Citiraj mice prvotno napisa Vidi poruku
Ja nisam imala i nemam šta izdojit jer kad su mi rekli da će mi dijete umrijeti nije bilo ni 5 ml.mlijeka i dali mi bromergon za zasušivanje,a možda da sam bila uporna i navlačila prsa možda bi mlijeko došlo al ja sam bila van sebe i sve što su mi dali pila sam,normabel itd.Poslije sam se okrivljavala da možda da sam bila snažnija i vjerovala u svoje dijete tako ne bi bilo,mislim na dojenje.A o cupkanju sam i ja pisala.Meni se isto sve na hranjenje svodi.Cijeli dan ju natjeravam s nekim kašicama,nunam da zaspi da joj uvalim mlijeko.Naprosto sam samo luđakinja koja nigdje ne ide nego po cijele dane hrani dijete.Susjeda s malim koji je 10 dana stariji od nje i ima 10 kg.ogroman je naspram moje mrvice veli mi da bi ja mogla živjet na pustom otoku.Nemam ni volje ni želje objašnjavat nekom čije dijete smaže kašicu u 5min,i traži još, da moje dijete nikad nije ni žedno ni gladno,ne bi razumjela. Kad sagledaš oboje imaju poremećaj u prehrani.On je uvijek gladan,ona nikad.Nešto od tih kašica brljavi,pojede par žlica i to je to,bojim se tjerati je da joj se i žlica ne zamjeri.Ti si negdje napisala da si sjedila s njim dok nije sve pojeo,već sam pomislila jel da probam??Ispada da se bojim vlastitog djeteta,a ona to osjeća.Izgubila sam se u svemu tome.Vidim da pišeš količinu koliko otprilike pojede,Jel važeš????Već mi je i to na pamet palo.
Vazem da, tako znam jel pojeo neku ok kolicinu da ga ne pilam dalje.
Ovo sto se tice sjedenja dok ne pojede je palilo samo u fazi kad je poceo blesit u reklame na tv-u i pjesmice na kompu, pa bi sjedila s njim koji blesi i zlicicu po zliciu davala, prije toga to nisam mogla, mislim plakao bi ako bi se priblizila s zlicicom, uf, potisla sam od muke vise to prijasnje razdoblje.
Vi ste imali tezak start, bolnica, sonda itd. Nama je pocetak bio dobar (pisala sam to) tako da sam ja imala vjere u nas jer smo u prvih 6 tjedana dobili 1400g iskljucivo dojenjem, zato sam ja poslije nastavila s izdajanjem. Nemoj sebe krivit, trudis se najbolje sto mozes u svakom trentku. Svaka od nas ima razlicitu pricu.
I jos jedna bitna stvar , meni je bilo lakse utoliko sto je pedijatrica podrzavala to dojenje, tj. izdajanje unatoc malom prirastu na tezini. Kad bi dobio 300g u mjesec dana ona bi rekla super. I to puno znaci, mucila sam se ko konj pa da mi na kraju neko kaze pih to je malo, djete ce u bolnicu i tako to naravno da bi izgubila mlijeko.
Malo tko moze razumit kako je to kad ti djete ne jede, 90% ljudi se u sebi misle "ma nahranila bi ga ja vec nekako" neki su mi to i rekli.
Koliko ti malena ima kg sad? Sta ti pedijatar kaze?
Ovo sto kazes da ispada da se bojis vlasitiog djeteta, kuzim, napravis hranu i kreces joj je nudit sa strahom, hoce li htjet, nece li, koliko i tako po cijeli dan, onda ako sto pojede dobro je sretna si do iduceg obroka i tako u krug. Probaj ubacit neku setnju ili nesto s nekim ko ti paše, ko te koliko toliko razumi (ne s tom mamom malog izjelice ) uru vrimena bar i ne pricat o hrani. Da se malo bar rasteretis i na kratko izbacis iz tog zacarnog kruga. To je meni bar pomagalo.