Susjeda s malim koji je 10 dana stariji od nje i ima 10 kg.ogroman je naspram moje mrvice veli mi da bi ja mogla živjet na pustom otoku.Nemam ni volje ni želje objašnjavat nekom čije dijete smaže kašicu u 5min,i traži još, da moje dijete nikad nije ni žedno ni gladno,ne bi razumjela. Kad sagledaš oboje imaju poremećaj u prehrani.On je uvijek gladan,ona nikad.Nešto od tih kašica brljavi,pojede par žlica i to je to,bojim se tjerati je da joj se i žlica ne zamjeri.Ti si negdje napisala da si sjedila s njim dok nije sve pojeo,već sam pomislila jel da probam??:unsure:Ispada da se bojim vlastitog djeteta,a ona to osjeća.Izgubila sam se u svemu tome.Vidim da pišeš količinu koliko otprilike pojede,Jel važeš????Već mi je i to na pamet palo.
Vazem da, tako znam jel pojeo neku ok kolicinu da ga ne pilam dalje.
Ovo sto se tice sjedenja dok ne pojede je palilo samo u fazi kad je poceo blesit u reklame na tv-u i pjesmice na kompu, pa bi sjedila s njim koji blesi i zlicicu po zliciu davala, prije toga to nisam mogla, mislim plakao bi ako bi se priblizila s zlicicom, uf, potisla sam od muke vise to prijasnje razdoblje.
Vi ste imali tezak start, bolnica, sonda itd. Nama je pocetak bio dobar (pisala sam to) tako da sam ja imala vjere u nas jer smo u prvih 6 tjedana dobili 1400g iskljucivo dojenjem, zato sam ja poslije nastavila s izdajanjem. Nemoj sebe krivit, trudis se najbolje sto mozes u svakom trentku. Svaka od nas ima razlicitu pricu.
I jos jedna bitna stvar , meni je bilo lakse utoliko sto je pedijatrica podrzavala to dojenje, tj. izdajanje unatoc malom prirastu na tezini. Kad bi dobio 300g u mjesec dana ona bi rekla super. I to puno znaci, mucila sam se ko konj pa da mi na kraju neko kaze pih to je malo, djete ce u bolnicu i tako to naravno da bi izgubila mlijeko.
Malo tko moze razumit kako je to kad ti djete ne jede, 90% ljudi se u sebi misle "ma nahranila bi ga ja vec nekako" neki su mi to i rekli.
Koliko ti malena ima kg sad? Sta ti pedijatar kaze?
Ovo sto kazes da ispada da se bojis vlasitiog djeteta, kuzim, napravis hranu i kreces joj je nudit sa strahom, hoce li htjet, nece li, koliko i tako po cijeli dan, onda ako sto pojede dobro je sretna si do iduceg obroka i tako u krug. Probaj ubacit neku setnju ili nesto s nekim ko ti paše, ko te koliko toliko razumi (ne s tom mamom malog izjelice :)) uru vrimena bar i ne pricat o hrani. Da se malo bar rasteretis i na kratko izbacis iz tog zacarnog kruga. To je meni bar pomagalo.
Ima 6 kg ravno,rođena s 2520,pala na 2370.Iz bolnice izišla s 3150,s mjesec i tjedan dana.Dobila im je svega 8oo i nešto gr.sa svim masnoćama,lipidima i ne znam ni ja čime.Meni je sad u 3mj.sa infantrinijem dobila 2960gr.Idem ju sad nahranit a onda u šetnju.Mislim da ću i ja počet vagat.
Mice ti se moraš opustiti oko hrane, u suprotnom ćete imati još više problema. Cjelodnevno hranjenje niti pomaže djetetu a niti tebi, doći ćete do toga da će dijete zaista zamrziti jelo. Prošli ste svašta, ali ja bih rekla da je najgore iza vas.
Mislim po brojkama, vi zaista nemate problem s kilažom. Ako sam dobro shvatila, dijete je rođeno je s 2520, i sada sa 6 mjeseci (jel sam dobro polovila?) ima 6kg. Pa mislim to je više od toga što djeca najčešće imaju. Generalno se gleda da sa 6 mjeseci poduplaju porođajnu težinu, tvoje dijete ima i više od toga. Često isključivo dojena djeca ne poduplaju težinu, i ne bude to ni problem ni tragedija. Svi smo različiti. Te bebe će vjerojatno moći biti balerine za razliku od drugih :)
Imaš potpuno pravo Anchie 76,znam da bi mogla zamrziti hranu zato joj bočicu dajem isključivo u snu i 2x jede kašice.Sve si dobro polovala,ali prvi mj.mi je dobila svega 220gr.i završili smo ponovno u bolnici sa dijagnozom gerba(pisala sam o tome već).Ako će bit na tatu sigurno će biti dugonoga mršava balerina.:-)Moje dijete ima više od toga zahvaljujući infantriniju.Ni u čem nije tragedija osim što ona nikad nije ni gladna ni žedna tako da i da ima 4kg bilo bi mi svejedno samo da znam kad je gladna i žedna,ali ne znam jer ne pokazuje da je gladna a pogotovo žedna,pa je nudim često s nečim i kad prihvati sretna sam,kad ne želi ne silim je iako je ,moram priznati,pokušavam animirati na razne načine ne bi li ipak jela.
Nisam ekspert, ali ja bih rekla da ti nje uvelike lišavaš mogućnosti da nauči što je osjećaj gladi. Mislim, da mene netko u snu hrani, ja bih se čudom čudila kako nisam gladna tijekom dana (jer ja znam da moram biti gladna i da je to normalno) i da me još tijekom dana animira na sve moguće i nemoguće načine - pa onda ja NE SLUŠAM vlastito tijelo što mi govori, nego jedem KAD MI DRUGI kažu da bih trebala jesti. Primjeti da joj dugoročno zaista ne radiš uslugu, naprotiv, ne učiš je da sluša sebe, nego druge (a to će se kasnije vrlo lako prenijeti na druge sfere života - što nije dobro).
Beba je mala, i teško je sad tu jer joj ne možeš dati da uzme sama itd. Ali zaista daj sve od sebe da se odmakneš od vlastitog straha (jer je to ono što vas muči u ovoj priči najviše) i da je hraniš i da je SVJESNA da jede, uz apsolutno minimalne količine zapričavanja. Ako ovako nastavite, ona neće imati priliku naučiti što je to glad i kako reagirati na taj impuls. Moraš joj ti pomoći, moraš se izdignuti iznad problema, odbaciti vlastite strahove i pomoći joj. Roditeljska uloga je često strašno teška, no zato smo tu, i mi učimo uz njih, i često nas oni tjeraju izvan vlastite zone ugode i tjeraju nas da se suočimo s navjećim vlastitim strahovima za njihovu dobrobit. Možeš ti to :)
Za početak, ako već nisi, obavezno si kupi knjige: Jesper Juul - Vaše kompetentno dijete i Jesper Juul - Hura idemo jesti . Dugoročno će ti ove knjige biti od velike pomoći, ne samo za hranjenje nego i druge stvari - da ti lakše bude procjeniti gdje povući granicu, kada "progutati knedlu" i pustiti dijete.
Bas sam i ja htjela preporuciti ovu knjigu. Meni je puno pomoglo!!! Doduse, knjiga -hura idemo jesti- me jos vise bacila u tugu, ali -vase kompetentno djete- mi je puno pomoglo. Onaj dio o tome kako djeca surađuju i kad mi ne mislimo tako, mi je puno pomogao, da preispitam sto on meni mozda "govori" svo ovo vrijeme. Tako sam dosla do toga da mu izbacim mlijeko iz prehrane i sve je krenulo na bolje!!! Ko zna sto je njega s tim mlijekom mucilo u malom stomaku svo ovo vrijeme...
Nije svima ista situacija, al definitivno ova knjiga da bolji pogled da razumijes svoje djete koliko god malo bilo i koliko god se cinilo da je situacija zaguljena, ocito iz svake postoji izlaz. :mrgreen:
Bravo ovca :klap:
Kome da odgovorim svejedno je,te knige imam i u malom prstu.Odgojitelj sam po struci,napisah već ali ovo je m o j e dijete koje sam dobila iz 4-og pokušaja i to sam napisala.Rodila "5 do 12"izbjegla smrt za dlaku,razbolila se izbjegla smrt za dlaku.Ne mogu se izdići iznad problema i odbaciti strahove samo tako, n e m o g u.Volila bi da je drugačije da mogu,trudim se,barem mislim da se trudim.Ostavljam je gladnu i po 5 sati ali ona ne traži jesti:-(zato ju nudim i dajem joj da si sama stavlja žlicu u usta jer ona tako želi(mislim koliko to 6-mj.dijete može)hrane ima više po podu i po njoj ali eto.A o vodi ili čaju,sokiću da ne govorim,na bočicu ni u ludilu a iz čaše pije samo onda kad si sama primi,a primi oduzgora,tako da je sva ulijana od glave do pete.Dakle,ako ona nema kontrolu nad nečim što stavlja u usta neće joj staviti nitko ni da sa kliještama otvara.Ona stisne usta i doviđenja,mogu sjesti i plakati.Sad od nedavno ima varalicu jer joj odgovara zbog bolnih desni.Ne dopušta da joj netko prčka po ustima i točka.Jedino nemam knjigu "Moje dijete ne želi jesti" Da li se isplati kupiti?možda tamo nešto pametno nađem.
Mice, da puno je teže kad je naše dijete u pitanju, emocije nas često upetljaju u problem iz kojeg se vrlo teško sam izvući. Meni je uvijek pomagao razgovor s drugima koji gledaju na situaciju bez emocija.
Ono što ti ja mogu reći je da ćeš VJEČNO strahovati, VJEČNO.. i to se NIKAD neće promijeniti. Uvijek će te biti strah za dijete, i kako raste bit će situacija još gorih i još težih od toga jel pojelo koju žlicu ili nije. Ovo je samo trening u sve ostalo što dolazi i što te čeka.
Moji roditelji su bili poprilično "hrabri" i meni je to bilo fest normalno. I sad kad sam i sama roditelj, uviđam koliko su hrabri bili - meni tada je to sve bilo normalno. I prije koju god kad sam pitala mamu "KAKO si uspjela to, kako te nije bilo strah?" ona mi je odgovorila "pa naravno da me je bilo strah, nisam spavala, sekirala sam se, ali to je moj problem, nije u redu da ja zbog svog straha i zbog toga što bih da ste vi najradije pored mene sputavam vas u vašim životnim izborima. Roditelja je uvijek strah, i jedino što trebaš je naučiti nositi se s tim".
To mi je bila ogromna lekcija i nadam se da nikad to neću zaboraviti, jer zaista vjerujem da iz najbolje namjere roditelji mogu napraviti puno štete. Tako da, koliko god teško bilo, trudim se da moj strah ne sputava dijete nego da mu dopustim i osnažim ga da preuzima svoje odgvornosti i samostalno kroči kroz svijet. Mislim da je to jedna od najtežih roditeljskih lekcija :)
To je ono što sam ja tebi i rekla da pretpostavljam da ti dijete ne voli mlijeko,ni ona ga ne voli i ja mislim da je tu veći okidač gerb iliti refluks iliti žgaravica nego sonda jer kad je gutala mlijeko iz bočice najprje je žmirkala svaki put kad bi progutala,a onda i počela plakati jela je svakim danom sve manje i dalje priču znaš,završili na Rebru.Ni ona ne voli niti će voljeti mlijeko i da nije tako mala ja bi joj ga potpuno izbacila iz prehrane i zamijenila nekim drugim mliječnim proizvodima.to ću učiniti i prije god.dana nego krenem raditi iako se " ne smije",a do tad Bože pomozi.:scared:
ni moj nije nista jeo kao beba ni dan danas. 5 godina. 14 kg. ja se nisam nikad pretjerano brinula, jedino mi ga je ruzno vidjet koliko je mrsav. zdrav je, to mi je bitno. ja sam bila zivi kostur ko klinka
Strah je strah, traumaticna iskustva ostave svoje, ali kad citam postove na prethodnim stranicama meni se cini mice da vam ide cisto dobro. Ne znam, moj sin sa 20 mjeseci nije mogao savladati 100 ml kasice, a u dobi od 6 mjeseci vrhunac je bio 40. Ono, kad bi pojeo 40 ml kasice ja bih smatrala da se najeooooo. Istina, dojio je, ali otkad sam pocela sa dohranom, koju je odbijao i odbijao on je sa kilazom isao puzevim koracima. Sa 2 mj imao je 6 kg, sa 6 mjeseci 8 200, a pazi sad - sa 13 mjeseci 9 500, sa 18 jedva 10... sad ima 2 g i 2 mjeseca i ima negdje oko 11,5... Jako je visok i mogla bih se rasplakat kad ga vidim golog, izgleda kao da je iz logora dosao... Ali jednostavno, takvo je dijete, ne jede mnogo i to je to.
I to treba poštovati :) Druga od stvari na kojoj sam neizmjerno zahvalna roditeljima je ta da me nikad nisu tjerali da jedem (da jesu, sigurna sam da bih razvila neki poremećaj s hranom, i dan danas mrzim kada netko od mene očekuje da nešto pojedem). Ja sam jela vrlo malo, uvijek su me odrasli zafrkavali da izgledam kao iz bijafre (jer eto samo debelo je zdravo - a NIJE, baš je obrnuto ;)), straaašno sam izbirljiva (i danas sam, al popravila sam se :lol:). Sada kad razmišljam o sebi i svojoj klopi u djetinjstvu, divim se svojim roditeljima što su me pustili i što me NIKAD nisu maltretirali ili brojali koliko sam pojela - samo je uvijek na izbor bila zdrava hrana. Junka u kući nije bilo.
No ja sada sa svojih podosta godina NEMAM viška kg, smatram da imam zdrav odnos prema hrani, jedem kad sam gladna, ne jedem iz emocionalne potrebe itd. Dok mnogo ljudi oko sebe gledam koji imaju problema s viškom kg, i odreda su ih sve roditelji "tjerali" da pojedu sve iz tanjura. Ja i dan danas ostavljam - kad mi je dosta ja prestajem jesti i nema toga tko će me natjerati da pojedem zadnji komadić ako je on meni "viška" :)
Naša očekivanja su često u nesrazmjeru s realnošću, i s tim se treba naučiti živjeti, i pustiti dijete da bude ono što jest, ne očekivati da bude po našem mjerilu. Ako će biti balerina, neka bude balerina :)
Anchie 76 ja sam ti inače "puna znanja" i jako stručna u svom poslu.Stavila sm ovo znanje pod navodnike jer to vrijedi za sve druge a za mene ne.Razumiješ što želim reći.Ovdje sam samo obična mama koja ide i linijom manjeg otpora samo da mi dijete ne završi na sondi.Da imam više vremena napisala bi svoju životnu priču.Ne bih se bila libila,no mislim da bi zuzela prevše mjesta,a i nitko ne voli iščitavati duge postove.Barem ja ne.Ako ima lapsusa to je zato jer ju nakon obroka moram držati uspravno 45 min da joj kiselina ne bi spalila jednjak,mora spavati na povišenom itd.,uredno pije pulvise ranitala 20mg.dnevno u protivnom bi ispovraćala većinu toga.Ja imam gerb ali sam odrasla i znam se nositi s time,a ona ne zna,zna da joj sve što je tekuće nanosi bol i neugodu.sama sam dokučila o čemu se radi.Znala sam dijagnozu i rekla ju dežurnom liječniku iako znam da oni to ne vole.Naravno da se izvikao ali me to nije diralo. Trabunjali su o priraslicama na crijevima i radili joj pasažu koju sam morala potpisati i sve je bilo uredu osim toga.Moji strahovi ponekad su nerealni,ali zbog straha i znanja što se medicine tiče danas je ona tu.profesiju sam definitivno promašila.ali to je neka druga priča.