Citiraj mice prvotno napisa Vidi poruku
Kome da odgovorim svejedno je,te knige imam i u malom prstu.Odgojitelj sam po struci,napisah već ali ovo je m o j e dijete koje sam dobila iz 4-og pokušaja i to sam napisala.Rodila "5 do 12"izbjegla smrt za dlaku,razbolila se izbjegla smrt za dlaku.Ne mogu se izdići iznad problema i odbaciti strahove samo tako, n e m o g u.
Mice, da puno je teže kad je naše dijete u pitanju, emocije nas često upetljaju u problem iz kojeg se vrlo teško sam izvući. Meni je uvijek pomagao razgovor s drugima koji gledaju na situaciju bez emocija.

Ono što ti ja mogu reći je da ćeš VJEČNO strahovati, VJEČNO.. i to se NIKAD neće promijeniti. Uvijek će te biti strah za dijete, i kako raste bit će situacija još gorih i još težih od toga jel pojelo koju žlicu ili nije. Ovo je samo trening u sve ostalo što dolazi i što te čeka.

Moji roditelji su bili poprilično "hrabri" i meni je to bilo fest normalno. I sad kad sam i sama roditelj, uviđam koliko su hrabri bili - meni tada je to sve bilo normalno. I prije koju god kad sam pitala mamu "KAKO si uspjela to, kako te nije bilo strah?" ona mi je odgovorila "pa naravno da me je bilo strah, nisam spavala, sekirala sam se, ali to je moj problem, nije u redu da ja zbog svog straha i zbog toga što bih da ste vi najradije pored mene sputavam vas u vašim životnim izborima. Roditelja je uvijek strah, i jedino što trebaš je naučiti nositi se s tim".

To mi je bila ogromna lekcija i nadam se da nikad to neću zaboraviti, jer zaista vjerujem da iz najbolje namjere roditelji mogu napraviti puno štete. Tako da, koliko god teško bilo, trudim se da moj strah ne sputava dijete nego da mu dopustim i osnažim ga da preuzima svoje odgvornosti i samostalno kroči kroz svijet. Mislim da je to jedna od najtežih roditeljskih lekcija